- Peščanik - https://pescanik.net -

Neslobodna demokratija

„Spolja Zapad a iznutra Istok“, novi je moto državnog vrha koji je u četvrtak lansirao ministar pravde Nikola Selaković pred okupljenima na proslavi sedam vekova kosovskog manastira Banjska, kako je rekao, „slike i prilike Srbije“ – misleći možda na stanje permanentne rekonstrukcije i povremenu nestručnu ali prigodnu dogradnju kulisa pod kojima posle kisnu naivni.

Slogan naizgled čini naprednjački doprinos svetosavsko-nikolajevskoj viziji dezorijentisanog srpstva između raznih strana sveta, u međuvremenu obogaćenoj iskustvom cenjkanja sa Briselom, ali svoj puni smisao dobiće u kontekstu savremene srpske kvantne politike čije su zadivljujuće mogućnosti u projektu ‘i razum i ludilo’ prvi naslutili prethodnici na tronu, Koštunica i Tadić.

Uvod u standardizaciju ovog modela izložio je iste večeri prvi vicepremijer Aleksandar Vučić, u ekskluzivnom intervjuu objavljenom na sajtu lokalnog tabloida sa dna kace, gde je predstavio osnovne principe neodređenosti i političkog preplitanja po kojima je stvarnost u Srbiji upravo definisana Vučićevim merenjem.

U kraćem predahu od nagomilavanja primera nekauzalnosti u ubrzanom ekonomskom razvoju, prizvan je duh globalnog gurua hibridnog stanja, oca modernog Singapura Harija Li Kuan Jua koji ne samo da je za svojih trideset godina na premijerskom mestu imao brojne strance u vladi nego je i bez obzira na nekakva bitna ograničenja građanskih sloboda načinio od ove ostrvske zemlje četvrtu finansijsku silu u svetu.

Na matičnom kontinentu, dilemom da li je dovoljno spolja imati makar donekle održivu ekonomiju, u saglasju sa međunarodnim pravilima igre, a iznutra graditi apsolutistički režim sa prosvetiteljskim beneficijama rezervisanim za poslušnu većinu – za desetak dana će se baviti Evropska komisija, pritisnuta sve glasnijim zahtevima za adekvatno kažnjavanje mađarskog eksperimenta Viktora Orbana.

Najglasniji je upućen početkom jula iz Evropskog parlamenta koji je većinom glasova usvojio raport svog izvestioca o osnovnim pravima, nastalog upravo usled zabrinjavajućih procesa u Mađarskoj.

Prema ovom izveštaju zvanična Budimpešta nizom ustavnih i zakonskih izmena podriva nezavisnost pravosuđa, ograničava medijske slobode kao i prava verskih i manjinskih grupa. Mađarsko petljanje sa pravosuđem i građanskim slobodama već neko vreme je na meti kritika ne samo Brisela već i Ujedinjenih nacija, Venecijanske komisije i niza međunarodnih organizacija za ljudska prava.

Šta bi mogla biti eventualna kazna za zemlju članicu Evropske unije još nije sasvim jasno, i to će upravo biti tema sednice Evropske komisije 28. avgusta. Izvršno telo Unije se, doduše, ogradilo od oštrih mera iz preporuka Evropskog parlamenta, ali napominje da će uopšteno razmotriti „nove mehanizme“ kojima bi se osiguralo poštovanje temeljnih vrednosti iz Evropske povelje.

Mađarski premijer uzvratio je očekivano, optužujući evropske socijaliste za zaveru a Brisel za dvostruke standarde i podložnost interesima velikih korporacija. Prema Orbanovom uverenju, da je Mađarska „na pravom putu“ govore ne samo razni ekonomski pokazatelji i znatne kineske investicije, već pre svega stalni rast ionako natpolovične podrške koju administracija uživa u biračkom telu.

„Pod izgovorom zaštite demokratije, Evropski parlament pokušava da Mađarskoj nametne mere koje podrivaju nacionalni suverenitet“, odbrusio je Orban, poredeći ih sa turskim i ruskim osvajačkim pohodima na Mađarsku.

„Viktator“ nije jedini koji zadaje brige Uniji – rumunski premijer i češki predsednik takođe se pominju kao uzurpatori pravnog poretka na talasu velike podrške birača. Pred Briselom je ozbiljan izazov institucionalnog odgovora na jačanje političkog ekstremizma u zemljama-članicama, posebno onim sa Istoka koje nisu ispunile očekivanje pri učlanjenju da će ekonomski rast i demokratski okvir spontano dovesti do punog poštovanja ljudskih prava i sloboda.

Načelnog rešenja zasad nema, jer se za presudnu meru slobode jedne zemlje uzimaju težnje njenih građana. Fenomen neliberalnih demokratija opisao je Farid Zakarija u tekstu za Foreign Affairs iz novembra 1997. kojim odgovara na muku Ričarda Holbruka uoči prvih posleratnih izbora u Bosni i Hercegovini godinu dana ranije. „Šta ako izbori budu slobodni i pravični a pobede rasisti, fašisti, separatisti“, citira Zakarija dilemu američkog diplomate, zbunjenog pred pojavom koja se tada već uveliko širi celom planetom.

Slobodni izbori bez vladavine prava, jasno odeljenih grana vlasti i zaštite osnovnih sloboda, zapravo čine tek delimično demokratsko uređenje, pisao je Zakarija ukazujući da se popularna podrška urušavanju pravnog poretka u postkolonijalnim i postkomunističkim zemljama najčešće sticala obećanjem o brzom ekonomskom razvoju.

Decenije koje su prošle od tada potvrdile su Zakarijinu tezu prema kojoj, umesto da uzurpacija vlasti bude privremena kao nužna faza tranzicije, u najvećem broju slučajeva takve države ostaju zaglavljene u formi vladavine koju čini mešavina demokratije i – neslobode.

Srbija nesumnjivo nije ni diktatura ni slobodna zemlja. Kako kaže princip komplementarnosti, u tom stanju može ostati neodređeno dugo. Ili bar dok joj građani ne uzmu meru.

 
Peščanik.net, 17.08.2013.