- Peščanik - https://pescanik.net -

Najava 345. emisije

Mislim da su negde objavljeni dnevnici pariskog građanina pod naslovom Un bourgois dans la Revolution, koji je za vreme Francuske revolucije uredno beležio svoje sitne zdravstvene i porodične probleme ne primećujući da se oko njega dešavaju kataklizmičke promene. Mi imamo nesreću da su na čelu država u kojima smo živeli, u njihovim akademijama, institutima i univerzitetima bili ljudi koji, kao i onaj mali franuski građanin, nisu shvatali šta im se dešava ispred nosa. Tako smo zajedno sa njima propustili da shvatimo značaj pada Berlinskog zida, 11. septembra, 12. marta, a evo, sada, i dubinu i obim svetske ekonomske krize. Danima unazad, ljudi koji su pozivali ministre, premijera i guvernera da ni sebe ni nas ne hipnotišu stupidnom pričom o tome da smo bezbedni i da ovaj finansijski cunami može da nam pljune pod prozor, ti ljudi koji su pozivali na uzbunu bili su uvredljivo diskvalifikovani kao narikače, pre svega od guvernera Jelašića. Tako su se i ekonomisti kao što su Miodrag Zec, Miroslav Prokopijević, ekonomski novinari poput Miše Brkića našli na prvoj liniji udara ekonomskih radenika koji, kako kaže Miodrag Zec, šire službeni optimizam.

Nadajmo se da će naše narikače u ovoj zagušljivoj zemlji uspeti da izbegnu sudbinu Ignjacija Semelvajsa, o kome je pisao Kurt Vonegat. Taj Ignjacio je početkom 20. veka radio u bolnici u Budimpešti. U to vreme smrtnost porodilja je bila užasno visoka i ovaj čovek je tvrdio da im, u stvari, lekari prenose infekcije. Predložio je da lekari, pre nego što stupe u dodir sa porodiljama, obavezno peru ruke. To je doživljeno kao velika uvreda, ali su pristali na taj eksperiment i umiranje majki je uskoro prestalo. Međutim, Ignjacio Semelvajs je prvo proteran iz bolnice, pa iz zemlje. Ovo je 21. vek, čak ni u Srbiji više nema proterivanja, ali ima diskvalifikacija, ignorisanja i vređanja ljudi koji pokušavaju da upozore da je Hanibal pred vratima.

Ove nedelje trebalo je da se na Filozofskom fakultetu održi tribina pod naslovom Destigmatizacija i legalizacija seksualnog rada. Na tribini je trebalo da govore i dve prostitutke koje se bave zaštitom njihovih prava. U novinama serbskim je osvanuo naslov: Američka kurva predaje srpskim studentima, i dve gošće su odustale od učešća na tribini, kaže se iz straha za svoju bezbednost. Ali ne mali doprinos njihovom odustajanju dao je i sam dekan, koji je, navodno, samo ukazao studentima da poseta prostitutki nije u tradiciji Filozofskog fakulteta. Prosto sam ih zamolio, kaže dekan, da tribinu odlože. Tankoćutni dekan je pre nekoliko nedelja propustio da jasno i glasno zamoli fašiste da se ne okupljaju na platou ispred fakulteta, propustio je da nam kaže da su na njegovom časnom faklutetu održavane tribine kleronacionalističkih i klerofašističkih organizacija kao što je Svetozar Miletić ili Sveti Justin, koji je osnovan na Filozofskom fakultetu. Jel to u tradiciji Filozofskog fakulteta.

Posebna je priča što se svi masovno zgražaju nad prostitucijom, što naš zakon goni prostitutke, ali ne i korisnike njihovih usluga, za koje ne postoji ni materijalna ni moralna sankcija. Ne, oni su patriote, heroji, u najgorem slučaju kontroverzni biznismeni. Novinarske kurve iz tzv. žute štampe, ta gadost koju nam je priredila naša udba, naše partije i naši vučelići – oni su u stvari naličje tih finih ljudi: dekana koji mole studente da otkažu tribine, ministara koji mole organizatore filmskih festivala da ne prikazuju film koji će da naljuti Kineze, vlada koje mole izdavača da iz knjižara povuče Dragulj Medine, da se ne naljuti Islamska konferencija i najzad onih koji su u Čačku sa izložbe povukli radove albanske slikarke, jer su mladi Čačani zapalili albansku zastavu. Ona je visila zajedno sa zastavama ostalih zemalja učesnika izložbe pod nazivom Biblioteka – otvorena knjiga Balkana. Izvinjavam se finim Čačanima, ali Čačak je u vreme Velje Ilića prestao da bude toponim, postao je uvreda. Tek što je počeo proces ljudima koji su prebili tamnoputog fudbalera, koji je igrao za Borac iz Čačka, evo novog vojevanja za čistu, belu, srpsku pravoslavnu rasu.

Tek što su organizatori odlučili da sklone slike albanske umetnice da bi se, kako su rekli, predupredili novi incidenti, zapaljena je i turska zastava. A šta su drugo mislili da će se desiti, zar su mislili da su to neki frustrirani patrioti, ljuti na Albaniju zbog odbijanja njenog tužilaštva da sarađuje u istrazi o mogućoj trgovini organima otetih Srba? Zar ne znaju da smo došli dotle da je svako DRUGi, svako ko nije MI, predmet frustracije i agresije. Pa pravoslavci iz Obraza su odbili da poslušaju Patrijarha Pavla kada ih je molio da dozvole engleskom ambasadoru i njegovim sunarodnicima anglikancima da uđu u Patrijaršiju i održe službu božiju, pa navijači Srbije su zviždali na himnu Jermenije, bez obzira što su ih njihovi ideolozi učili da su srpski i jermenski narod slični, mučenički narodi.

Odavno je poznata jednačina u kojoj su nepoznato i pogrešno jedno te isto. Odavno je poznato da kao prethodnica mladih nacionalnih bojovnika idu ideolozi. Prethodnica španskih konkvistadora bili su vitezovi koji su govorili da su južnoamerički indijanci životinje sa ljudskim likom, sveštenici koji su tvrdili da oni nemaju osećaj za moral i lekari koji su govorili da njihove žene nemaju menstruaciju i da se ne mogu smatrati pripadnicama ljudske vrste. Pošto su ih lekari, sveštenici i vitezovi proglasili neljudima, vojnici su mirno mogli da ih ubijaju kao životinje.

Predsednik Tadić je ove nedelje bio zaokupljen pravosuđem. Tačnije, govorio je na jednoj konferenciji i učio nas o značaju pravosuđa tako što se žalio na blage kazne. Taj tekst je u stanju da reprodukuje, ima ko da mu ga napiše, ali kada će mu neko napisati tekst o sveštenicima, lekarima i vitezovima. Možda zamoli svoju omiljenu spisateljicu Vesnu Radusinović, sa kojom se nasmejan slikao na Sajmu knjiga i uredno čekao na njen autogram. Lider britanskih torijevaca je ovog leta podelio svojim poslanicima spisak od 37 knjiga iz političke teorije, filozofije i ekonomije koje treba da pročitaju kako bi se bolje pripremili za svoj posao. Zanima me kako bi izgledao spisak knjiga koji bi napravio Tadić, ko bi na njemu bio osim Vesne Radusinović. Verovatno bi morao da pita tatu i čika Dobricu.

Poslanici DS i ostalih proevropskih stranaka ne moraju ništa da čitaju. Na primer, iz glave su došli do zaključka da u skupštini treba da zabrane pušenje, jer tako je i u svetu. Nije mi jasno zašto ne zabrane akohol u skupštinskom restoranu, golim okom se vidi da su neki poslanici pijani.

Ovih dana sam se primila na priču o besramno jeftinoj hrani u skupštinskom restoranu. Danima mislim o njihovim ćuftama u sosu po ceni od 85 i supi od 30 dinara, hvatam sebe kako im brojim svako rezance. To je zato što mi ništa drugo nije preostalo. Pa ne mogu više da slušam kako ne mogu da donose zakone, jer im ne valja poslovnik. Novi pišu već mesecima, duže nego što je Ovidije pisao Metamorfoze, a kada će se roditi to čudo parlamentarne demokratije, ne znamo. Ne zna ni šefica poslaničke grupe stožerne proevropske stranke, ljuti se kada je pitaju o cenama hrane u skupštinskom restoranu – pa molim vas, ne želim o tome da razgovaram, to je ispod svakog nivoa. A nije ispod nivoa da nam, sada već mesecima, priča o skupštinskom fucking poslovniku.

Tako sada, umesto bitke za Kosovo, kao alibi za sve imamo svetsku ekonomsku krizu, a umesto Haga kao prepreke evropskim integracijama, imamo poslovnik. Kakav napredak.

Neki čovek je juče upao u crkvu na Vračaru i počeo da lomi ikone i gazi sveće. Nije poricao svoje delo, rekao je da se naljutio na Boga i da je zato rušio ikone. Već sam jednom pričala priču o onim džinovskim kamenim likovima sa Uskršnjih ostrva. Da vas podsetim, izgleda da je na tim ostrvima postojala uspešna civilizacija, koja je zbog nesmotrenog ponašanja svojih vođa nestala, jer su ljudi počeli međusobno da se ubijaju, a na kraju su zaratili i sa svojim kamenim bogovima i počeli da ih ruše.

 
Emisija Peščanik, 31.10.2008.

Peščanik.net, 31.10.2008.