- Peščanik - https://pescanik.net -

Nevidljivi

Infinity, Thilo Frank’s mirrored room

Pravo na poslovnu sposobnost osnovno je ljudsko pravo svake osobe. Ono predstavlja preduslov za zaštitu i ostvarenje svih drugih ljudskih prava. Lišenjem poslovne sposobnosti osoba gubi pravo da donosi bilo kakve odluke o sopstvenom životu, poput toga gde će i sa kim živeti, obrazovati se, raditi, sklopiti brak, osnovati porodicu. Sve te odluke za nju od momenta lišenja donosi neko drugi, koji može ali i ne mora postupati u skladu sa voljom i željama te osobe.

Oblici ograničavanja odnosno lišavanja poslovne sposobnosti razlikuju se od države do države. Republika Srbija ima jedan od najrestriktivnijih propisa kojim se osoba lišava svih svojih prava i time se svodi na stvar, odnosno doživljava sopstvenu građansku smrt. Lišenje poslovne sposobnosti u najvećoj meri pogađa osobe sa nekom vrstom kognitivnih ili psiho-socijalnih smetnji, koje se uzimaju kao osnov za lišenje poslovne sposobnosti. Ovakva praksa u koliziji je kako sa domaćim antidiskriminacionim propisima tako i sa opšteprihvaćenim međunarodnim standardima koji predstavljaju sastavni deo našeg pravnog poretka.

Iako Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom svim osobama sa invaliditetom garantuje pravo na poslovnu sposobnost, broj osoba lišenih poslovne sposobnosti se u Srbiji konstantno povećava. Svake godine oko 3000 ljudi u Srbiji doživi građansku smrt. Analiza sudskih odluka koju su 2011. godine sprovele Inicijativa za prava osoba sa mentalnim invaliditetom MDRI-S i Beogradski centar za ljudska prava ukazala je na zabrinjavajuću praksu sudova u ovim postupcima.

Postupak lišenja sprovodi se rutinski, u najvećem broju slučajeva (84%) bez ostvarivanja kontakta sa osobom o čijoj se poslovnoj sposobnosti odlučuje. Iako sud ima mogućnost da primeni manje restriktivan oblik lišavanja, tj. da odredi krug poslova koje osoba može ili ne može da obavlja, on se u 94% slučajeva odlučuje za najrestriktivniju opciju potpunog lišenja. U samim postupcima neretko postoji sukob interesa, jer osobe koje predlažu da neko bude lišen poslovne sposobnosti bivaju postavljene za zastupnika sa „ulogom“ da u postupku zastupaju interese osobe čiju su poslovnu sposobnost sami doveli u pitanje. Najdrastičniji primeri toga do koje mere lišavanje poslovne sposobnosti zadire u privatan život jedne osobe jeste činjenica da osoba veoma često biva smeštena u instituciju protiv svoje volje, a uz saglasnost staratelja čime se njen boravak u ustanovi smatra dobrovoljnim. Takođe, nad ovom osobom može se sprovoditi prisilno lečenje koje, takođe, usled saglasnosti staratelja te osobe neće biti prepoznato kao prisilno već kao dobrovoljno. Time osoba gubi pravo i na minimalnu zaštitu koja joj je zakonom zagarantovana, ukoliko bi protiv svoje volje bila lišena slobode, odnosno podvrgnuta lečenju bez prethodno date saglasnosti.

Uprkos tome što je Republika Srbija ratifikovanjem međunarodnih ugovora preuzela obaveze da sopstveno zakonodavstvo i praksu uskladi sa standardima koje ti ugovori propisuju, propuštena je prilika da se tokom nedavnih izmena zakona ovi standardi uvaže. Zahtevi za reformom i dalje stižu sa raznih strana, a nedavno je i nakon višegodišnjeg zastupanja od strane organizacija civilnog društva ovakvo zapažanje izneto i od strane Evropske komisije u njenom redovnom Izveštaju o napretku Republike Srbije za 2014. godinu. Naime, u izveštaju se eksplicitno navodi da „postoji potreba za usaglašavanjem procedura lišavanja i mera zaštite poslovne sposobnosti osoba sa psihosocijalnim i intelektualnim teškoćama sa međunarodnim standardima“, s obzirom da „postojeća praksa ostavlja veliki prostor za zloupotrebe“. Da li će Srbija na ovom planu demonstrirati istinsku posvećenost ispunjivanju kriterijuma za pridruživanje Evropskoj uniji ili će ovo ostati još jedan u nizu međunarodnih standarda koje će Srbija odabrati da ignoriše, ostaje da vidimo. Do tada, hiljade naših sugrađana i sugrađanki doživeće građansku smrt i postati nevidljivi, izolovani i potpuno prepušteni na milost i nemilost pojedinaca i sistema.

Autorka je direktorka regionalne kancelarije Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom (Mental Disability Rights Initiative – MDRI-S).

Peščanik.net, 28.11.2014.

Srodni link: Bojan Gavrilović – Građanska smrt

LJUDI KOJI NESTAJU