- Peščanik - https://pescanik.net -

Nije sramno biti nazvan Muslimanom

Hilari Klinton je porekla da je pustila u javnost fotografiju Baraka Obame sa turbanom na glavi, ali menadžer njene kampanje kaže da ne bi bilo ništa strašno i da jeste. “Hilari Klinton je nosila tradicionalnu odeću zemalja koje je posetila i te su fotografije objavljene.”

Naravno da je nosila. I Džordž Buš je obukao pončo u Santijagu, a Pol Volfovic je zapalio Jutjub svojim afričkim plesom protiv malarije dok je bio predsednik Svetske banke. Očita razlika je sledeća: kad se beli političari upuste u tako nešto, izgledaju smešno; kada to uradi crni kandidat za predsedničku nominaciju, izgleda kao tuđinac – a kada dotična etnička odežda pomalo podseća na odeću koju nose irački i avganistanski borci (bar gledaoce TV Fox, koji misle da nošenje bilo čega što nije kačket znači objavu rata Americi), slika je krajnje zastrašujuća.

“Skandal” sa turbanom je deo onoga što se naziva “ocrniti muslimana”. To obuhvata sve od preterano čestog izgovaranja Obaminog srednjeg imena (Husein) do šuškanja po internetu da je Obama pohađao funamentalističku medresu u Indoneziji (laž), da se zakleo na Kuran (još jedna laž), i da će, ako bude izabran, na Belu kuću okačiti zvučnike radi emitovanja muslimanskog poziva na molitvu (ovo sam izmislila).

Do sada je Obamin štab odgovarao agresivnim demantijima u kojima se neprestano pominje njegova hrišćanska vera, napadaju napadači i usmerava kooperatvni svedok pred Komitet za neameričke aktivnosti. “Barak nikada nije bio musliman niti je ikada upražnjavao bilo kakave obrede osim hrišćanskih”, kaže se u jednom od saopštenja. “Nikad nisam bio muslimanske vere”, rekao je Obama reporteru lista Kriščan njuz.

Naravno da Obama mora da dematuje neistine, ali ne mora tu da se zaustavi. Ono što zabrinjava u odgovoru njegovog štaba jeste to što ne reaguje na nečasnu i rasističku premisu koja je iza čitave kampanje “ocrniti muslimana”: da je de facto sramno biti musliman. Obamine pristalice često kažu da ih “veteranizuju” (pogrdni termin nastao tokom kampanje grupe “Veterani za istinu” protiv predsedničkog kandidata Džona Kerija na izborima 2004),[1] ležerno prihvatajući ideju da je biti optužen za muslimanstvo isto što i biti optužen za izdaju.

Zamenite to nekom drugom veroispovešću ili etnicitetom i možete očekivati mnogo drugačiji odgovor. Uzećemo za primer reportažu iz arhive časopisa Nejšn. Pre trinaest godina je Danijel Singer, dopisnik tog časopisa iz Evrope, otišao u Poljsku da pokriva predsedničke izbore. Javio je da je trka spala na ružnu raspravu o tome da li je jedan od kandidata, Aleksandar Kvašnjevski, prikriveni Jevrejin. Štampa je tvrdila da je njegova majka sahranjena na jevrejskom groblju (bila je još uvek živa), a u popularnoj televizijskoj emisiji emtiovan je skeč u kojem je hrišćanski kandidat obučen kao hasidski Jevrejin. “Ono što mi je zasmetalo”, rekao je Singer, “jeste to što su advokati Kvašnjevskog zapretili tužbom za klevetu umesto da podnesu tužbu u skladu sa zakonom koji osuđuje rasističku propagandu”.

Ne bismo smeli da očekujemo ništa manje ni od Obaminog štaba. Kada su ga tokom debate u Ohaju upitali za podršku koju mu je pružio Luj Farakan, Obama nije oklevao da Farakanove antisemitske izjave oceni kao “neprihvatljive i štetne”. Kada se u istoj toj debati pojavila fotografija sa turbanom, iskoristio je priliku da ne kaže baš ništa.

Farakanove užasne izjave o Jevrejima izrečene su pre 24 godine. Orgija mržnje kakva je kampanja “ocrniti muslimana” odvija se u sadašnjem vremenu, i obećava da će se pojačati na opštim izborima. Ovi napadi ne “ocrnjuju Barakovu hrišćansku veru”, kao što je tvrdio Džon Keri u pismu Obaminom štabu. Oni su napad na sve muslimane, od kojih neki zaista koriste pravo da pokriju glave i da šalju svoju decu u verske škole. Hiljade njih nose veoma često ime Husein. Svi oni gledaju kako se njihova kultura koristi kao kvrgava motka protiv Obame, a kandidat koji predstavlja simbol rasne harmonije propušta da ih uzme u zaštitu – ovo je vreme kada američki muslimani podnose glavni teret napada Bušove administracije na građanske slobode, uključujući i prisluškivanje telefona, i suočavaju se sa optužbama za zločine iz mržnje.

Povremeno, mada ni izdaleka ne dovoljno, Obama kaže da muslimani “zaslužuju poštovanje i dostojanstvo”. Ali, nikada nije učinio ono što je Singer uradio u Poljskoj: nije te napade nazvao rasisitičkom propagandom, u ovom slučaju protiv muslimana.

Srž Obamine kandidature jeste da samo on – pošto je kao dečak živeo u Indoneziji i ima baku Afrikanku – može da “popravi svet” nakon Bušovog rušilačkog pohoda. Taj rad ne popravci počinje sa 1,4 milijarde muslimana širom sveta, od kojih su mnogi ubeđeni u to da SAD vode rat protiv njihove vere. Ovakvo viđenje je zasnovano na činjenicama, među kojima je i činjenica da se muslimanski civili ne računaju u žrtve u Iraku i Avganistanu; da je islam obeščašćen u zatvorima kojima upravljaju Amerikanci; i da je glasanje za islamističku partiju dovelo do kolektivne odmazde u Gazi. Ovakvo viđenje pothranjuje i sve veća i zaraznija islamofobija u Evropi i Severnoj Americi.

Kao najvidiljivija meta ovog rastućeg rasizma, Obama ima moć da bude više od žrtve. Može da iskoristi ove napade za otpočinjanje pravog procesa popravke sveta, što je najzavodljivije obećanje iz njegove kampanje. Sledeći put kada ga upitaju o njegovom navodnom muslimanstvu, Obama može da odgovori ne samo tako što će razjasniti činjenice, već i tako što će preokrenuti situaciju u svoju korist. Može da izjavi da je veza sa farmaceutskim lobistom možda vredna razotkrivanja, ali da to što je neko musliman nije. Promena okolnosti rasprave na ovaj način nije samo moralno, već i taktički pametna – to je jedini odgovor koji bi mogao da neutrališe ove napade pune mržnje. Najbolji deo je sledeći: za razliku od završetka rata u Iraku i zatvaranja Gvantanama, suprotstavljanje islamofobiji ne zahteva da se sačeka do narednih izbora. Obama može da iskoristi svoju kampanju da s time počne odmah. Neka popravka počne.

The Guardian, 01.03.2008.

Prevela Olja Petronić

Peščanik.net, 29.02.2008.

———–    

  1. Tokom predizborne kampanje za predsedničke izbore 2004. kandidat demokrata Džon Keri je optužen da je lagao o svojim podvizima u Vijetnamu, što se ispostavilo kao netačno. U toj kampanji je učestvovala u grupa “Veterani za istinu”, koja ga je naročito optuživala za antivijenamsku kampanju nakon što se vratio iz rata i za otkrivanje američkih zločina.