- Peščanik - https://pescanik.net -

Od kompjutera slaba vajda

Sećate li se starog sovjetskog vica o kompjuterizaciji proizvodnje? Ogromni računar satima zuji i brekće i nakon izvođenja niza najsloženijih matematičkih operacija, iz njega izlazi odštampan list papira i pada pravo na pisaći sto načelnika smene. Načelnik smene nekog gradilišta podiže telefonsku slušalicu i izdaje naređenje poslovođi, a poslovođa šutira nogom u zadnjicu radnika koji na leđima nosi džak cementa… Ovog vica sam se setio povodom proširenog kolegijuma ministarstva odbrane kojem je, između ostalih, prisustvovao i vrhovni komandant oružanih snaga Vladimir Putin. Sastanak je održan prošlog petka u novom Nacionalnom centru komandovanja odbranom Ruske Federacije.

Presrećni ministar odbrane Sergej Šojgu je ne skrivajući svoje zadovoljstvo, s ponosom pokazivao glavnom gostu svoje najveće dostignuće – Nacionalni centar za upravljanje odbranom kojeg su – na mestu gde je nekada stajao Generalštab suvozemnih snaga – kako se priča, gradili 333 dana i noći. Takođe kruži priča da je pred sam sastanak Sergej Kužugetovič organizovao nekoliko nervoznih proba, tokom kojih je nemilosrdno maltretirao oficire zadužene da podnesu izveštaje o dosadašnjim rezultatima ili izlože referate o planovima za budućnost; da je s instinktom pravog lovca po čitavoj zgradi lovio sve inostrane natpise na telefonima, kompjuterima i ostaloj elektronskoj opremi i proveravao da li su svi uredno prelepljeni.

Kiklopske dimenzije građevine su zaista upečatljive. U gigantskim salama se u slučaju potrebe istovremeno može smestiti (i na bezbedno mesto sakriti) čitav Savet bezbednosti Ruske Federacije, ceo celcati Generalštab ruske armije i svi ostali federalni organi vezani za odbranu zemlje. Tu je smešteno i na stotine (ako ne i hiljade) monitora preko kojih dežurni oficiri smene, danonoćno primaju bezbroj informacija o stanju svih odeljenja i jedinica oružanih snaga, bez izuzetka. Ali na mene je najjači utisak ostavilo to što će, preko specijalnih video kanala, u režimu realnog vremena, službenici centra nadgledati i kontrolisati izgradnju najvažnijih objekata. To jest, oni će danonoćno posmatrati neke snažne momke kako tamo-amo premeštaju cigle i džakove s cementom. Tako je onaj stari sovjetski vic postao realnost.

Takva sveobuhvatna i apsolutna kontrola, kao i odgovarajući stepen efikasnosti rukovođenja, zahteva postojanje određenih resursa, o čemu je Vladimiru Putinu referisao svežepostavljeni načelnik Centra za upravljanje odbranom RF, general-lajtnant Mihail Mizincev. Prema njegovim rečima, u Nacionalnom centru je smešteno srce moćnog programskog sistema unificiranih, teritorijalno razuđenih i paralelno udvojenih centara za razmenu i obradu podataka. „Njegova ukupna računarska snaga je tri puta moćnija od analognog sistema kojim raspolaže Pentagon, a obim podataka koji ovaj sistem može bezbedno da čuva je čak 19 puta veći“ – ushićeno je pred kraj svog izlaganja napomenuo general-lajtnant Mihail Mizincev.

Rečju, oni u Pentagonu crkavaju od zavisti. Još je zanimljivije to kako je neophodnost jednog tako moćnog računarskog centra istog dana bila blistavo dokazana. Obraćajući se svojim vojnim načelnicima, Putin ih je za početak sve redom uverio da ćemo se „mi dosledno i tvrdo boriti za zaštitu svoje bezbednosti“. Budući da je još uvek bio pod utiskom nedavne svečane ceremonije „Dan primopredaje vojne produkcije ruskoj armiji“, on je živahnim tonom obavestio prisutne o neverovatnim uspesima našeg vojno-industrijskog kompleksa. Strateškim raketnim snagama je bilo predato čak tri puka raketnih sistema „Jarus“.

A onda su počele da se događaju zaista čudne stvari. Bukvalno jedan sat posle Putinovog nastupa, zamenik ministra odbrane Jurij Borisov je obavestio prisutne da je armiji dostavljeno samo 5 interkontinentalnih balističkih raketa! I to nije sve. U „video izveštaju“ vojne uprave koji je pokazan Putinu (to je takođe novina kojom je zamenjen tradicionalni izveštaj ministra odbrane), govori se o 16 interkontinentalnih balističkih raketa. Sa 16 raketa vrlo teško mogu da se formiraju tri puka, ali sva ova zbrka s brojevima bledi pred činjenicom da se podaci zamenika ministra odbrane za nešto više od tri puta razlikuju od zvanačnog izveštaja njegovog rođenog ministarstva. On govori 5, a ministarstvo 16. Po svoj prilici, Borisov je cenjeni skup izveštavao o činjeničnom stanju, a autori Putinovog izlaganja (zajedno sa činovnicima ministarstva odbrane) su svoje izveštaje prilagođavali slovu godinu dana starog plana o naoružavanju armije novim balističkim raketama, sve imajući u vidu da je taj plan automatski i s uspehom izvršen. Naime, Šojgu je u decembru 2013. obećao da će do kraja 2014. formirati jedan puk i dve divizije koje će opsluživati raketne sisteme „Jarus“, a za jedan takav poduhvat je nephodno tačno 16 raketa.

Ako ste pomislili da je ovo bio jedini nemio slučaj razmimoilaženja, onda se grdno varate. Uzmimo drugi po redu prioritetni program – reorganizaciju protivvazdušne odbrane, koja po planu treba u celosti da bude obnovljena. Konstruktori raketnog kompleksa S-400 nas redovno izveštavaju da je to sistem osposobljen za uspešno presretanje i krilatih i balističkih raketa. Jedini problem je što koncern „Almaz – Antej“ nikako ne uspeva da započne njihovu serijsku proizvodnju. Pre godinu dana je Sergej Šojgu obećao da će 2014. borbenu gotovost dostići dva puka najnovijih sistema za protivvazdušnu odbranu. Putinu su očigledno referisali da je zadatak izvršen i on je sa svoje strane bodro izjavio da je armija preuzela i instalirala 19 novih PVO uređaja. Međutim, iz izveštaja ministarstva odbrane sledi da je armiji dostavljeno svega 7 raketnih sistema S-400, to jest skoro tri puta manje.

Isto važi i za ratne brodove. Putin govori 15, a Borisov 6. I za podmornice. Putin je uveren da su oružane snage preuzele 4 podmornice; iz izveštaja ministarstva odbrane sledi su im na korišćenje predate dve, a Borisov govori o jednoj.

Iz ovog fantazmagoričnog žongliranja ciframa slede, u najmanju ruku, dva zaključka. Prvi je da vojna uprava drsko izvrće činjenice i da se nijednom od navedenih brojeva ne sme verovati. Napominjem da je reč o programima koji su Putinu posebno prirasli za srce. Prvi je jačanje raketno-nuklearnog potencijala (sasvim nedavno je izjavio kako su to zubi i kandže ruskog medveda), a drugi je PVO sistem S-400 koji treba da predstavlja ruski odgovor natovskom sistemu PRO. Ali baš u ova dva programa caruje potpuna zbrka. Zamenik ministra odbrane zadužen za naoružanje saopštava podatke koji se za nekoliko puta razlikuju od onih koji figuriraju u uvodnom izlaganju predsednika i zvaničnom izveštaju ministarstva odbrane.

Drugi zaključak je da u uslovima kada jedan pukovnik ne može ili (možda baš) neće da sravnjuje svoje podatke sa podacima drugog pukovnika koji ih isisava iz malog prsta, sva silesija superkompjutera koji, podsećam, tri puta prevazilaze snagu onih pentagonskih ne može garantovati zaštitu od štapskog javašluka ili prostog hohštapleraja. Ne bi bilo loše da se i u Nacionalni centar za upravljanje odbranom, u cilju zavođenja reda uvede danonoćni video nadzor nad pukovnicima, baš kao onaj što je već uveden nad zidarima. Ako mogu da se nadziru zidari, zašto ne bi mogli i pukovnici.

Ежедневный журнал, 21.12.2014.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 27.12.2014.