- Peščanik - https://pescanik.net -

Ničija zemlja

Zapadni Balkan u civilizacijskom vakuumu i/ili na prekretnici

Unatoc Izjavi o nezavisnosti Kosova i potonjim anti-zapadnim protestima u bosansko-srpskom entitetu Republici Srpskoj, želja da se postane dijelom Evropske unije je – kao i prije – vrlo omiljena kod svih Bosanaca, tvrdi “EU’s special representative” u BiH Miroslav Lajcak u interview za “EUobserver”, od 5. marta ove godine. Ovo je, pak, vrlo važno za BiH, pa i region, obzirom da su citatelji ovog expertskog medija u prvom redu same “eurokrate” u Bruxellesu, ali i izvještaci iz cijelog svijeta iz sjedišta EU. 


OHR uskoro odlazi iz BiH

Miroslav Lajcak je, u stvari, precizirao da je “evropska perspektiva” upravo ona ideja koja ima ekstremno veliku podršku stanovništva u BiH i da ta podrška ide preko etnickih i entitetskih granicnih linija”. U svezi s aktualnim protestima “bosanskih Srba” Lajcak je kazao da se radi “o izoliranim dogadajima” (isolated events). “Raspoloženje medu gradanima Republike Srpske je nešto što mi ne ignoriramo, prirodno, i nešto što možemo razumijeti”, kazao je Lajcak, “ali u isto vrijeme ne vidim negativno posljedicno djelovanje po image EU i po perspektivu EU kod gradana BiH, ukljucivo Republike Srpske”. 

Doduše, ovo proevropsko raspoloženje u Bosni mora biti njegovano, upozorio je Lajcak, pozdravivši kao uzoritu izjavu Komisije EU da se kontakti izmedu gradana EU i gradana zemalja ZB moraju dalje unapredivati.  Pri tomu je Lajcak pomenuo i niz poticajnih mjera iz ovog važnog dokumenta Komisije EU od 05. marta o.g., kao što su odobravanje veceg broja stipendija, liberalizacija viznog režima i tsl. On, dakako, pozdravlja takav pristup, a i njegov team je ponešto uradio na senzibiliziranju EU za BiH, kao i u BIH, kako bi što više ljudi znalo što znaci evropska perspektiva ove zemlje.

Visoki predstavnik Lajcak je, medutim, morao priznati da u Republici Srpskoj ima i dalje poziva za otcijepljenje. Iz nekih segmenata RS dolazili su takvi pozivi, kazao je Lajcak, pri cemu je “EUobserver” pomenuo i upozorenje u formi prijetnje parlamenta RS da bi mogao biti raspisan i referendum o otcijepljenju ukoliko veliki broj clanica EU prizna nezavisnost Kosova. Ali, i s tim u svezi je Lajcak precizirao da ce pozivi za secesiju u BiH biti uskoro obustavljeni ( ‘will be stopped very soon’).  On, u krajnjem, ne ocekuje, nikakve “signifikatne posljedice” povodom nezavisnosti Kosova po situaciju u BiH.

U svezi s tzv. bonnskim ovlastima Lajcak je kazao da ona za njega ostaju samo “posljednje sredstvo”. Ured visokog predstavnika nece, pak, ostati “vjecno” u BiH, precizirao je Lajcak, “dolazi vrijeme da BiH preuzme odgovornost za vlastitu buducnost” (“Time is coming for BiH to take over responsibility for its own future”).

U interview “EUobserveru” Lajcak je najavio, takoder, za juni ove godine i sastanak u Sarajevu zemalja koje nadziru odnosno garantiraju mir u BiH, pocev od Daytonskog sporazuma iz 1995. godine, na kojem bi se razgovaralo o naprecima u pravcu samouprave u BiH i “potvrdio ili eventualno redizajnirao” (“reconfirm or eventually redesign”) sadašnji angažman medjunarodne zajednice u BiH.

Ali, porucio je Lajcak u  “EUobserveru”, “mi ne govorimo o mjesecima i godinama” u svezi zatvaranja Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH…


Ohrabrujuće stimulacije iz Bruxellesa za region ZB

O dokumentu Komisije Evropske unije na 24 stranice, u kojem su iznesene ocijene situacije u svim zemljama Zapadnog Balkana, te financijskoj potpori od cetiri milijarde za period od 2007. do 2010. godine govorili su u srijedu, o5. marta o.g., u Bruxellesu i Jacques Barrot, potpredsjednik Komisije EU i opunomocenik za promet, kao i Olli Rehn, opunomocenik za proširenje EU, koji je samo dan kasnije zapoceo i balkansku turneju u Zagrebu, za vrijeme koje posjetit ce samo još Podgoricu i Skopje.

Kažimo odmah, možda je i najvažnije, važnije i od financijskih stimulacija, što su  u usvojenom dokumentu Komisije EU osnaženi raniji zakljucci EU o regionu ZB, oni iz 2003. godine, iz kojih proizilazi da je perspektiva svih zemalja regiona ZB u EU. O svemu tomu bit ce, pak, explicite govora i na predstojecem summitu zemalja EU, 28. i 29. ovog mjeseca, pod slovenskim predsjedavanjem, cime su Slovenci uistinu izvršili obvezu prema svojoj južnoj braci i polubraci – kada su kazali uoci preuzimanja predsjedavanje EU – da ce biti pro-motor interesa bivših yu-republika u EU, pocev od Srbije, pa do drugih. To im se mora jednostavno i objektivno priznati, voljelo ih se ili ne voljelo…

Na ovoj, pak, konferenciji za novinare u Bruxelllsu Olli Rehn je rekao: “Fokusirali smo se na zemlje koje još nisu potpisale SSP i fokusirali smo se na konkretne mjere za stvaranje transportne zajednice koju je predstavio Jacques Barrot sa ciljem da se regija približi Europi”.

Inace, financijska bespovratna pomoc regiji u svrhu osposobljavanja za pristup EU iznosi, po Rehnovim rijecima, 800 milijuna eura godišnje, uz 150 do 200 milijuna eura godišnje za održavanja mira i stabilnosti, prije svega u BiH i na Kosovu, što sve zajedno iznosi cetiri milijarde eura za razdoblje od 2007. do 2010. godine.

I u dokumentu Komisije EU, a i iz Rehnovih poruka BiH, prozilazi da je za Bosnu i Hercegovinu najvažniji preduvjet za daljnje približavanje EU najavljeno potpisivanje Sporazuma o asocijaciji i stabilizaciji reforma policijskih struktura u zemlji.

Hrvatska se poziva, pak, da ispuni preostale obveze, za ovu zemlju bi 2008. i bukvalno mogla biti godina odluke što se tice EU, a Makedoniji se stavlja u izgled datum pocetka pregovora o pridruživanju.  


Građani i “lideri” – pamet u glavu !

Najkompliciranija je situacija u odnosima EU i Srbije, obzirom na uslovljavanja Srbije otpocinjanja pregovora s EU poništavanjem priznanja Kosova, što je van pameti, ne samo zbog toga što je misija EU “EULEX Kosovo” vec na Kosovu…

U dokumentu Komisije EU se, inace, ne krije da se sve ovo cini jer se u Bruxelllsu zabrinuto rastucom nestabilnosti u regionu ZB, te da Komisija EU želi ponudenim stimulacijama i olakšicama dalje evropeizirati region ZB, odnosno njegove gradane pridobiti za proevropsku opciju. Dokument Komisije EU sadrži citav niz takvih inicijativa i obraca se direktno gradanima ZB. U dokumentu se izrijekom kaže da se želi “gradanima zemalja Zapadnog Balkana uciniti perspektiva clanstva u EU vidljivijom i konkretnijom”.

Pa ako se ova pomoc nicim ne uslovljava, u dokumentu se ponavlja da clanstvo u EU podrazumijeva napretke u medusobnoj suradnji i ispunjavanje odredenih kriterija, a što se tice Srbije i Bosne i Hercegovine i izvršavanje preuzetih obveza prema Tribunalu u Den Haagu.

Komisija EU najavljuje, pak,  sa svoje strane jaku politicku volju za omogucavanjem liberalizacije viznog režima, te znacajno povišenje broja stipendija za ucenike i studente u regionu, to jest novih “više stotina stipendija”, kao i povecanje za duplo sadašnjeg godišnjeg iznosa za ove svrhe od 10 milijuna eura.

Vrlo je važno, pak, što Komisija EU predvida do kraja ove godine i izjednacavanje pristupa kulturnim i znanstveno-istraživackim programima EU svih zemalja ZB, dakle potencijalnih clanica EU, kakve su Srbija i BiH i CG s Hrvatskom i Makedonijom, koje imaju vec status kandidata.

Najavljeno je, takoder, da ce u sklopu jacanja suradnje EU i zemalja regiona u borbi protivu terorizma i trgovine drogama, kao i korupcije, biti do pocetka 2009. godine otvorena kvalitetna “regionalna škola za javnu upravu”.

Komisija EU želi poticati i razvoj srednjih poduzeca, sigurnost u snabdijevanju energijom, te razvoj infrastrukture i zaštitu u slucaju prirodnih katastrofa u regionu.

Kako je receno, za ove programe se predvida ukupno cetiri milijarde eura, a što znaci 30 eura godišnje po glavi svakog stanovnika ovog regiona. Komu se ovo ucinilo malo treba da znade da je rijec “s odstojanjem o najvecoj sumi koja je odobrena od strane EU jednom regionu u svijetu”, kaže se u središtu Komisije EU. A nije za zaboraviti niti da je rijec i o dragovoljnoj potpori EU politickoj stabilizaciji i reformama regiona ZB. Dakle, gradjani, a i “lideri”,  ako išta držite do sebe, pamet u glavu.


Hoće li BiH ostati zauvijek “ničija zemlja” 

“Nema nikakve sumnje da ce 2008. biti odlucujuca godina za zemlje ZB”, precizirao je   Olli Rehn u Bruxellesu, ponovivši i svoju raniju ocijenu da bi “BiH trebala biti u stanju potpisati SSP u aprilu i time proci vrata za eventualni kandidatski status”…

Upitan, inace,  o stanju u BiH, odnosno šta je mrkva, a šta batina u rukama EU u BiH, Olli Rehn je odgovorio: “Donji dio mrkve je uvijek i neka vrst batine, ali i suprotno, ovisno o definiciji. No šalu na stranu, imali smo vrlo dobar seminar sa liderima BiH prošloga tjedna u Bruxellesu i to nakon sastanka PIC-a, Vijeca za implementaciju mira. Uvjeren sam da ce lideri zemlje zakljuciti reformu policije, prihvacajuci zakone oko te reforme i to ne samo u Vijecu ministara vec i u parlamentu BiH… Kada se to dogodi u iducih nekoliko tjedana, a vjerujem da ce se to dogoditi, tada možemo potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u aprilu, porucio je Rehn, a time bi se BiH uvrstila na njenom putu evropskih integracija i perspektiva…”

Dao bog , i bogovi, da je tako, ali nije… U Bosni i Hercegovini se vode i dalje  ostrašcene rasprave o svemu i svacemu, koje i ne svjedoce o drugome do da je BiH duboko “podijeljeno društvo”, na prvi pogled iskljucivo  po vjerskim i nacionalnim šavovima, ali u suštini po civilizacijskim, jer u BiH isuviše mnogo ljudi živi i dalje u prapolitickoj historiji i ne razumiju fenomen civilizacijskog izazova.

Inace, misao da je kultura mnogo, a da je civilizacija jedna potjece od Kemala Atataruka, pa bi se smjelo kazati da i BiH potrebuje nekog takvog.

U BIH dominira  i dalje pristup a la Kecmanovic, Nenad i doktor, unuk ede Kecmanovica, vijecnika ZAVNOBiH-a, i sin be-ha akademika Ilije K., a Nenad je bio i sam sarajevski rektor i kratkotrajni clan Predsjedništva BiH u ratu. E, s tim i takvim pedigreom dr N.K. i ne tvrdi drugo u posljednjih 15, a i više godina, do da je Bosna i Hercegovina “nemoguca zemlja”. S dr Nenadom Kecmanovicem i slicnima – iz barem dva etnicka korpusa u Bih –  se ne može olako niti aposteriori složiti, jer bi to  znacilo moralno posrnuce i lijenost duha, dva velika, smrtna grijeha svakog intelektualca i covjeka. Ona je, pak, uistinu vec skoro 20 godina “nicija zemlja”, kako je genijalno naslovio Danis Tanovic svoj Oskarom okrunjeni film. Danis, pak, ovih dana osniva vlastitu politicku stranku u Bi H, neka mu je sa srecom…

Nenad dr Kecmanovic je, pak, ovdje samo paradigma, puno je slicnih mu iz sva tri be-ha etno-korpusa, pa kada i misle da su mu sušta suprotnost. Nije li i ono što prica “prvi u Bošnjaka” odnosno be-ha muslimana, dakle reis Mustafa dr Ceric, cista sumnja u BiH, ma koliko se u nju zaklinjao?

Šta bi trebalo da znaci stalno Cericevo ispoljavanje “srpskog sindroma” u bivšoj Jugoslaviji, primjerice ono s “jednim covjekom i jednim glasom”, tako neprimjerenim postulatom za današnju, a i svaku BiH, ako treba da je multietnicka? Treba li Cericeve eskapade razumijeti kao prijetnju ili  ih treba shvatiti  “da se svašta kaže kad se prica”, što bi rekao travnicki drveni filozof Ciro Blaževic, a na što nas podsjeti nedavno mladi ali sjajni Muharem Bazdulj, uostalom suradnik i Pešcanika…


Model “bahatih budala”

Dakle, ako sve i  govori u ovom momentu tezama N. K.  u prilog, bilo bi katastrofalno uputiti se njegovim putem. Jer, time bi se – kakav apsurd – postalo naknadno jednako pametno poput  onih koji su BiH odlucili zadaviti prije 15 (ili više) godina. A BiH je nemoguca samo  uz postojeci, aktualni,  ratni i poslijeratni vladajuci koncept, u kojem su i nacije i gradani, a da i ne znaju, žrtvovani u korist interesa etno-klika na vlasti. O njihovoj odgovornosti što u neznanju cine, drugom prilikom.

U svakom slucaju,  “dogadanje naroda” u RS u režiji Dodika and Co., te slicni marifetluci u režiji Dodikovih inacica u onom što se klice Federacija, i nisu drugo do skretanje pažnje s politickih i drugih  lopovluka. Da se Vlasi ne dosjete! Ponižena i uvrijedena BiH je, pak,  moguca i ništa manje od zemalja u okruženju. Ali, ne s ovim politickim etno-konceptom, datim politickim partijama i njihovim prvacima, te ovakvom podrškom medunarodne zajednice. Ona se, naime, htijuci ili ne, našla u poziciji sponzora vladajuceg “modela bahatih budala”, što bi rekao Zdenko Jelcic, ugledni hrvatski glumac u egzilu, podrijetlom iz ^apljine.

Medunarodna zajednica je vec prije 12 godina  propustila primjeniti na BiH koncept njemackog ozdravljenja, koji se sastojao u cuvena “tri d”, a koji i ne znace drugo do denacifikaciju, demilitarizaciju i demokratizaciju. Ili još konretnije, propušteno je denacificirati makar vode i najistaknutije clanove iz tri najodgovornije nacionalne partije, u krajnjem im zabraniti da i dalje vode svoje zaludene sljedbenike, tada se to još moglo. U meduvremenu se iz tog istog ili slicnog tro-mraka umnožilo najmanje po dvoje u svakom nacionalnom korpusu, pa se stvorio privid demokratizacije. Dobili smo, pak, demokraturu epskih razmjera i pod patronatom medunarodne zajednice. Skrbištvo za maloljetne i neprosvijecene, govoreci Kantovim jezikom.

Jer, time što su legitimirane kao demokratske i SDS i HDZ i SDA, pa i time  što su se kao amebe razmnožile u inacice – SNSD, HDZ 1990 i SBiH  – i nije nastalo drugo do privid pluralizacije tri pretpovijesna i pretpoliticka nacionalna kolektiviteta, koji su time, kako sada izgleda,  dohakali i socijaldemokratskoj i svakoj drugoj alternativi u BiH, koja s njima i ne može drugacije opstajati do na ivici incidenta ili u izvanrednom stanju. A da  sve bude još gore, u BiH se ispreplela jalovost koncepta medunarodne zajednice s bahatošcu etno partija, te  sa nikakvošcu alternativne scene… 


Šta je to konsocijacija?

Za ilustraciju ove teze poslužit ce mi ne tako davna inicijacija rasprave o fenomenu konsocijacije, koja je završila neproduktivno kao i sve druge rasprave u BiH, recimo o “trecoj Republici”. Jer, odmah nakon što su ne baš bilo koji  be-ha intelektualci (Lovrenovic, Mujkic, Curuk, Vlaisavljevic, Kazaz, Vukoja…) otvorili  strucnu polemiku o fenomenu dogovornog tipa demokracije, koja se prakticira baš u “podijeljenim društvima”, koja su dospijela na “nultu tocku” i u kojima tržišno-liberalni model (još) nije moguc, digla se kuka i motika ne samo medu etno-ideolozima, nego i medu  be-ha alternativom, pri cemu se nisu birale rijeci na racun ljudi koji su  pokušali misliti izlaz iz be-ha corsokaka, ne bivajuci uopce opsjednuti ovim modelom, pogotovo njegovom krajnjom posjedicom tj. teritorijalizacijom. U njihovom suštinskom zahtijevu oni su otvarali pitanje medusobne tolerancije kao pretpostavke za civilizacijsko rješenje, koje se treba tek pronaci. Pri tomu je indikativno i što se prvaci vodecih nacionalnih partija nisu pocešali niti iza uha. Našim “makijavelijima” je bilo odmah jasno da mogu i narednih 15 godina kako hoce s ovakvom be-ha alternativom ! 

Dozvolit cu sebi i ocijenu da nitko nije od onih koji su pokušali kazati koju suvislu o konsocijaciji, oduševljen ovim surogatom za istinsku demokraciju. No, imali su hrabrosti progovoriti o podvali koju politicke elite cine prema BiH sa prakticiranjem simulacije konsocijacije. Bez ikakve odgovornosti, naime, prema kolektivitetima koje zastupaju. U Belgiji, koja podsjeca na BiH svojom tro-strukturom (Valonci, Flamanci, Nijemci, s tm što je belgijska treca komponenta još minijaturnija nego u BiH), politicari se osjecaju, pak, odgovornim i prema dijelu i cijelini kada se o necemu dogovore. Istina je, pak, da se i oni teško dogovaraju, pa njihov primjer može poslužiti i zagovornicima i protivnicima konsocijacije, kako se komu cefne. Pa, ipak, situacija u Belgiji nije kao u BiH, koliko god se takvom cinila, ako se i budu rastajali nikomu se nece razbijati glava. U prahistorijskom civilizacijskom  vakuumu zvanom post-daytonska BiH se radi samo o javašluku…

Podsjetimo ovdje da se  u politološkoj znanosti za utemeljitelja konsocijacijske demokracije smatra nizozemski polilotog Lijphart, koji je opisao nizozemska iskustva, iako je njemacki politolog Lehmbruch godinu dana prije njega, 1974. godine, objavio studiju o “proporcionalnoj demokraciji”, opisavši iskustva Austrije i Švicarske. Konsocijacijski model demokracije prakticira se, u najkracem, u “podijeljenim društvima”, u kojima su elite suglasne da medju njima nema suglasnosti, ali postoji “minimalan konsenzus” o opstojnosti države, pa politiku shvataju kao ozbiljan, pragmatican posao. Temeljna odlika ovog modela je kompromis, u pravilu postignut u ime etnija ili religijskih grupa daleko od ociju javnosti. Izraz takve “dogovorne demokracije” su, pak, i vlada i parlament koji su simulacija prave vlade i pravog parlamenta.  Dakle, ne radi se niti o kakvom idealnom tipu demokracije, ali politicka kultura ovih društava obvezuje ovdašnje etno prvake da poštuju dogovore, što je za svjetlosnu milju  bolje od vladajužeg modela simulacije konsocijacije u BiH … 


Do demokratizacije preko demitologizacije

U BiH bi se, dakle, alternativa, morala hitno složiti makar o tomu da je u  BiH na djelu “idealna konsocijacijska situacija”? Potom bi se mogla složiti i s time da je – i to  baš sukladno Lijphartovom “teorijskom modelu” konsocijacije – BiH danas suocena s tri mogucnosti: 1) podijelom postojece države na homogene, etnicki skoro ciste države; 2) preobrazbom podijeljenog društva u nepodijeljeno putem asimilacije i 3) prihvatanjem pluralnog društva i konsocijacijske demokracije. O cetvrtoj, tržišno-pluralnoj demokraciji, nema ni govora, na žalost, do daljnjega. 

Prve dvije “alternative”, pak, i nisu nikakve alternative, nego bi znacile kraj BiH. Jer, ni secezionizam niti asimilacija ne mogu biti rješenje za bh. društvo i državu. Problem je, kako je vec natuknuto, i u tomu što se u BiH na nakaradni nacin vec oprobala i treca aletrnativa, tj. konsocijacijski model. Nisu se, na žalost, u bliskoj prošlosti   kopirala koliko-toliko funkcionirajuca rješenja drugih “podjeljenih društava”, jer je našim elitama ponajbolje u  vakuumu od simulacije politike i života. U BiH  nije, naime,  na djelu niti demokracija niti konsocijacija, nego “nešto izmedu”, što bi se moglo opisati i simuliranom konsocijacijom ili demokraturskom demokracijom.

“Do konsocijacije preko demitologizacije”, bila je suština zahtijeva pomenutih i nekih drugih umnih be-ha intelektualaca, pri cemu se mislilo na neophodnost dekonstrukcije vladajuceg politickog diskursa u BiH, tj. otimanja iz “posjeda” iskljucivih prica sve tri nacionalno-politicke elite, koje se ne razlikuju tako mnogo medju sobom kako se prikazuju.

Potpisnik  ovih redova ne želi biti naknadnim odvjetnikom  pomenutih  be-ha intelektualaca, ali mu se ucinilo da su oni  poželjeli makar prisiliti politicke elite da konacno pocnu da se ozbiljno bave poslom za koji su placeni. No, njih se nece moci prisiliti na bilo šta, ukoliko se prije toga ne prisili OHR na drugaciji odnos prema BiH.

U najkracem, blok civilnog društva u nastajanju, ma koliko nejak, morao bi se ujediniti na cinjenici da je  u ovom momentu liberalno tržišni model demokracije samo puka  iluzija, pa potom postici “minimalni konzensus” o  tomu što bi trebalo raditi na opstojnosti BiH, te se za tu alternativu tražiti podrška OHR-a i drugih medunarodnih subjekata.

Ali, prije toga, bi se unutar “alternative” morala spoznati kljucna pretpostavka, a to je uvažavanje  i  priznavanje be-ha raznobojnosti, kao datosti, iz koje i nice i imperativ tolerancije kao suštine demokracije. Pretpostavka za bilo kakvu alternativu bi bila, dakle, suglasnost o tomu  da je BiH itekako moguca kao zemlja i država, ali nije i ne može biti klasicna nacija-država. Ovdje bi se tko hoce mogao prisjetiti i ZAVNOBiH-a, i njegove cuvene trijade (i…i…i…)da je BoH i srpska i muslimanska i hrvatska, naime, ne bi škodilo.

Sve se svodi, zapravo, na prastaru mudrost – isisanu iz cjelokupnog razvoja civilizacije – kako je u složenim društvima  primarno neophodno uvažiti raznolikosti, jer su i raznolikosti u BiH njeno bogatstvo, a ne prokletstvo. Profesor ontologije i epistemilogije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Ugo Vlaisavljevic je, nažalost, s tim u svezi lucidno ustvrdio da je u BiH ne samo nacionalistima nego i anti-nacionalistima “istinski pluralizam nepodnošljiv”, jer i oni rezoniraju – “treba ukloniti prevelike razlike iz vlastite narodne i državotvorne zajednice”.

Dok se, pak,  ovo ne shvati i ne promijeni i nece biti izlaza  iz be-ha corsokaka. Jednako kao i u cijelom regionu.  A ako izlaza nema, onda BiH i ne  preostaje drugo do cumuranje kao i u proteklih 15 godina, odnosno opstojnost uz volju medunarodnih  faktora, te civilizacijski vakuum kao sudbina.  To sve pod uvjetom da OHR ne ode, kako je najavio vjerojatno posljednji “visoki predstavnik”, na pocetku ovog priloga citirani Miroslav Lajcak u “Euobserveru”…

Civilizacija je, pak, jedna i jedina, spoznao Ataturk, iako general po zanimanju …  

 
Berlin,

Peščanik.net, 06.03.2008.