Nedavno vidjeh plakat koji izgleda ovako: s lijeve strane, slika dva muškarca u poljupcu; s desne, slika izgladnjelog afričkog djeteta, sa praznom zdjelom u ruci. Ispod toga natpis: „Ako vas prizor na lijevoj fotografiji više uznemirava od prizora na desnoj, vrijeme je da preispitate svoja moralna načela.” U Crnoj Gori je nedavno sproveden zanimljiv eksperiment, u kom je prikazan samo lijevi dio tog plakata, a javnosti je ostalo da dopuni ostatak. Znate, pretpostavljam, o čemu govorim: nedavno je emitovan spot u produkciji Centra za građansko obrazovanje, u kom dva mlada muška navijača, u sobi u kojoj se gleda utakmica, proslavljaju gol tima za koji navijaju – poljupcem. Ton spota – veselje i pivo, ljubljenje uz pjesmu Bitch od Meredith Brooks (I’m a bitch, I’m a lover / I’m a child, I’m a mother / I’m a sinner, I’m a saint / I do not feel ashamed) – je sračunat da prikaže Crnu Goru kakva još nije, ali kakva bi mogla da bude: otvorena prema ljudskim različitostima, spremna da prevaziđe palanačka ograničenja i predrasude.
Iako sama činjenica da je pomenuti spot emitovan govori o napretku sredine u kojoj je do 1977. homoseksualni čin bio kažnjiv zatvorom, ne treba se zavaravati: prema anketi sprovedenoj 2009. od strane nevladine organizacije Akcija za ljudska prava, svega 16 odsto ispitanika u Crnoj Gori smatra da treba dozvoliti istopolne brakove, a ovogodišnja Parada ponosa je otkazana pod pritiskom huligana svih vrsta. Stoga, nažalost, ispada da je društveno prihvatljiv nastup izvjesnog Gojka Perovića, protojereja i rektora cetinjske Bogoslovije, u emisiji Vruće stolice radija Antena M. Kako prenose mnogobrojni mediji, Mr Protojerej se „osjetio ugroženim” spotom za koji smatra da promoviše „nemoral, blud i razvrat”, te se užasava nad mogućnošću usvajanja djece od strane homoseksualnih parova. Na kraju, protojerej ubjedljivo osvaja prvo mjesto u kategoriji Psihoanalitički Najurnebesnija Izjava Godine, zaiskavši da mu se „ne plasira reklama LGBT grupacije” kada on „očekuje fudbal”. (Jer kakav je to način da mu se muški poljubac „plasira” dok on čeka da na teren istrče mišićavi momci, koji svako malo jure zagrljeni i znojavi naskaču jedni na druge?)
Moralne šupljine u protojerejevoj kuknjavi su mnogobrojne (o šupljinama u poznavanju prirode i društva da ne govorim), i mogu se lako ilustrovati plakatom kakav je onaj pomenut na početku. Neka sa lijeve strane, dakle, bude završni kadar spota: dva mladića se nedvosmisleno ljube (zamislite zatvorene oči; zamislite kako im se dodiruju jezici). Sa desne strane umetnite, po želji: lica djece u trenutku dok ih zlostavlja vladika Pahomije; prizor štićenika centra Crna Reka, kojima pucaju leđa pod terapeutskom lopatom oca Branislava; kolonu tenkova na putu za Hrvatsku i Bosnu, sa kojih se cijedi sveta vodica; svaku šovinističku bljuvotinu i poziv na nasilje kojima nas decenijama već truju Amfilohije, Atanasije, Filaret, Irinej i ostali zapjenjeni duhovnici. I neka natpis glasi: „Ako vas prizor s lijeve strane više užasava od prizora s desne, vi ste prije svega naivni.”
Autor je neurobiolog i pisac; živi u Čikagu.
Vijesti, štampano izdanje, 03.12.2011.
Peščanik.net, 05.11.2011.