- Peščanik - https://pescanik.net -

Najava 394. emisije

Ovaj noćašnji sneg je čisto iživljavanje, da je potrajao još koji lep dan, mogli smo da postanemo lideri u regionu i po lepom vremenu; ovako, ostaje nam samo prvo mesto u borbi sa organizovanim kriminalom, reformi pravosuđa, a od prošle nedelje postali smo lideri i u poštovanju ljudskih prava. To je negde u svetu ovih dana lupio Vuk Jeremić. Ponosim se, kazao je, zbog toga svojom zemljom. Imam utisak da nisam jedina koja se stidi toga što živi u zemlji koja ima takvu individuu za ministra spoljnih poslova. U Mađarskoj je pre neki dan rekao da, ako nas primoraju da biramo između Kosova i EU, mi ćemo izabrati Kosovo. Malo-malo, pa izmisli neku dilemu i onda se rve sa njom. Ali ova mu je omiljena, Koštunica ga je odmah pohvalio, jer se mali Vuk vratio ludilu u punom kapacitetu, što bi rekao njegov šef Tadić. Neko je jednom rekao da je Dodik Tadićev Karadžić; Jeremić je onda Tadićev Šešelj, a Cvetković njegov lični Milan Milutinović.

Cvetković je otputovao u Brisel da nešto kao pregovara; nije mi jasno zašto se građaninu Mirku Cvetkoviću dozvoljava da se predstavlja kao predsednik vlade Srbije. Suviše dugo smo se šalili na njegov račun, ali odbijanje tog čoveka da makar pokuša da radi svoj posao nas suviše košta. Ne samo što onda moramo da slušamo predsednika dok ekspertskim tonom objašnjava zašto nećemo da prodajemo NIS i kako je ugovorio mostove, gasovode i toplovode, nego odbijanje Cvetkovića da bude premijer i pred nama, a ne samo pred njegovom ženom, stvara institucionalnu prazninu na mestu koje je, po ustavu, najvažnije u ovoj zemlji.

Kao što smo videli, Milan Milutinović je mislio da je dovoljno što svi znaju da je on samo Miloševićev  klovn i da ga zbog toga niko pametan neće optužiti za zločine tadašnjeg režima, ali Haški sud je, s razlogom, mislio drugačije i on je bio u zatvoru. Da postoji neki civilni haški sud, i Cvetković bi bio ozbiljan kandidat za pritvaranje, jer ne radi ono što je zadužen da radi. Najnoviji primer je odbijanje vlade čiji je on predsednik da raspravlja o onome što se događa u ministarstvu za ljudska i manjinska prava, tačnije o šikaniranju državnog sekretara Marka Karadžića, koji je svojim radom i ponašanjem ovu državu činio malo manje odvratnom nego što jeste. Kao predsednik vlade, tako se i ministar za ljudska prava Čiplić, koji je šikanirao Karadžića, dugo skrivao ispod nekog kamena. Stapao se sa pozadinom i kada je trebalo raspojasanom Đilasu reći da Rome ne može da čisti bagerom, i kada je bilo potrebno od vladika braniti zakon protiv diskriminacije, izjasniti se o paradi ponosa… Bedni ministar za ljudska prava se u svim tim situacijama krio iza leđa Marka Karadžića; kada su Karadžiću pretili smrću i obili mu stan, Čiplić je ćutao – da bi mu na kraju isključio telefon i stajao sa strane dok ga je neka kučka psovala po ministarstvu. Niko, dakle ni predsednik vlade, ni šef države nemaju potrebu da nam se obrate i kažu šta o ovome misle. Pa zna se šta misle: Cvetković ništa, a Tadić da je mali Karadžić virus u sistemu koji mora biti izbačen. Vlast nam je organizovana po principu mafije i neposlušni član porodice mora biti uklonjen, da autoritet glave porodice i njegovih saradnika ne bi bio ugrožen.

Znam mnogo ljudi kojima je ova priča sa maltretiranjem Marka Karadžića teško pala, bez obzira što znamo gde živimo, jer taj čovek jeste najbolje što je ova vlast imala. Negde sam čitala o Plotinovom divljenju jednom rimskom senatoru koji je rešio da oslobodi svoje robove i razdeli im svoju imovinu. Taj senator, gledano legalistički, bio je veliki grešnik, a stvarno je bio svetac u senatu. Njegovo prisustvo, mogućnost da sedi u senatu bili su veličanstveno znamenje, a to što je za ostale senatore možda bio ludak, samo je bio dokaz da se carstvu sprema kraj.

Naučnici kažu da nas od besmrtnosti deli samo 25 godina. Enormno bogati ljudi će pomoću nanotehnologije i robotičkog inženjeringa evoluirati u izdvojenu vrstu. Možda se tome nada i za to se bori naša vladajuća kasta, za trenutak kada će bogataši postati superiorni električni insekti, a mi ostali se skloniti  u lagume, kao u košmarnom SF filmu…

Muzika u današnjoj emisiji:

Lefties Soul Connection – Cover my Eyes

Cake – Sad Songs and Waltzes

Nick Cave – Into my Arms

 
Emisija Peščanik, 05.03.2010.

Peščanik.net, 05.03.2010.