- Peščanik - https://pescanik.net -

Nema više satire, nema više zezanja

Po uzoru na jedan naslov iz Blica („Bojanić će tužiti Firčija, želi veliku odštetu“ – 18. februar 2011, str. 24-25), hteo sam da na vrh ovog teksta stavim „Kusturica će tužiti Lukovića, želi veliku odštetu“. Pa sam se opredelio za novi naslov, jer mi izgleda da je ovde šali došao kraj.

Šta su učinile e-novine? Iz jednog drugog elektronskog medija, čije se ime zna, prenele su članak pod naslovom „Novogodišnja bajka za ubice“. I njegovi autori su poznati. Oni pišu o stvarima od kojih se čoveku diže kosa na glavi ali koje su mi odnekud poznate i zovu se „podivljale službe bezbednosti“, „duboka vlast“ ili slično, o centrima i mrežama moći koje uspevaju da mnogu istinu pa i mnogog čoveka pojede mrak – ili obasja svetlost. Ovaj bi tekst zaslužio vrlo ozbiljno raspravu.

Tačno je, uzgred se pominje i Emir Kusturica u kontekstu koji bi mogao biti nepovoljan za njega, ako se poveruje autorima; oni tvrde da on svoju blisku vezu s čovekom osuđenim za ubistvo nije poricao, da „ni jedan ni drugi nisu to krili“. Pominju se tu i mnogi drugi, koji bi svi mogli da odluče da autore tuže zbog klevete ili uvrede.

Međutim, Kusturičin advokat tuži e-novine. Zašto su one jedini ili primarni krivac? Zato što su po svom običaju „ozabavile“ tekst satiričnim upadicama i dodacima, koji nisu nikakve faktičke tvrdnje i ne mogu se podvesti pod rubrike istinitosti i neistinitosti. To mogu biti i loši vicevi ali za loše viceve se krivično ne goni (sem u državama gde se kažnjava za sve viceve, naročito one dobre).

Kusturica je jedan od retkih javnih radnika koji se hvali da je duhovit. Verovatno misli da mu svojevrstan smisao za humor daje pravo da pravi loše viceve na račun onih koje ne voli, kao što su nevladine organizacije (ne sve, nego one koje se zalažu za ljudska prava), „miševi koji rade za platu“, pa i Srbi, koje je 5. oktobra „jedino CIA mogla da organizuje“, neki seljaci s Tare koje naziva „nadničarima nekih obaveštajnih službi“ itd. Ako pravi viceve na tuđ račun, morao bi, kao svetski čovek, otrpeti i poneku rđavu šalu na svoj račun, a ako je reč o neistini tužiti onoga koji ju je izneo, kao što bi njega mogao da tuži svaki onaj koga je bez dokaza nazvao stranim plaćenikom.

Stvar je za mene pak mnogo šira i gora. Satiri se izgleda kod nas loše piše. Sudovi zemlje koja se ponosi tradicijom Radoja Domanovića prepuni su tužbi protiv onih koji bi da se podsmehnu preozbiljnim borcima za nacionalnu stvar, ljudima s naročitim i lepo nagrađenim zaslugama, toliko slavnima da nemaju čak ni adrese. U podnesku advokatske kancelarije se kao tužilac navodi „Emir Kusturica, Mokra Gora – Užice“ (zar Drvengrad nema kućne brojeve?)

Prestupnicima treba, kako su nekada govorili blaži partijski rukovodioci, bar „pustiti malo krvi“. U tužbi lepo piše da je advokatska kancelarija procenila da e-novine imaju dovoljno para da za loše zezanje plate „nematerijalnu štetu“ od dva miliona dinara. To su za naše medije velike pare a kazna nekako podseća na famozni Zakon o informisanju od 1998, po kome je sudija za prekršaje mogao novčanim globama da likvidira novine.

Vreme je da sada obznanim svoju pristrasnost. Jedan sam od onih koji je, kada su e-novine bile pred gašenjem, dao skroman prilog da prežive. Da prežive kao takve kakve su, bezobrazne i blasfemične, i da im urednik ostane Petar Luković, takav kakav je, drzak, nevaspitan, poganog jezika. U ova dva miliona ima i malo mog novca. Nematerijalno, i ja osećam bol.

E-novine, 19.02.2011.

Peščanik.net, 19.02.2011.