- Peščanik - https://pescanik.net -

O brčićima

Naslovnica „Novosti“ broj 896

Svitalo je kada je Željka stigla na kaptolski dogovor.

“Dobro jutro, gospođo Markić”, rekao je muškarac zelenkasta lica, s podočnjacima veličine Ordena kneza Domagoja, predstavivši se kao inspektor Grković, te joj pružio zatvorenu žutu kuvertu. Time je njegov zadatak bio obavljen: predsjednici udruge U ime obitelji trebao je samo u ime Ravnateljstva policije uručiti službeni odgovor na njezin službeni zahtjev, pa je – budući da je tražiteljica iskazala nevoljkost da dođe na portu u Đorđićevoj ulici – dogovorio susret u ranim jutarnjim satima.

“I? Jeste li mi dodijelili policijsku zaštitu?” bila je nestrpljiva Željka Markić.

“Naravno”, rekao je inspektor Grković, naklonio se u znak pozdrava i otišao.

Znatiželja nije dopustila predsjednici udruge U ime obitelji da se zaputi prema kući ili uredu, već je bodro utrčala u najbliži kafić, smjestila se za stol uz prozor i odložila kaput preko tri susjedne stolice. Naručila je kavu sa šlagom od konobara za kojeg se ispostavilo da je nagluh (“Kravu sa šlagom? To ne služimo…”), glasnije ponovila nalog, a tek kada je narudžba stigla, otvorila je kuvertu, izvadila dva lista papira ukrašena pečatom u gornjem lijevom kutu, otpila obilan gutljaj toploga napitka s nadjevom, te ustreptalo stala čitati službeno očitovanje:

“Poštovana gospođo Markić,

Razmatrajući Vaš zahtjev zaprimljen 28. veljače o. g., Ravnateljstvo policije je nakon konzultacije sa stručnom službom donijelo odluku da isti usvoji, tj. da Vam osigura policijsku zaštitu. S obzirom na to da Ravnateljstvo ocjenjuje kako su Vaš život i fizički integritet ozbiljno ugroženi, od momenta kada primite ovo očitovanje bit ćete pod 24-satnom paskom policijskih djelatnika, zaduženih da skrbe o Vašoj sigurnosti.

Razlog ovoj odluci, međutim, nije identičan, pa ni sličan, onome koji navodite u svome zahtjevu. Kao što znate, gospođo Markić, u svome ste se dopisu ovom Ravnateljstvu pozvali na nedavno dodjeljivanje policijske zaštite gospođi Milanki Opačić “zbog objavljivanja uvredljive fotomontaže na portalu Dnevo.hr”, kako velite, tražeći “da se isto promptno načelo postupanja policije” primijeni i na Vas, zbog navodno jednako uvredljive fotomontaže u tjedniku Novosti, a sve to “kako ne bi ispalo da su neke žene u hrvatskom društvu povlaštenije od drugih”.

Budući da se temelji na sudu kako su Vaš slučaj i slučaj gospođe Opačić identični, kao i da su postupci portala Dnevno.hr i tjednika Novosti jednaki, te da ste shodno tome Vi i gospođa Opačić izloženi istoj ugrozi, taj Vaš rezon – ali ne i sam zahtjev da Vam se osigura zaštita – Ravnateljstvo policije ocjenjuje krajnje neutemeljenim, a uz to i prilično glupavim, i to zbog više razloga.

Pod 1) Fotomontaža objavljena u Novostima – gdje je Vaš portret, prema idejnom rješenju Dejana Kršića, obogaćen crnim pravokutnikom iznad gornje usne – bila je otvorena, dok se ona u Dnevno.hr-u – gdje se gospođa Opačić šepiri u majici s četiri ćirilična slova S – može smatrati zatajenom. Novosti nisu željele navesti čitatelje na pomisao da Vama zaista raste crni pravokutnik u središtu lica (koji Vi nazivate “hitlerovskim brčićima”), već ih potaknuti na asocijacije druge vrste, a Dnevno.hr je, prikrivajući da se radi o fotomontaži, čitatelje obavijestio da gospođa Opačić zaista pozira u majici sa srpskim nacionalnim obilježjima. Štoviše, u bilješci ispod ilustracije stoji da se gospođa Opačić “ovjekovječila na jednom od Serb festivala”, da je “fotografija autentična” i da “nije riječ o photoshopu”. Novosti su se, drugim riječima, poslužile satirom, a Dnevno.hr podvalom, ne prežući od drskoga varanja čitatelja.

Pod 2) Imajući to u vidu, Ravnateljstvo policije ocjenjuje da su Novosti poduzele kreativni, a Dnevno.hr kriminalni čin.

Pod 3) Izjednačavanje gore navedenih postupaka – a to u svom zahtjevu činite Vi, gospođo Markić – može biti znak nedostatka razuma, u što ovo Ravnateljstvo nije sklono povjerovati, ili pak pokazatelj ambicije da se u javnoj sferi potpuno obesmisle kategorije istine i laži. Ravnateljstvo policije drži da je obesmišljavanje kategorija istine i laži uvod u fašizaciju društva.

Pod 4) Na takav zaključak upućuje i proskribirana ilustracija na naslovnoj stranici Novosti. U namjeri da što temeljitije ispita slučaj, Ravnateljstvo policije uputilo je svojoj stručnoj službi izravan upit: Što je htjelo poručiti uredništvo Novosti kada je gospođi Markić montiralo crni pravokutnik iznad gornje usne? Od stručne službe zaprimljen je sljedeći odgovor: Htjelo je poručiti da nam je fašizam pod nosom.

Pod 5) Da biste lakše slijedili gore navedene ocjene, gospođo Markić, podastiremo Vam još neke prosudbe stručne službe Ravnateljstva policije, koje samo naizgled djeluju paradoksalno. Dakle: Ilustracija u Novostima nije se predstavljala realističnom, pa je baš zbog toga uputila na istinu, dok je taktika Dnevno.hr-a bila obratna – namjera da se proširi laž dovela je do uvjeravanja čitatelja u realističnost montiranog dokumenta. Ergo: fotomontaža u Novostima predstavlja artističko (fikcionalno) otkrivanje istine, a ona u Dnevno.hr-u dokumentarno (realističko) prikrivanje obmane. Ergo: Novosti su posegnule za fotomontažom iz težnje za originalnošću, a Dnevno.hr iz želje za falsifikatom, pa dakle ti postupci, znamo li da poetika slijedi etiku, nose i suprotne moralne predznake, one koji proistječu iz razlike između satiričara i falsifikatora.

Pod 6) Ravnateljstvo policije upozorava da je obesmišljavanje kategorija istine i laži, što dovodi do ciničnih inverzija, do proglašavanja satire govorom mržnje, te govora mržnje satirom, uzelo isuviše maha, a da u tome svojim javnim nastupima prednjačite upravo Vi, gospođo Markić.

Pod 7) U cilju ilustriranja gore navedene tvrdnje, Ravnateljstvo policije podsjeća kako je svojedobni istup voditelja televizije Z1 (Marko Jurič), u kojem je dotični upozoravao pučanstvo da pravoslavni svećenici kolju malu djecu, od strane udruge U ime obitelji okarakteriziran kao “satirički način izražavanja”, dok je satirična pjesma u Novostima osuđena kao “govor mržnje”. Na sličan način su, primjerice, domišljaji bivšega zamjenika ministra turizma (Robert Pauletić) – poput zapisa o tome kako je zbog grupe srpskih turista pobjegao iz nekog hotela, ili facebook-poruke turistkinji iz Japana: “Ajde jebi mater japansku!” – nazivane “satiričkim načinom izražavanja”, dok je emisiju “Montirani proces”, u kojoj se satiričari izruguju vlasti, Hrvatska televizija ukinula s obrazloženjem da se njome “raspiruju vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti”.

Pod 8) Vaš slučaj i slučaj gospođe Opačić u istoj su uzajamnoj napetosti, pa je stavljanje znaka jednakosti među njima, po sudu Ravnateljstva policije, dokaz tendencije na koju su još prije godinu dana upozorile Novosti: zabraniti satiru uz optužbu da se njome širi mržnja, a proširiti mržnju uz obrazloženje da je to satira.

Pod 9) Gore navedeno stremljenje Ravnateljstvo policije smatra fašističkim.

Pod 10) Sve to ne znači, gospođo Markić, da ne zavrjeđujete policijsku skrb. Naprotiv. Iz samoga sadržaja Vašeg zahtjeva Ravnateljstvo policije je zaključilo da u Vama boravi osoba koja je opasna za okolinu, te će Vam naši djelatnici biti na raspolaganju kako bi Vas od nje zaštitili.

Tek da bismo naglasili nepomirljiv sraz između autentične imaginacije i lažnog realizma, između satire i satare, između fikcionalnog otkrivanja istine i dokumentarnog prikrivanja obmane, ovaj Vam novinski komentar predočavamo u formi očitovanja Ravnateljstva policije.”

Iako ošamućena, čelnica udruge U ime obitelji uspjela je dozvati konobara da plati račun, i dok je ovaj petljao po izlizanoj kožnoj lisnici, tupo je zurila kroz prozor promatrajući zgužvani pejzaž, gdje je sve bilo isto: i truli slinavi krovovi, i jabuka fratarskoga tornja, i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima, i prljava kiša što je počela lijevati, i rupa od oguljene fasade na zidu koja podsjeća na ugojeni, vlažni, suzama obliveni fetus, biljeg kaptolskog čedomora. A kada joj je nagluhi pripadnik ugostiteljskog ceha uz kusur ponudio papirnatu maramicu, potresla se još više.

“Ispod nosa”, rekao je konobar bojažljivo pokazujući prstom. “Od šlaga su vam ostali brčići.”

Novosti, 11.03.2017.

Peščanik.net, 12.03.2017.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)