Izgleda da smo dobili Šeherezadu, mudricu koja će neprekidno pripovedajući i neumorno izmišljajući spasti i svoj život, i živote nebrojenih drugih, pomaže joj za sada samo njena seja Dunjazada, prerušena u matematičara Stojana: potonja neće nikome dozvoliti da upadne Šeherezadi u reč dok je njojzi tj. Stojanu na ramenu glave.
Umesto da učtivo predstavi svog ljubimca, najuspešnijeg našeg lovca na bodove u naučnim časopisima, vođa opozicije prepustio se svojoj omiljenoj disciplini, koju zlobnici smatraju poremećajem, a to je blagoslovena logoreja; zamysel je jednostavan i – da se izrazim jezikom naše Dunjazade zvane Stojan – matematički je neoboriv. Dunjazada sestri da reč, nigde ne piše da se pripovedanje ima prekinuti tad i tad, i Šeherezada će, ravnodušna prema metabolizmu, umoru ili snu, pripovedati i pripovedati, novoposlanicima će pripovesti bivati svaka odvratnija od prethodne, organizmi im nisu dorasli tolikom iskušenju, počeće da se osipaju, i, kad ih više od polovine bude izašlo iz sale, Dunjazada će, kako se to u čarobnom jeziku Skupštine kaže, konstatovati da nema kvoruma. Daće pauzu do narednog jutra, pa će i Šeherezada i Dunjazada predahnuti, priča će, baš kao u serijama biti prekinuta kad je najuzbudljivija, Šeherezada će u nastavku ponoviti samo poslednju jučerašnju rečenicu i nastaviće da uživa u svom glasu, glasu koji većina u Carevini ne želi više ikada da čuje, toliko ga se naslušala, nosiće je zadivljenost vlastitom maštom i dovitljivošću kakvoj se ni njena rođena sestra nije nadala, pa možda će i sama Šeherezada biti prijatno iznenađena sobom kao vrelom neiscrpnim.
&
Studenti su načinom mirnim, takoreći učtivo i nežno srušili tiraniju, njihovi i naši izabranici znaće, verujem, i da izbegnu klopku, ili da se iz nje neozleđeni izbave, ali je Šeherezada, zaista vam kažem, u svom elementu: možda je čak i govorljivija nego što je bila pre nego su se nad njom nadvili karamračni oblaci.
Kad se Milošević obreo u ćeliji, izgledalo mi je da se na njegovo biće, dobivši prethodno teret koji nije moglo da nosi, iznenada spustio mir, neočekivana milost – zatvor ga je oslobodio preopširnosti stvarnog i mogao je sa radošću da se usredotoči samo na igricu koja ga je čekala, da se lepo obrije, da rumen obraze nalik Čičikovljevim pomazi kolonjskom vodom, da veže pažljivo kravatu, da osporava nedobronamerne i nedobru vodeće tvrdnje tužioca i, da, da nikad ne prizna Haški sud: „Nemoj da te guja ujede, pa da kažeš dušmaninu ’sudijo’! Gospodinemej, gospodinemej, ponavljaj dok te san ne prevari.“
Nepodnošljivu lakoću blebeta u vazda istom, prijatnom okruženju i sa unapred poznatim pitanjima osetio je i najmlađi doktor nauka u SFRJ (crk. ova dabogda), s tim što je svoje sofističke vragolije potonji izvodio sa još više šarma, i sada, kako da se ne zabrinem: onaj kome sam želeo da vidim leđa i od čijeg sam i glasa, i govora, i misli, i dela, hteo da se odmorim, oseća se kao riba u vodi. Oko Šeherezade je centurija njenih lojalistkinja i lojalista, naspram nje Dunjazada-Stojan, jednim te istim potezom udovoljava Šeherezada svojoj potrebi za dociranjem, za optuživanjem, za izvrtanjem istine, za izmišljanjem, preterivanjem, ubeđena da joj ne može niko ništa, da će svoj život, da će svoje buduće dane sama stvoriti pripovedajući i pripovedajući, ali zašto se v takom sluchae ne bi ponovili i slavni obrasci iz „Hiljadu i jedne noći“? Dođu pod istu palmu, druge i nema dokle ti oko seže, tri trgovca, svaki sa svojom životnom pričom, ali u svakoj od njihovih priča neki njihov junak ima pa svoju, da kažem unutrašnju pripovest, svoju najčudniju dogodovštinu, i u toj dogodovštini barem jedan učesnik dobija priliku da kaže kakva se čudesna stvar zbila pak sa njim i njegovom braćom, koja su se urotila da ga liše trećine imanja i blaga ostavšeg od pok. njih. oca… Možda ćemo, ako se moja slutnja obistini, početi i mi da uživamo, slušajući zaplete, obrte, čarobne izmislice… Dojučerašnji naš vlasnik namenio nam je ulogu kolektivnog Šahrijara.
&
Možda je, nakon izbornog kraha, Prvoporaženi pomislio: „Što ne bih ja bio Aska. Studentska lista je vuk, taj bi da me slisti, ali ako budem smislio dobre korake, figure, neku kao koreografiju, možda ću taj kurjački nakot zadiviti, baš time što sam sada bespomoćan i iskren? Koraci koje znam iz košarke sigurno bi doprineli da budem graciozniji nego kad sam bio tanc-majstor na partijskom prelu, ali ne, neću da skakućem ni pred kim, i ja sam u pripovedanju, kad smo već kod Andrića, jači nego u bilo čemu drugom, i jači od bilo koga drugog. Govoriću u Skupštini neprekidno, dok se nešto ne desi, ili meni, ili njima, baš da vidimo. Zvuči spartanski, a?“
Peščanik.net, 18.11.2026.
Muzički blog Ljubomira Živkova