Bivši predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić je 27. septembra, pre podnošenja ostavke, rekao: „Od 49 pomilovanih, 23 lica vezana za sve ove užasne događaje kroz koje smo prolazili u poslednjih godinu i po dana, i uprkos mišljenju dela komisije, uprkos mišljenju različitih službi Republike Srbije, bezbednosnih službi, ja sam doneo odluku da pomilujem 12 lica iz Novosadske grupe, na čelu sa Milom Pajić, kao što sam doneo odluku da pomilujem 11 lica koji su sa druge strane učestvovali u incidentima protiv blokadera.“ Dodao je da mu druga lica nisu bila poznata. To ga ne oslobađa sumnje da je hteo da zakonsku mogućnost, kako kaže, „akta milosrđa“ upotrebi za samo njemu znane privatne i izborne svrhe.
O njegovim pomilovanjima u varijanti abolicije iz 2025. prof. Zoran R. Tomić je napisao da „to i takvo pomilovanje kao pojedinačan akt, nije – prema slovu i duhu merodavnih propisa – čist diskrecioni politički potez. Manji, ali neizostavni deo njegove supstance ima prethodeću obaveznu pravnu prirodu. […] ako dotični predlog postoji ali nije uopšte ili nije primereno obrazložen, nije valjano potkrepljen ubedljivim razlozima – i to onim nepolitičkog karaktera – pa tako, sledstveno, ni akt predsednika Republike ne bude dosledno životno argumentovan, u duhu pravde i pravičnosti, u ime plemenitosti i humanosti“ – on je sporan. Neophodan je obrazloženi predlog Ministarstva pravde da bi postupak bio zakonit, posebno ako se preduzima bez molbe lica o kome je reč.
U aktuelnom slučaju Ministarstvo pravde u tehničkom mandatu, koje bi po zakonu trebalo da pokrene postupak pomilovanja, odnosno abolicije, navodno nije bilo uključeno u ovaj postupak, a poručili su i da neće učestvovati u sprovođenju tih odluka. Navedena izjava iz Ministarstva pravde, povezana sa prethodno citiranom izjavom bivšeg predsednika Republike, već je predstavljala osnovanu sumnju da je procedura koju je on primenio bila nezakonita i pre nego što su 25. oktobra održani vanrednih parlamentarni izbori na kojima je ubedljivo pobedila Studentska lista. Ovo tim pre što je Vučić kasnije u kampanji izjavio da ipak lično poznaje jednu ili dve osobe sa tog spiska.
Osnovana je sumnja da pomilovanja nisu data u javnom interesu, već u privatnom interesu predsednika Republike da se obračunava sa pravosuđem i da zbog neke koristi pojedina lica budu oslobođena krivičnog gonjenja. Iz tih motiva i razloga kao predstavnik nezavisne Anketne komisije za ispitivanje odgovornosti za pad nadstrešnice u Novom Sadu, profesor Tanasije Marinković podneo je 9. novembra inicijativu Vrhovnoj javnoj tužiteljki da podnese tužbu Upravnom sudu radi poništavanja 37 odluka o pomilovanju i da sud hitno donese meru kojom bi se ono odložilo. Predmetna pomilovanja predstavljaju povredu zakona i javnog interesa, prekoračenje diskrecionog ovlašćenja i u suprotnosti su sa svrhom ovog instituta. Sporne odluke se u najvećoj meri odnose na teška krivična dela protiv života i tela, nasilje, kao i na dela iz oblasti korupcije i privrednog kriminala. Bivši predsednik se, na ovaj način, obračunava sa pravosuđem i omogućava određenim licima da izbegnu krivično gonjenje.
Predloženi pravni način procesuiranja ovog slučaja je izazvao polemiku u stručnoj javnosti. Pored iznetog stava Anketne komisije, profesor u penziji Stevan Lilić i advokat Luka Jovanović izneli su stav da se prava i efikasna pravna zaštita u slučaju ovih pomilovanja mora tražiti van okvira upravnog i krivičnog sudskog konteksta. Oni ističu da je Vučić svojim pomilovanjima flagrantno povredio ljudska prava i prava oštećenih, te da je ceo postupak davanja pomilovanja trajao kraće od tri dana. Za njih je adresa za efikasnu pravnu zaštitu Ustavni sud kao najviša institucija za zaštitu ustavnosti, zakonitosti i ljudskih prava. U slučaju negativne odluke po ustavnoj žalbi, otvara se pravni put za pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava. Oni smatraju da je sa stanovišta pravne zaštite, budući da prihvatanje pomilovanja implicitno sadrži priznanje krivice, sva lica na koja se ova pomilovanja odnose imaju na raspolaganju ustavnu žalbu kao najbolju „izlaznu strategiju“ iz ove Vučićeve pravne klopke.
Postavljamo i pitanje da li je ispravno da se postupak pomilovanja/abolicije, čak i da je postupano po odredbama anahronog Zakona o pomilovanju iz 1995. godine, sprovede od strane ministra koji je u tehničkom mandatu i predsednika Republike koji ove odluke donosi poslednjeg dana pred podnošenje ostavke, nepunih mesec dana pre parlamentarnih izbora na kojima učestvuje i ostavlja javnost bez neophodnih informacija?
Istovremeno, Više javno tužilaštvo u Beogradu je ekspresno odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg predsednika Srbije koju je podneo predsednik Demokratske stranke Srđan Milivojević zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja. „U obrazloženju rešenja kojim je krivična prijava odbačena, pored ostalog, ukazano je da prijavljeni Vučić nije postupao van granica svojih ustavnih ovlašćenja, na način koji bi predstavljao zakonsko obeležje krivičnog dela Zloupotreba službenog položaja, niti je svojim postupanjem pribavio korist, naneo štetu ili teže povredio prava drugog.“
Iz Izveštaja komisije Vrhovnog JT o pregledu spisa predmeta Višeg JT u Beogradu KTR 598/26 proizlazi da je postupajući javni tužilac doneo odluku o odbacivanju krivične prijave, a da prethodno nije preduzeo nijednu radnju radi njene provere, u smislu člana 282 Zakonika o krivičnom postupku, što ukazuje na nestručno i pristrasno vršenje javnotužilačke funkcije. Pritom, podatke od značaja za donošenje odluke u predmetnom slučaju, postupajući tužilac je trebalo i mogao da utvrdi pribavljanjem relevantne dokumentacije podnošenjem zahteva za pružanje potrebnih obaveštenja Ministarstvu pravde i Kabinetu predsednika Republike, kako bi ocenio da li je odluka o pomilovanju doneta u skladu sa propisanim postupkom.
Suprotno navedenoj zakonskoj obavezi, javni tužilac Danijela Kljajić citira odredbe koje nisu od značaja za donošenje odluke u konkretnom slučaju i ne navodi nijedan razlog o odlučnim činjenicama u vezi sa pokretanjem postupka za pomilovanje molbom ili po službenoj dužnosti, u kojoj situaciji se shodno primenjuju odredbe ovog zakona o postupku pomilovanja pokrenutom molbom.
Takođe, pristrasno postupanje proizlazi i iz pogrešne pravne analize zakonskih obeležja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja, zanemarivanjem da je radnja izvršenja krivičnog dela propisana alternativno, odnosno da jedan od vidova radnje izvršenja predstavlja i iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja u slučaju kada se taj položaj ili ovlašćenje ne koristi u cilju zbog koga je dato, već radi ostvarivanja nekog sopstvenog interesa ili interesa trećeg lica, odnosno na štetu nekog lica. U pogledu posledice dela, u obrazloženju rešenja o odbacivanju krivične prijave nije naveden nijedan razlog, iako je nesporno da prava oštećenih mogu biti teže povređena odlukom o pomilovanju. Rešenje o odbacivanju krivične prijave doneto je u roku od nekoliko dana, a za utvrđivanje relevantnih činjenica, pored pribavljanja dokumentacije od nadležnih organa, bilo je neophodno izvršiti uvid i u 49 odluka o pomilovanju.
U obradi ove prijave postupajuća tužiteljka se ogrešila i o jedno od najznačajnijih načela ZKP-a, član 6 stav 4: „Javni tužilac i policija su dužni da nepristrasno razjasne sumnju o krivičnom delu za koje sprovode službene radnje, i da sa jednakom pažnjom ispituju činjenice koje terete okrivljenog i činjenice koje mu idu u korist.“ Zbog toga je potrebno odmah zahtevati od VST-a disciplinsku odgovornost glavnog tužioca VJT u Beogradu, kao i postupajućeg tužioca u ovom predmetu.
Svakako su u pravu studenti u blokadi kada zahtevaju od nadležnih organa da se odmah obelodane činjenice vezane za izjavu Aleksandra Vučića o ovim pomilovanjima. Inicijativa Anketne komisije i profesora Tanasija Marinkovića su adekvatno pravno sredstvo za ovu situaciju, jer su postupanjem predsednika Srbije pogaženi zakon i ljudska prava. Imamo u vidu i odredbu iz člana 3 Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj je Upravni sud ovlašćen da odlučuje o zakonitosti pojedinačnih akata u pogledu kojih u određenom slučaju zakonom nije predviđeno pravno sredstvo.
Takvo postupanje ne isključuje pravo na ustavnu žalbu pojedinih oštećenih. Identičan zahtev za procesuiranjem i odgovornošću ovim povodom je uputila i neformalna grupa sudija i tužilaca „Odbrana struke“. Verovatno bi trebalo (ponovo) podneti krivičnu prijavu protiv građanina A. Vučića i to Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal uz zahtev da postupaju hitno. Smatramo da je neophodno podneti i krivičnu prijavu zbog zloupotrebe službenog položaja protiv ministra pravde u tehničkom mandatu Nenada Vujića uz zahtev za njegovo razrešenje pre izbora nove Vlade, jer je sve vreme od javnosti sakrivao činjenice i davao protivrečne informacije o zakonitosti postupanja bivšeg predsednika Republike i Ministarstva pravde.
Autor je sudija u penziji, član Anketne komisije za ispitivanje odgovornosti za pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu
Peščanik.net, 16.11.2026.
Srodni link: Studentska lista – Ko je pomilovan?