Ima tome, evo, punih dvanaest godina. Na Univerzitet u Sarajevu bila se upisala prva poslijeratna generacija brucoša, prva nakon četiri ratne godine u kojoj su značajan udio činili i maturanti srednjih škola izvan Sarajeva. Bilo je u toj generaciji i nekoliko desetina travničkih maturanata, a nas smo četvorica brucoša (elektrotehnika, ekonomija, pravo, filozofija) stanovali u prizemlju jedne kuće na Budakovićima. Čudno je to vrijeme bilo: u Sarajevu je bilo više stranaca nego ikad, policijski je sat bio netom ukinut, na skoro svim fasadama bili su jasno vidljivi tragovi rata. Nije bilo previše mjesta za izlazak, a nije se ni para previše imalo, pa smo se uglavnom družili po unajmljenim sobičcima. I pamtim dobro kako sam te zime u školskoj godini ’96/’97. u pet-šest studentskih podstanarskih smještaja i soba u domovima vidio knjigu koja je u naslovu šovinistički varirala Fromma. Knjiga se zvala Anatomija srpske destruktivnosti i bila je obavezna literatura za predmet Sociologija na sarajevskom Pravnom fakultetu, predmet koji je predavao upravo autor knjige, a kod kojeg se ispit nije mogao položiti a da se spomenuta knjiga ne kupi i da se njezin sadržaj dobro ne izuči. Sjećam se kako smo se smijali kada je Z., koji – kako bi rekao jedan ovdašnji uglednik –porodično participira u hrišćanstvu, izjavio da će na ispitu profesoru zviznuti šamar i kazati kako on zapravo samo dokazuje profesorove naučne teze. Sjećam se da sam te iste zime prvi put čitao knjigu PaleMladena Vuksanovića. Nisam tad znao da je autor Anatomije srpske destruktivnosti, profesor Sociologije na sarajevskom Pravnom fakultetu, i jedan od “junaka” ove non-fiction knjige. Evo šta je Vuksanović zapisao u svoj dnevnik 24. aprila 1992. godine: “Morbidno, mučno veče. Na vrata mi je banuo dr F. (doktorirao na nevjerojatno stupidnoj temi, kao uostalom i većina ostalih doktora nauka. To ne bi prošlo ni kao maturski rad). Sve što je prije pisao bila je čista apologija komunizma, uostalom, od komunista je zauzvrat dobio sve. Sada piše u odbranu islama. Drugi kraj batine koja sada udara ljude po glavi. Ekstremista s druge strane. Nos briše rukom, tare o rukav. Traži od mene da se “izjasnim”. Što je najgore, popušio nam je sve cigarete, ispio posljednju kap pića, koje mi razvlačimo danima. Njegov ideolog, lični prijatelj, veliki marksista, poznati intelektualac, ljubimac političara komunista dok su bili na vlasti, još ranije promijenio košulju i prešao u ekstremnu desničarsku stranku; umro prezren od starih poslodavaca, slavljen od novih. Što se onda pitati zašto je komunizam propao? Već pri piću, dr F. počinje da manipuliše imenom našeg sina i porijeklom moje supruge. Ona gubi živce i neuvijeno mu kaže što misli. F. zbunjeno šuti, jer to nije očekivao. Odlazi, a u nama ostaje mučnina što takvi ljudi uopće postoje. Kad bi se taj dočepao vlasti, bio bi neumoljivi egzekutor u ime “svog naroda”.”
Pokojni Vuksanović je bio u pravu, ali je, na izvjestan način, i precijenio doktora F. Kad se ovaj dočepao (dekanske) vlasti i časti, pokazalo se da mu je neuporedivo više stalo do sebe samog nego do “svog naroda”. Svi normalni ljudi koji su proteklih dana čitali o tuzlanskim podvizima doktora F. (i ostale bagre sa sarajevskog Pravnog fakulteta) mogli su, međutim, potpuno jednako kao Vuksanović prije više od šesnaest godina samo osjetiti “mučninu što takvi ljudi uopće postoje”. Dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu i trojica profesora na istom fakultetu, krema najstarije pravne visokoškolske institucije u Bosni i Hercegovini, fakulteta na kojem se školovala većina ovdašnjih sudija, tužilaca i advokata, prodaju ispite za seksualne usluge i navode studentice na prostituciju!
Cijela se Hrvatska ovih dana trese zbog akcije tamošnje policije pod nazivom Operacija Indeks. U operaciji usmjerenoj na suzbijanje korupcije na pojedinim fakultetima Zagrebačkog sveučilišta privedena su 24 univerzitetska profesora. Stvar je u javnosti odjeknula kao jedna od najvećih medijskih bombi još otkad je Hrvatska postala nezavisna država: najugledniji novinski komentatori pišu o totalnom srozavanju ugleda sveučilišta i konačnom padu reputacije koju je donosila fakultetska diploma; iz rektorata stižu najave o reviziji svih diploma, poništavanju svih sumnjivih ispita, najavljuje se i mogućnost zatvaranja nekih fakulteta; na adresu hrvatskih vlasti stižu pohvale iz Bruxellesa; o svemu je pisao i New York Times. U našoj anesteziranoj javnosti, međutim, slučaj doktora F. – dade se naslutiti – neće imati nikakav stvarni epilog i nikakve prave posljedice. Već u idućem ispitnom roku sve će se nastaviti po starom.
Pišu ovih dana kolege iz zagrebačkih medija o pojedinim generalima hrvatske vojske koji su u tri dana dali četiri ispita i odbranili diplomski rad. (U tom konkretnom slučaju radi se o Fakultetu prometnih znanosti.) U Sarajevu se već godinama piše o knjizi koju je dekan Saobraćajnog fakulteta od slova do slova prepisao, potpisao je svojim imenom – i nikom ništa!?
Akcija poput Operacije Indeks kod nas je, valja jasno reći, potpuno nemoguća. U Hrvatskoj postoji policija i postoji visoko obrazovanje, a kod nas su i jedno i drugo u trajnom procesu reforme. Policije nema – policija se reformira; visokoškolskog obrazovanja nema – ono se bolonjizira. Najlakše je i za to okriviti zlog Milorada Dodika, indolentni OHR i pasivnost međunarodne zajednice, luđačku košulju Dejtonskog sporazuma, no oni nemaju ništa s tim. Po Dejtonskom ustavu, i policija i visokoškolsko obrazovanje spadaju u nadležnost kantona te bi, teoretski, policija Kantona Sarajeva mogla sprovesti lokalnu inačicu Indeksa na Univerzitetu u Sarajevu. U praksi je to, međutim, puka iluzija. Ovakva situacija odgovara svim ovdašnjim naoko suprotstavljenim kvazielitama, ovakva ih je situacija i stvorila, samo u ovakvoj situaciji oni sa svojim doktoratima na – kako bi Vuksanović kazao – nevjerovatno stupidne teme mogu biti mentori vlastitom kvaziznanstvenom podmlatku koji svakodnevno magistrira i doktorira na temama još nevjerovatnije stupidnim. A i dalje svake jeseni, s pravilnošću s kojom lišće žuti i s kojom jabuke zriju, u Sarajevo na studij stiže sirotinja kojoj, kako ovih dana reče jedan zagrebački profesor, preostaje samo da uči.
BH Dani, 26.09.2008.
Peščanik.net, 29.09.2008.