- Peščanik - https://pescanik.net -

Mumbaj nije daleko

Britanskim medijima je prošle nedelje zavladao neki perverzni narcisizam. Novine su se očajnički trudile da dokažu britansko državljanstvo terorista iz Mumbaja. Za to nije bilo nikakvih dokaza osim nepotvrđenih priča u indijskoj štampi, ali je poslužilo da se potvrdi teza o tome da je čitavu operaciju organizovala Al Kaida i da se radi o još jednom sukobu islama sa ostatkom sveta.

Napadi u Mumbaju nisu deo globalnog džihada. Napadi na strane turiste u hotelima „Tadž“ i „Oberoj“, kao i na jevrejski centar Lubavič, bili su izvedeni tako da se obezbedi maksimum publiciteta – strategija koja je izvanredno upalila. Uzroke ovom košmarnom događaju treba tražiti u pogoršanju odnosa između hinduista i muslimana u Mumbaju i Indiji i regionalnih odnosa između Indije i Pakistana, još od osamdesetih godina prošlog veka.

Operativni ključ za napade u Mumbaju gotovo sigurno je bio u rukama D-Company, sve prisutnije i veoma efikasne kriminalne organizacije, kojom iz pakistanskog lučkog grada Karačija upravlja najmoćnija ličnost legendarnog mumbajskog podzemlja, Davud Ibrahim. Davud je morao znati za pripreme za napad, jer D-Company ima veoma raširenu obaveštajnu mrežu, koja se nekoliko puta pokazala efikasnijom od indijske državne obaveštajne službe.

Indijske obaveštajne službe počele su da istražuju kakva je Davudova uloga u napadima, jer on kontroliše većinu švercerskih puteva koji vode u ovaj veliki trgovinski centar Indije. On je 1993. svoju mrežu stavio na raspolaganje ISI-ju, pakistanskoj obaveštajnoj službi, kako bi joj omogućio da prokrijumčari ogromne količine eksploziva RDX. Kao što je mumbajski pisac Husain Zaidi pokazao u svojoj izuzetnoj knjizi Black Friday, taj RDX je onda upotrebljen u terorističkim napadima u martu 1993, u kojima je poginulo 257 ljudi, što je najveći broj žrtava u nekom od napada na Mumbaj u poslednje vreme. Osuđeno je više zaverenika, uglavnom zahvaljujući svedočenjima nekih bombaša koji su postali zaštićeni svedoci i otkrili planove terorista.

Dok Sasul, na koji se iskrcalo desetak napadača, jedan je od delova luke koji su pod kontrolom D-Company. U napadima iz 1993. Davud je uspeo da iskrca RDX tokom noći, tako što je podmitio policijske službenike odgovorne za nadziranje obale u Mumbaju i okolini. Ako se potvrdi da je Davud učestvovao u ovim napadima, to će značiti da su obalski službenici ponovo bili podmićeni.

Davud nije dolazio u Mumbaj u kojem je rođen i odrastao više od 20 godina, to jest od kada je pobegao u Dubai zbog optužbi za ubistvo. Pre nego što je otišao, eliminisao je nekoliko glavnih suparnika u borbi za mesto glavnog bosa u gradu. Njegova organizacija je od tada rasla i napredovala, trgujući uglavnom zlatom, narkoticima i oružjem.

Do 1993. D-Company je bila u potpunosti sekularna organizacija. Davud je musliman, ali njegova desna ruka i čovek od najvećeg poverenja bio je hinduista Čota Radžan. Ali nakon niza nemira nadahnutih jačanjem ekstremnog hinduističkog nacionalizma, muslimanska zajednica u Bombaju (kako se grad tada zvao) zabrinula se i uplašila. Dve trećine od 900 ljudi ubijenih u nemirima bili su muslimani, a neki Davudovi partneri su povređeni ili im je oštećena imovina.

Besan zbog antimuslimanskog rapoloženja, koje je podsticala lokalna nacionalistička partija Šiv sena, Davud je pristao da učestvuje u užasnim osvetničkim bombaškim napadima u martu 1993. Ishod je bio jedinstven zaokret u sve moćnijem svetu organizovanog kriminala u Mumbaju – grupe su se podelile po verskoj osnovi. Čota Radžan je osnovao sopstvenu organizaciju i počeo je pravi rat između hinduističkih i muslimanskih kriminalnih grupa. „Mumbajsko podzemlje je bilo najsekularniji deo grada“, rekao mi je Rakeš Maria, zamenik šefa policije. „Videli smo kako se verski uticaj širi u drugim oblastima, ali ni na trenutak nismo pomislili da bi tako nešto moglo da se dogodi i u svetu organizovanog kriminala.“

Davudova veza sa pakistanskim ISI-jem učvrstila se kada su vlasti u Dubaiju odlučile da njegovo prisustvo tamo više nije poželjno, jer kvari odnose Dubaija sa Indijom. Tako se on 2003. preselio u Karači. Većina analitičara se slaže da je to uvećalo Davudovu zavisnost od njegovih sponzora iz ISI-ja. Ipak, uprkos tome što gotovo četrvt veka nije bio kod kuće, D-Company i dalje dominira mumbajskim podzemljem.

Napadači su ovim napadima želeli da spreče bilo kakvo zbližavanje Islamabada i Delhija, budući da takav razvoj događaja preti da potkopa ekstremističke grupacije i u Indiji i u Pakistanu. Nema nikakve sumnje da će ovo ojačati hinduističke nacionalističke organizacije kao što je BJP, a sve se dešava i pred opšte izbore u Indiji.

Uporedo sa sređivanjem stanja u svojim haotičnim obaveštajnim i bezbednosnim službama, prioritet indijske vlade mora biti sprečavanje bilo kakve hinduističke odmazde nad muslimanima u Mumbaju. Davud Ibrahim možda veruje da zverstva koja čini pomažu siromašnim i skrajnutim muslimanskim zajednicama u Mumbaju i Indiji. Ali on ih time samo izlaže još većem riziku.

 
The Guardian, 01.12.2008.

Prevela Olja Petronić

Peščanik.net, 03.12.2008.