- Peščanik - https://pescanik.net -

Od Sretenja 1835. do danas

5 dinara 1917, portret Miloša Obilića

Sto osamdeseta godišnjica Sretenjskog ustava, prvog ustava „moderne Srbije“, obeležena je dvodnevnim neradnim državnim praznikom, ali su tim povodom, ovoga puta, u medijima izostale šire analize tog, istorijski gledano, relativno kratkog razdoblja pionirske „srpske ustavnosti“. Naime, bez obzira što je tim konstitucionalnim dokumentom učinjen pokušaj da se dotadašnja vlast svemoćnog Knjaza, na neki način „ograniči“, ustanovljenjem „Državnog Sovjeta“ sastavljenog od šest „popečitelja“ (ministara), njegova suverena moć u Srbiji trajaće normativno sve do ustava Srbije iz 1888. godine, a praktično i mnogo duže (uprkos pojedinih „ustavobraniteljskih“ ili „namesničkih“ razdoblja). Neko bi mogao reći sve do dana današnjeg.

Ustavno regulisanje položaja „Skupštine narodne“ u Sretenjskom ustavu je skromno, ali veoma značajno, naročito u pogledu prikupljanja danka (poreza), jer se „nikakav danak ne može naložiti ili udariti bez odobrenija narodne Skupštine“ (Glava osma, čl. 86). Međutim, iako je utvrđeno da ona određuje samo za godinu dana poreze i namete (dakle nije se mogla usvajati „fiskalnu višegodišnju strategiju konsolidacije“, nego samo naredne godine povisiti danak da bi se manjak iz prethodne godine namirio), to nije bila naročita istorijska novost, jer je to bilo i staro feudalno pravo svih staleških skupština u Evropi.

Koliko je Dimitrije Davidović, pisac Sretenjskog ustava, morao biti obziran prema Knjazu Milošu Obrenoviću, uprkos njegovom porazu u prethodnoj Miletinoj buni, vidi se i po odredbi o odnosu Narodne skupštine prema njegovoj godišnjoj plati. Naime, Narodna skupština može da poveća kneževu platu, ali ne može da je smanji bez njegove saglasnosti (Član 89).

Po Sretenjskom ustavu, Skupština može Knjazu i Državnom sovjetu podnositi predstavke, moliti ih da se donesu zakoni i izveštavati ih o zloupotrebama, ali ona nema pravo zakonodavne inicijative. Ona ne presuđuje u sporovima Knjaza i Sovjeta, već samo može „tužiti“ Knjazu Državni Sovjet, u slučaju da njegovi članovi narušavaju Ustav i zakone, odnosno prava građana.

U pogledu zakonodavne inicijative, dakle onog ključnog prava na suvereno delovanje predstavničkog tela u zakonodavnoj delatnosti, Skupština Srbije će, institucionalno, to pravo steći tek sa spomenutim ustavom 1888. godine, a praktično – ona to pravo gotovo da nije izborila do današnjeg dana (dok Vlada to ne „aminuje“, ne može se doneti čak ni zakon o lečenju dece u inostranstvu za koju domicilno zdravstvo nije u stanju da odredi dijagnozu).

Kad je reč o ekonomiji, u Sretenjskom ustavu su zanimljive i odredbe posvećene finansijama („azandarstvu“). U tom „finansijskom poglavlju“ (Glava deseta) treba obratiti pažnju na član 104. u kome se kaže: „Finansija ne može baciti naroda Srbskog u dug. Ako li bi kada i to nužno bilo, a ono da predloži i dokaže Knjazu, državnome Sovjetu i narodnoj Skupštini, da je to neobhodno nužno, i da ište ot nji odobrenije“.

Mada pravni stručnjaci oprezno tumače ovu odredbu i mada se ona ne može lako istrgnuti iz istorijskog konteksta (reč je o ustavu, tada, samo jedne normativno „zavisne pokrajine“ Turske, bolje reći jedne države u povoju, koju nije priznala „međunarodna zajednica“ sve do Berlinskog kongresa 1878. godine) ona se danas pre svega može razumeti kao deklarativno ograničenje državne zajednice da se zadužuje u inostranstvu. To ograničenje će kasnije, naročito od 1881. godine pa nadalje, biti ignorisano i Srbija će večito kuburiti sa visokim spoljnim dugovima – do današnjeg dana.

Sretenjskim ustavom je vrlo slikovito opisan i osnovni zadatak finansijske uprave, pa se u članu 105. kaže: „Finansija dužna je izmišljavati sredstva, kojima bi se umnožili prihodi zemaljski, no sredstva ta ne smeju biti na štetu naroda il’ protivna ovom ustavu“. Potonji popečitelji i ministri finansija Srbije kasnije ništa drugo gotovo i nisu radili, nego „izmišljavali sredstva“ za državne potrebe, a dokazi da to navodno nije na štetu naroda ili da je to navodno u skladu sa ustavom, lakše su pronalaženi nego kreditori spremni na ulaganja u Srbiju.

Novi magazin, 20.02.2015.

Peščanik.net, 20.02.2015.