- Peščanik - https://pescanik.net -

O srpsko-hrvatskom diplomatskom sukobu

Govori Marinko Čulić.

Marinko Čulić: Naravno da su odgovorne vlade, odnosno vlasti u dvije zemlje po liniji onoga što smo gledali zadnjih mjeseci i godina. Ali sada mi se čini da im se definitivno pridružuje Haški sud, jer ovo petljanje sa Šešeljom više nema nikakvog smisla. Mislim da je pad Haškog suda počeo onog trenutka kada su devalvirali kategoriju zapovijedne odgovornosti, vezali je uz izričite zapovijedi komandanata za ubijanje, što doista nema smisla, i po toj osnovi oslobođeni su s Gotovina i Markač, a sa srbijanske Stanišić i Perišić. Spekulira se čak da se ovo petljanje sa Šešeljem događa, jer bi i on mogao doći pod bonitet tog ublaženog shvaćanja zapovijedne odgovornosti, pa im se to baš ne da, pa ne znaju šta da rade itd.

Svetlana Lukić: U saopštenju vlade Hrvatske pominje se naravno paljenje zastave Hrvatske. Međutim, pominje se takođe da su uvredljive izjave visokog zvaničnika srpske vlade gospodina Aleksandra Vulina.

Marinko Čulić: Objektivno one stvarno jesu. Ja ne kažem da iz Zagreba nije došlo povoda za reakcije, ali je ovo prešlo neke granice. Mislim da to ispada iz konteksta elementarnog diplomatskog diskursa. Uostalom, premijer Vučić je najavio da će nazvati Milanovića i čini mi se da je jedan od smislova toga da se ublaži i Vulinova prežestoka retorika. Za nas je ovde zanimljiva ta igra koja se vodi – dobar i loš policajac. Mada je premijer Vučić rekao da će nazvati Milanovića, paralelno sa time jako hvali gospodina Vulina kako je najbolje od svih shvatio o čemu se tu radi. A radi se naravno o rušenju vlade Srbije i njega lično.

I u autorskom tekstu koji je Vučić objavio u Politici prije dan-dva, govori se da je smisao svega ovoga pritisak na njegovu vladu, pokušaj da je se natjera na sankcije prema Rusiji koje nemaju pravnog osnova, i doista ih nemaju jer Srbija nije članica Evropske unije. Tako da je jasno da Vulin nije solirao, nego da je govorio po ovlasti Vučića. Ali znate kako to ide, ovlasti su malo širi pojam; mislim da je Vulin ipak pretjerao u retorici. Neću cvrljiti, ali mislim da je upotrijebio riječi koje Vučić na bi upotrijebio.

Svetlana Lukić: Kako vi razumete da smo stalno na pola koraka od retorike koja se čula za vreme ratova?

Marinko Čulić: U našem zadnjem razgovoru prije nekoliko mjeseci ja sam rekao da je osnovna matrica na kojoj je došlo do ratova devedesetih to da ovdašnji narodi ne mogu zajedno, i ta matrica uvijek ostaje. Ona se nekad malo ublaži, onda se nekad malo modificira, ali ona ostaje baš zato što služi tome da, kada jednoj ili drugoj ili objema stranama zatreba da iz unutrašnjo-političkih razloga zaoštre međusobne odnose, obnove tu retoriku: „Vidite šta nam rade“, „Evo vidite s kim mi imamo posla“. Ta matrica tome služi i ona se beskonačno ponavlja.

Svetlana Lukić: Nas dvoje obično razgovaramo kad su ovako neke ekscesne situacije, međutim kako vama izgledaju srpsko-hrvatski odnosi?

Marinko Čulić: Oni očito povremeno imaju uzlazne linije. Međutim, u njihove međusobne odnose očito je ugrađena nekakva konstrukcijska greška koja ne da da se stvari pomaknu. Možete pogledati, sve kombinacije tipova vlasti u Hrvatskoj i Srbiji su isprobane. S jedne strane nacionalisti s druge strane formalno ne-nacionalisti, pa ne-nacionalisti i ne-nacionalisti, sada imate nacionalisti u Beogradu i nacionalisti u Zagrebu, koji su dijelomično već došli na vlast, a najvjerovatnije će koncem godine i sasvim doći na vlast, i evo mi sada gledamo da i to neće uspijeti.

Pri tome, i ti nacionalisti devalviraju jedan aksiom koji nije baš bez osnova, a to je da kad takvi dođu na vlast, oni se komotnije ponašaju u tim delikatnim, patriotskim temama zbog toga što ih kritika kod kuće ostavlja nedirnutim. Oni su naprosto patrioti, oni mogu sve. Oni mogu i poboljšavati odnose sa dojučerašnjim neprijateljima, jer su se oni dokazali već godinama i godinama, djelima i riječima, da su pravi i istinski patriote. Sad sve ove trenutne vlasti u Srbiji i Hrvatskoj uništavaju jezgro tog nekakvog aksioma o kojem govorimo.

Svetlana Lukić: Da li biste mogli da napravite neko poređenje između odnosa koji su imali bivši predsednik Tadić, ne samo kao predsednik jer je on tada bio i predsednik vlade i kompletna vlast u Srbiji, sa svojim partnerima, pre svega sa Ivom Josipovićem, i sadašnje odnose vlasti Srbije i Hrvatske?

Marinko Čulić: To je isto dosta važno, jer sadašnji incidenti između Beograda i Zagreba donekle rehabilitiraju Tadića i Josipovića, koji su imali dobre ceremonijalne odnose, čak i predobre. Tu je bilo previše srdačnosti, ovoga onoga, gotovo pa ljubljenja, ali su bili neproduktivni sa stanovišta praktičnih pitanja, od ovoga što se cijelo vrijeme obnavlja, pitanje nestalih, pitanje granica, međusobnih obeštećenja za konfiskovanu imovinu. Međutim, ti su odnosi barem bili pristojni. Ovi sadašnji više nisu pristojni; oni ispadaju iz nekakvog kolosijeka nekakve elementarne diplomatske uviđavnosti, a istovremeno ne riješavaju pitanja o kojim sam sad govorio, tako da je to čista pat pozicija. Onda ste barem imali pristojne odnose koji su startna pozicija za mogući napredak u ovim konkretnim pitanjima. Kad se sve zablokira kao sada, onda više ne vidite perspektivu.

Svetlana Lukić: Kad ste pomenuli ta konkretna pitanja, to je neverovatno da Srbija još uvek nema ambasadora u Hrvatskoj. Nnaravno, to nije jedini način na koji bi mogla da se pokrenu ta pitanja koja su nerešena, a koja su konkretna i o kojima više niko ne govori. To je pitanje granice na Dunavu, a verujem da ogroman broj građana uopšte ne zna da postoji taj problem. I nestalih.

Marinko Čulić: To je isto i ovdje. Kada se aktivira sukob, odjedanput svi o tome imaju čvrst stav, a niko nema pojma o čemu se tu zapravo radi. To je pitanje gdje povući granicu, da li sredinom rijeke ili ne, rijeka je neposlušna, ona mijenja tok. Gotovo jedna parodična situacija.

Svetlana Lukić: I na kraju, sami ste napomenuli da postoji velika šansa da HDZ kompletno dođe na vlast, a ne samo preko svoje predstavnice na mestu predsednice Hrvatske. Šta onda može da se očekuje i ovde i u regionu, a i kod vas u Hrvatskoj?

Marinko Čulić: Nažalost postoji ovdje jedna takva usporednica, tako je napravio Sanader pošto je došao na vlast. Međutim postoji jedna bitna razlika; to je bio jedan silovit ali kratkotrajan nacionalistički juriš koji je kulminirao na poznatim zbivanima na splitskoj rivi. Ovo sada predugo traje, ovo traje godinama i ovdje je vidljivo da se Karamarko okružio ljudima koji su identičnog profila, ako ne i gorega, od njega, za razliku od Sanadera koji je tu ipak bio probirljiviji, i sasvim je moguće prepostaviti da i to okruženje Karamarku neće dozvoliti da se praviše vrati natrag. Mada ja pretpostavljam da će on dolaskom na vlast pokušati ublažiti politiku, ali nisam siguran da će to biti u tolikoj mjeri kao što je napravio Sanader.

Svetlana Lukić: Odmah izvlačim neku paralelu. Pošto je gospodin Vulin, koga smo malopre pomenuli, nova zvezda u usponu ovde u Srbiji, može da nam se desi da se gospodin Vučić okruži upravo ljudima kao što je gospodin Vulin koji, bi i njemu mogli da stvaraju probleme kao i ovi Karamarku.

Marinko Čulić: Vulin je malo kompleksnija priča. Koliko ja o njemu znam, on je socijalista, ima čak odnose sa Sirizom. Dakle on je neki uvjetni ljevičar. Ovdje su posrijedi ljuti desničari, cijela jedna struktura koja je proizašla iz policijsko-obaviještajnog miljea i ona se tako u politici i ponaša. Tako da trenutno HDZ izgleda kao nekakvo političko krilo neke obaviještajno-političke službe. To se malo teže mijenja. To nije lako.

Peščanik.net, 02.04.2015.