- Peščanik - https://pescanik.net -

Norveški primer i Velika Britanija

Na istorijskom keju sa pogledom na Severno more preplanuli mladić ispija gutljaj iz limenke sa pivom i kaže: „Želimo da budemo sami svoje gazde i ne smemo da dopustimo da nam Brisel naređuje šta treba da radimo. Zašto bi bili u EU i plaćali za tuđe greške?“

Sležući ramenima dodao je ono što se često može čuti i u Britaniji: „Bolje nam je bez EU.“

Ali ovo nije britanska obala, a poznate fraze nisu izgovorile britanske usne. U Bergenu, drugom najvećem gradu Norveške, ovakvi stavovi su nešto uobičajeno a Hans-Erik Almas, 23 godine star, jedan je od 80% Norvežana koji smatraju da je dobro što njihova zemlja nije u EU.

„Norveška je jaka i bogata i ne vidimo razlog zašto bi sve ovo rizikovali kada bi se priključili EU“, nastavio je, „Već koristimo ono najboje što Unija ima da ponudi iako nismo punopravni član.“

Ovo mišljenje sve se više može čuti i preko puta, u Britaniji. Prošle nedelje u Sunday Timesu, Dejvid Kameron je nagovestio mogućnost održavanja referenduma o članstvu Britnije u EU, a Norveška je često citirana kao savršeni primer kako ne biti član Unije, a ipak biti uspešan.

„Britanci su zabrinuti da bi izlaskom iz Unije izgubili pristup jedinstvenom tržištu i da više ne bi mogli slobodno da putuju,“ objašjava Robert Oulds, direktor Briž Grupe. „Ali to se neće desiti. Britanija može da izađe, a da ipak i dalje uživa trgovačke beneficije kao što to danas čini Norveška. Jedino što ćemo izgubiti su birokratija i troškovi.“

Norveška, država od pet miliona stanovnika, dva puta je održala referendum o pristupanju EU, 1972. i 1994, i oba puta je, nakon strastvene debate, glasala tesnom većinom protiv.

Umesto toga, Norveška je zajedno sa Islandom i Lihtenštajnom član Evropskog ekonomskog prostora (EEA) – udruženja 27 zemalja članica EU i ove tri države u kojima važe sve Četiri Slobode: kretanja dobara, usluga, lica i kapitala.

Norveška je prihvatila trećinu obaveza koje obavezuju svaku državu članicu EU, sa tim da EEA nema nikakvih prava u pitanjima norveške poljoprivrede, ribarstva, pravosuđa i unutrašnjih poslova.

Što se tiče Norveške, izgleda da ovaj ugovor funkcioniše veoma dobro. Ona je jedna od najbogatijih i zemalja sa najsrećnijim stanovništvom na planeti, sa BDP-om od 40.000 funti po stanovniku, u poređenju sa britanskih 23.000 ili evropskim prosekom od 21.150 funti. Nezaposlenost je 3.25%, dok BDP raste po stopi od 2.75% godišnje, što je prosečna stopa rasta u poslednjih 40 godina.

Zemlja koja redovno zauzima vrh liste UN-a po kvalitetu života, sa velikodušnim socijalnim sistemom – porodiljsko odsustvo traje 46 nedelja uz pravo na punu platu, u poređenju sa Britanijom u kojoj žene imaju pravo na 6 nedelja porodiljskog odsustva i 90% plate – a i besplatno obrazovanje je obezbeđeno svima.

Sve ovo se finansira ogromnim rezervama nafte, drveta i ribe, kojima se upravlja veoma ekonomično, uvek ostavljajući poveći procenat prihoda od nafte za finansiranje budućih zdravstvenih potreba populacije koja sve više stari.

„Mi u Norveškoj mislimo da sami možemo da procenimo šta je u našem najboljem interesu“, kaže Ola Hedsten, predsednik poljoprivredne zadruge sa 55.000 članova. Norveška nije pristupila Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (CAP), tako da ima puno pravo raspolaganja svojom zemljom. Ali hrana koja se izvozi u EU i dalje mora da zadovolji kriterijume Jedinstvenog tržišta i podvrgnuta je uvoznim carinama.

„Naglasak ja na podršci malim farmerima, kako bi proizveli dovoljno hrane za domaće potrebe. CAP se bavi samo masovnom prozvodnjom, što ne želimo da primenimo ovde“, nastavlja Hedsten.

Drugi farmeri tvrde da EU podržava GMO seme, što se kosi sa norveškim željama i objašnjavaju da su metodi norveških farrmera ključni za očuvanje tradicionalnog pejzaža. „Ne želimo da završimo kao Švedska“, objašnjava jedan od njih ukazujući na to da je Švedska suočena sa pravim egzodusom sa sela od svog pristupanja EU.

„Norveška je napredna zemlja i želimo da ostane takva“, kaže Gunar Bake, regionalni poslovni komesar za Bergen,“Razmišljamo dugoročno i upavljamo našim resursima veoma pažljivo i ne vidimo razlog zašto bi trebalo da se pridružimo Uniji i da plaćamo za nečije rasipništvo.“

Neki Norvežani imaju čak i ekstremnije stavove.

„Trebalo bi da napustimo i EEA“, misli Heming Olausen iz kampanje NE Evropi. „Primorani smo da prihvatamo previše odluka koje se donose u Briselu, a EU ulazi na mala vrata. Bilo bi bolje da istupimo iz EEA i da imamo samo bilateralne sporazume. Norveška je dovoljno jaka da bude samostalna i mi smo važan trgovački partner, tako da nas Unija ne bi mogla ignorisati.“

Bergen je trgovački grad još od vremena Vikinga, koji je iskoristio svoje vode i šumovite predele kako bi postao važan član Hanzeatske lige – trgovačke organizacije, koja je povezivala luke severne Evrope između 1300. i 1660.godine. A trgovački duh je preživeo. Sa populacijom od 260.000 stanovnika, grad je dom velikih naftnih kompanija i najvećeg svetskog prozvođača lososa.

Na granitom popločanom keju mogu se kupiti veliki komadi lososa, a pored njih su još škampi, meso od kita i krabe, a kod uličnih prodavaca mogu se kupiti i kobasice od irvasa, tepisi od losove kože, nordijski džemperi i statue trolova. Ali i pored sve norveške tradicije, pijaca odiše modernim duhom.

„Napustila sam Malagu zato što u turističkom sektoru nije bilo posla,“ priča nam Ines Kastro. Kao i drugi radnici migranti, ova 27-ogodišnjakinja zarađuje 17 evra na sat, što je pravo bogatstvo u poređenju sa Španijom. „Nema šanse da Norveška pristupi EU,“, govori nam Gabriel Remoti, 25-ogodišnjak iz Rima.“Kod kuće je prava katastrofa. Ovde imamo šanse.“

Ipak, ne smatraju svi da je norveški model – trgovački partner a ne član EU – dobra stvar. „Trenutnu situaciju nazivam Nepodnošljivom lakoćom EEA“, smatra Pal Frisvold, predsednik Bellona Evropa i neko ko smatra da bi Norveška trebalo da bude član. „Živim u Briselu i žao mi je zbog svih stvari koje propuštamo. Norveška je gurnuta na margine, a trebalo bi da bude u srcu Evrope.“

Torben Fros, bivši državni službenik koji je pisao poglavlje EEA o ribarstvu takođe veruje da bi Norveškoj bilo bolje da je član EU. „Zabluda je da bi EU došla i otela nam svu ribu, da smo njen član. To je potpuno nelogično. Prava na ribarenje zasnovana su na istoriji i besmisleno je tvrditi da bi se norveške vode našle pod invazijom. Budući da je Norveška van EU, za njene prozvode od ribe ona plaća EU uvoznu carinu – 12% na dimljenog lososa – isto kao i za naše poljoprivredne proizvode. Za uzvrat, mi francuske sireve oporezujemo carinom od 400%.“

Naftom, gasom i prerađevinama trguje se slobodno sa EU, jer se na članove EEA primenjuju direktive u vezi sa Jedinstvenim tržištem.

„Mi smo najposlušniji član EU, brzo i doslovno primenjujemo direktive a nemamo pravo glasa“, objašnjava Marit Varnke, direktorka bergenske privredne komore, „Sedimo napolju umesto za pregovaračkim stolom. Ni članstvo u EEA nije besplatno. Norveška godišnje daje EU 340 miliona, iako nije član niti ima pravo učestvovanja u donošenju odluka.“

Kada bi Velika Britanija napustila EU, njen godišnji doprinos kroz EEA iznosio bi dve milijarde funti, dok danas iznosi 11.6 milijardi. Neki tvrde da bi gubitak prava glasa bio prevelika cena. Čarls Grant, osnivač Centra za evropsku reformu, smatra: „Londonski City predstavlja 75% evropskog finansijksog tržišta i bilo bi besmisleno da se na ovaj način isključimo.“

Na ulicama Bergena entuzijazam za promenom statusa quo je mali, ali debata se nastavlja. „Ljudi ne shvataju šta se zaista dešava,“ smatra gospođa Varnke, „Oni milsle da smo pod staklenim zvonom i da nas se sve ovo ne tiče. Ali moramo da se više uključimo u Evropu i to za naše dobro, a Britanija ne sme ni da pomišlja da izađe iz nje. Niko ne treba da sedi sam i jede svoju ribu.“

 
Harriet Alexander, The Telegraph, 08.07.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 15.07 2012.