- Peščanik - https://pescanik.net -

Multietničnost je svrha Andrićgrada

Povodom teksta Mirjane Miočinović: O kiču, megalomaniji i političkom licemerju

 
Opet ljubavna priča između vitezova Evropske Srbije, njenih narikača i prof. Kusturice, predstavnika primitivne, u svijetu davno prevaziđene kulture gradnje bioskopa, muzeja, pozorišta, karavan saraja, knjižara, muzičkih dvorana…! Zanimljive su prinove u društvu narikača.

Za ucviljenu ženu znam. Ona je i ranije, nad mojom sudbinom, u crnini, naricala. Otkako je profesorki Miočinović umro bivši muž, moj drug Danilo Kiš, njena slava je porasla iako se nije čulo da je negdje briljirala, niti nas zadužila nekim posebnim djelom. Ako uzmemo u obzir istinu da Kiš i nije bio njen muž kada je umro, stvar se komplikuje. Ili ona možda misli da sam ja bio njen muž pa hoće alimentaciju. Danas svi traže pare i nije važno jel’ stižu od Svetske banke ili u obliku alimentacije.

Tada naricanje može da bude veoma opasno. Jer ako pređe u naviku vremenom, tako mi reče jedan čovjek, može da se pretvori u nekrofilnu pojavu. To je ono, ljubav sa mrtvima i slične aktivnosti! Tada stvar postaje ne samo komplikovana nego i sumnjiva. Da li oni zbog toga mašu idejom da sva mjesta gdje su u ratu devedesetih bili zločini treba pretvoriti u spomenike i groblja!? Pa da oni u crnini zavladaju teritorijom? Umjesto filosofije palanke filosofija groblja i spomenika!? Opasna teorija! I što je najgore, apetiti im nisu mali!? Koliko tu ima materijala! Ne samo Balkan, nego ni Njemačka i Amerika ne bi mogle da sagrade nijednu kuću, a kamoli čitave gradove zbog kostiju i mrtvih koje je pobila Civilizacija. Na Menhetnu ne bi bilo nijednog bioskopa, Downing streetu prazno, u Parizu jedva da bi bilo koje mjesto za crkvu s obzirom na buržoasku revoluciju, gdje kažu nije bilo trga po kome nisu rijeke krvi tekle!

Šta da mislim o mladiću koji je Ninovu nagradu dobio za vrijeme Miloševića! Nije se bunio kada je njegovo djelo „U potpalublju“ nagrađeno Ninovom nagradom! Da li mladić poštuje predsjednika koji ga uprkos „diktaturi“ nije spriječio da dobije prestižnu književnu nagradu. Između popularnosti i dosljednosti izabrao je popularnost.

On nariče nad svima nama koji djelimo uvjerenje da nije ljudski bombardovati nikoga, pa ni nas same! On nariče moderno. I što je važnije generalno nariče. On ne zna da je Mećavnik privatno vlasništvo, a da je Mokra gora širi pojam i da je to sve vlasništvo države Srbije. Zbog toga i nariče. On pripada generaciji pisaca odraslih u vremenu kada svi pišu, mali broj ljudi čita. Kao i on sam. Zbog toga njihove knjige postaju prave zamke. U potpalublju! Ako sakriješ naslovnu stranu ove knjige, nekome ko čita na nervnoj bazi može se desiti da je greškom pročita i po tri puta. Svaki put tek pred kraj knjige se pitaju „bože, da li sam ja ovo već čitao“.

Sada je narikačama na jelovniku projekat Andrićgrad, posvećen nobelovcu Ivi Andriću, pravljen sa namjerom da stanovnici Višegrada postanu građani i prestanu da budu kasabalije! U vrijeme kada čak ni Turci u Turskoj ne žele da budu kasabalije! S tim u vezi kojekuda objavljuju članke koji obećavaju da će kampanja protiv mene biti doživotna. Zbog čega je to tako? Zbog toga što ne volim djank food, što Coca Colu pijem samo kada me zaboli stomak! I što mi ne godi istina da Svjetska banka odvoji dva miliona dolara za nevladine organizacije i što oni primaju pare ne plaćajući poreze, a mene odraše na svakom koraku. Neravnopravan položaj. Oni zarađuju dok pljuju, a ja novac zaradim rmbajući!? Koliko samo sklekova ja napravim na koncertu!? Kao Nikola teški radnik! Koliko puta na snimanju filma ustrčim uzbrdo nizbrdo!? Čitav život rmbam i nije mi teško, jer radim što volim već trideset pet godina. Crninu nosim samo kada mora. Kada neko blizak umre ili kada moram iz poslovnih razloga u Kan na festival. Tamo je crnina obavezna, ne puštaju da uđeš ako nisi propisno obučen. Ja zbog toga nosim Dior. Jedini vidljivi trag mog nacionalizma je kada me snime na fashion televiziji kako u crnini prošetam sa Salmom Hajek crvenim tepihom, a onda novinari fotoreporteri, stari znanci, mole da nešto uradim da lakše prodaju slike, a ja im ispružim tri prsta! U ime oca i sina i duha svetoga! Možda im to smeta, pomislim ja, i obećam da sljedeći put neću, ali onda, u međuvremenu, pogledam Noletov meč pa kažem kada može on što ne bih mogao i ja! Jedini vidljivi trag, tri prsta, taj se u mojim djelima ne da identifikovati kao ni u mom vokabularu. Ja sam djelom i rječima internacionalista sa srpskim identitetom! Za razliku od narikača djelujem već trideset godina upravo na internacionalnoj sceni! Sceni za koju su se oni specijalizovali! Pa kako sad to!? Ja tamo radio, praktično u velikom svijetu zaradio pare i uložio ih u Srbiju, Mećavnik, sada i Andrićgrad, a oni mene uče o zapadnim vrijednostima! Ljudi u Crnom i narikače više vole one koji u Srbiji zarade pa nose u inostranstvo! To je valjda normalno!?

Siguran sam da je U potpalublju narikača! Vidio sam ga jednom na televiziji sav u crnom, nosi cool naočari, zamagljen pogled i priča o nepravdi u Narodnoj biblioteci! I jest bila nepravda! Predsjednik Tadić smjenio čovjeka, direktora Narodne biblioteke pošto je ovaj podržao crnogorskog pisca Nikolaidisa. Ovaj se prethodno žalio što nisu pobijeni svi koji su prisustvovali proslavi godišnjice Republike Srpske. Kada se čovjek zamisli, stvarno, što bi neko bio smjenjen kada podržava masovna ubistva. Malo je sumnjivo prezime tog pisca. Ne zbog toga što nije baš crnogorsko. Prva četiri slova NIKO a onda ostatak koji asocira na nevolje koje muškarci pokupe od žena sumnjivog morala! Možda zbog toga i privlači pažnju humanista koji mu praštaju poziv na masovno ubistvo! A ćute kada američki vojnici iz helikoptera ubijaju avganske civile i pjevaju Baj baj ameriken paj! Na ili kada siluju po Kosovu! Ne nariču a imaju i tu materijala! U prvi mah pomislim vampir, vidi ga! Onda čujem kako odvaljeno priča, muzičkim jezikom zavlači, nije u tempu, da nije i on krenuo ne daj bože AJOOOOJ!

Poslije svega moraću da obavim razgovor sa predstavnikom Svjetske banke! Skrenuću mu pažnju da je neophodno, uprkos slabim ljudskim resursima potražiti pametnije predstavnike! Sjećam se kada je Vesna Pešić mene istjerivala iz Srbije! R A U S, kazala je ona na TV-u, doduše malo je bila cuga i u godinama je kada ne može da pohvata sve konce i kada se ponašanje lako pretvara iz građanskog u rasno, nacističko. Ono jeste da je Svijet bogat i da može da sebi priušti greške kao Vesna Pešić, ali ipak nije loše prištediti koji dinar.

Tu bi morao da dođe neko mnogo vještiji i pametniji da izvede dokaz o mom nacionalizmu. Moja javna istupanja se rađaju kao izraz moje privrženosti pravdi i logičkim pitanjima koje postavljam. Recimo, zašto bi Kosovo bilo nezavisno i nasilno odvojeno od Srbije u vrijeme integracije Evrope? I još to nije dozvoljeno u drugim dijelovima svijeta? Kako da se ponavlja istorija iz Austrijske carevine koja je započela formiranje Velike Albanije sve zbog Rusa, a kasnije su nacisti činili isto, pa evo i sada je to aktuelno!? Onda ja kao logičar kažem – isti razlozi su vezani i za pitanje kako to da su Bugarska i Rumunija Evropa, a Srbija nije! Pa još dodam da je to militarna teorija i da ima veze sa istorijskom vezom između ruske i srpske kulture, a nikako standardima civilizovane Evrope. Što narikače ističu! Na takvim pitanjima se zasniva moj „nacionalizam“. Ili pak na neospornoj ideji da je Angelina Jolie preljepa žena, ali da kao reditelj, nije baš najbolje rješenje da pravi film o ratu u Bosni!

Andrićev grad je zamišljen kao prvi multietnički projekat od kraja rata 1995. To je građevinski zahvat koji ne samo da ne može da se poredi sa faraonskim projektima nego je manji od svakog šoping centra kakvi se svakodnevno otvaraju na čitavom Balkanu. Sa svojih 20.000 kvadrata on spada zapravo u red srednjih šoping centara.

Multietničnost je svrha ovog grada i on to dokazuje obnovom Kamenitog hana, kako su Višegrađani zvali Karavan seraj, zadužbinu velikog vezira Mehmed Paše Sokolovića. On je sto pedeset godina propadao pored živih Višegrađana, Muslimana koji su tu, u SFRJ Jugoslaviji, činili u tom gradu većinu!? Ja ih nisam istjerao iz Višegrada, dapače danas ga obnavljam i upravo ono što je za njihovog vakta uništeno, gradim dio kompleksa osmanlijske zaostavštine Adrićevog grada! Gdje je onda taj nacionalizam ako jedan Srbin obnavlja muslimanske građevine!

U gradu koji neće biti nikakav diznilend nego administrativni i kulturni centar Višegrada koji nije ni postojao.

Mislim da imam dobru ideju. Zašto ovi u crnom ne formiraju kolonu pred matičnom opštinom u Beogradu i krenu pješke u Sarajevo i provjere ima li sličnih projekata tamo! Da li se, makar, sprema neko da obnovi neki srpski spomenik kulture ili barem neki multietnički simptom, kao što je, recimo, bila Mlada Bosna (multietnički projekat), bilo šta što liči na naše napore. Ako kolona uoči nešto slično, neka mi javi pa možda i ja povjerujem da su bioskopi, pozorišta, apoteke, dvorane za koncerte, robne kuće nacionalisti.

P. S.

Kao što reče veliki pesnik Matija Bećković, oni me kamenuju, a ja od tog kamena zidam Andrićev grad.

 
Danas, 22.08.2012.

Peščanik.net, 23.08.2012.