- Peščanik - https://pescanik.net -

Naša vera i naša krv

 
Sveti Arhijerejski Sinod SPC odlikovao je 12. juna višedecenijskog predsednika Belorusije Aleksandra Lukašenka ordenom Svetog Save prvog stepena. Orden je uručen povodom zvanične posete Lukašenka Beogradu, i to, kako je rekao patrijarh Irinej, zbog delatne ljubavi prema SPC i srpskom narodu. Lukašenko je tu ljubav pokazao „istrajnim zalaganjem na očuvanju celovitosti države Srbije“, zatim pružanjem humanitarne pomoći Srbiji posle bombardovanja od strane NATO pakta 1999. godine, i, na kraju, slanjem spasilačkih ekipa i humanitarne pomoći tokom nedavnih poplava. Na prijemu u Patrijaršiji bitna stavka u patrijarhovoj izjavi bila je ta da su srpski i beloruski narod vezani „jednom krvlju i jednom verom i jednom Crkvom, jednom Istinom“. Da bi slika monolitne pravoslavne nacije bila potpuna, nedostaju još samo – jedna država i jedan predsednik.

Kada se Lukašenko 2009. godine sreo sa papom Benediktom XVI, prilikom svoje zvanične posete Italiji, neki zapadni novinari nisu propustili priliku da podsete javnost na njegovu izjavu da sebe smatra pravoslavnim ateistom. Pet godina kasnije, Lukašenko se jednom pravoslavnom patrijarhu obraća sledećim rečima: „Vaša Svetosti, neću govoriti o svom odnosu prema Crkvi, jer Vam je to dobro poznato. Mi pravoslavni ljudi učinićemo sve kako bismo učvrstili našu veru i nosioce naše vere – pravoslavne hrišćane. Zahvaljujem na ovom najvećem avansu, jer me to podstiče da još više radim na ujedinjenju naših bratskih pravoslavnih naroda“. Pravoslavni ateizam bi označavao osobu koja ne veruje u dogmate pravoslavne Crkve, ali se ipak na neki način identifikuje sa pravoslavljem. Bilo da je Lukašenko ostao pri ispovedanju svog pravoslavnog ateizma, bilo da je prihvatio pravoslavlje i kao veru – na šta mogu da navedu njegove reči: „Mi pravoslavni ljudi“ – ostaje utisak da manjak demokratskog legitimiteta u načinu vladavine pokušava da nadoknadi nekom vrstom, unutrašnjeg i spoljašnjeg, pravoslavnog legitimiteta. Manje demokratije, više pravoslavlja – politička je deviza beloruskog predsednika.

Očevidno da vrh SPC ne mari mnogo za to kako Lukašenko vlada, odnosno ne mari za stanje ljudskih i političkih prava pravoslavnih vernika u Belorusiji. Ali, ako demokratija u Belorusiji ne zanima Tomislava Nikolića, predsednika zemlje sa nominalno više demokratije, i glavnog Lukašenkovog domaćina u Srbiji, zašto bi to preterano zanimalo patrijarha?

Do uručivanja ordena predsedniku Lukašenku je moglo doći i prilikom prošlogodišnje posete patrijarha Irineja Belorusiji, za vreme proslave 1025 godina od krštenja Rusije, ali se to nije dogodilo (već tada je beloruski predsednik ispunio dva od tri uslova koji su navedeni kao zasluge za orden: zalaganje za celovitost Srbije i humanitarna pomoć nakon bombardovanja 1999. godine). Pošto je orden Svetog Save prvog stepena uručen tek sada, ostaje prostor za nagađanje da je Lukašenko odlikovan na inicijativu nekog iz vrha državne vlasti, možda baš i samog predsednika Srbije. Ako je državi nezgodno da dodeli orden, Crkvi nije.

 
Peščanik.net, 17.06.2014.