Prije par dana na policiju se javio građanin Lazarević Branko, trenutačno otpravnik poslova srbijanskog veleposlanstva u Ateni, po pozivu da kriminalističkoj policiji pomogne u istrazi protiv narkobarona Darka Šarića i njegovih pomagača. Ne, to nije u vezi sa njegovim diplomatskim poslom, već sa prethodnim: bio je šef kabineta ministra unutarnjih poslova Srbije i premijera, Ivice Dačić.
Kriminalistička policija vjeruje da je u tom svom svojstvu g. Lazarević obavještavao, upozoravao i općenito uzevši pomagao Šarićeve ljude u Srbiji i šire. Bio je, stručnim rječnikom, ‘obavještajna pozicija’ u srcu sigurnosnog sustava, tvrde policajci. Tu optužbu zasnivaju na nekih 130 CD-a sa snimkama i prepisima raznih nadasve zanimljivih konverzacija; sve je to u rukama Specijalnog tužiteljstva za organizirani kriminal, sa pratećim kaznenim prijavama za tri okrivljena lica: Lazarevića, Mileta Jerkovića (‘kontrovezni biznismen’, je li) i odvjetnika Radoljuba Štrpca (obojica iz Novog Sada). Ta trojica se u prijavi krimpolicije terete da su preko još jednog ‘biznismena’, Rodoljuba Radulovića, poznatijeg kao Miša Banana, Darku Šariću i njegovoj nevladinoj organizaciji dostavljali podatke o namjerama i operacijama policije u istrazi za trgovinu kokainom planetarnih razmjera.
Državni doušnik br. 1
Prije svega treba reći da je šef kabineta u MUP-u (bilo kojem) osoba od izvanrednoga značaja: kroz njegove ljepljive prstiće prolaze svi zaista bitni podaci ka ministru i ministrove naredbe naniže. Manje bitne i rutinske stvari ostaju na razini ravnatelja policije i načelnika raznih uprava, dakle tamo gdje se posao zapravo radi. Pošto je Darko Šarić državni neprijatelj br. 1 već godinama, naravno da je ministar Dačić htio znati sve o istrazi. Naročito zato što je još prije godinu dana, preko podataka koji su nekako procurili u režimu naklonjene (ili po njemu kontrolirane, svejedno) tabloidne medije, ministar Dačić izravno doveden u vezu sa tim Mišom Bananom, a preko svojega šefa kabineta Lazarevića, sklonjenog u međuvremenu u Atenu.
Dačić je priznao da se sreo sa Mišom Bananom, ali je ustvrdio da pojma nije imao da je ovaj blizak Šariću. Sada će Lazarević ustvrditi, kako se čuje iznutra, da ga je upravo Dačić upoznao sa Mišom Bananom i sugerirao da mu ‘bude u pomoći i pri ruci’. Policija tvrdi da presretnute komunikacije to potvrđuju; i više od toga. Miša Banana je nekud nestao i raspisana je tjeralica. U petak je policija Specijalnom tužiteljstvu predvela i načelnika Odjela za specijalne istrage Uprave kriminalističke policije Borisa Garu. On je tamo izjavio da je u stanovitom kafiću na beogradskoj Slaviji Lazareviću pričao o mjerama koje MUP provodi protiv Šarićevog klana (Gara je pušten na slobodu u očekivanju odluke o mogućem kaznenom progonu). Te podatke Lazarević je proslijedio Jerkoviću i Štrpcu, uz – kažu oni – upozorenje da ‘pobacaju mobitele’ i da vode računa da su pod nadzorom.
Nož u leđa Dačiću
To sada znači da je premijer i ministar unutarnjih poslova u ostavci Ivica Dačić u veoma nezgodnom položaju; neki pakosnici već spominju Ivu Sanadera, onako, uz namigivanje. Dačićev jedini komentar za sada bio je standardno ograđivanje i ‘neka to vide institucije sistema’. Zna se, međutim, da Aleksandar Vučić, Gospodar Srbije, već stanovito vrijeme polako marginalizira Ivicu Dačića, svog koalicijskog partnera od 2012. kojega je morao imenovati premijerom e da bi uopće sastavio vladu. Pošto predizborna kampanja – nimalo prljavija od svih prethodnih – uveliko divlja, naravno da je ova afera smjesta protumačena kao ‘nož u leđa’ Dačiću. Zaista, već godinu dana zna se za policijske podatke o Lazarevićevim kompromitantnim relacijama, ali se nije postupalo, iako su osnovi za sumnju da su odavane službene tajne bili isti kao i danas. Eto nam još jednog dokaza da je Srbija vlasništvo političkih stranaka i predmet njihovih ad hoc nagodbi i onoga što se u komunizmu zvalo ‘politika gonjenja’: ukratko, svi su krivi, a mi biramo koga ćemo i kada – ovisno o političkim procjenama. Nije ovo prvi slučaj da se na dokazima i dovršenim kaznenim prijavama sjedelo do politički povoljnog trenutka.
Sada se cijela ova neugodna afera razvija na način već predvidiv. Lazarević je na policiji u obavjesnom razgovoru ostao punih devet sati (uz vlastiti pristanak; propisani najduži period je četiri sata); u Specijalnom tužiteljstvu još barem sedam sati. Pušten je nakon što mu je oduzeta putovnica i nakon što je upozoren da ne smije prilaziti ili na bilo koji način komunicirati sa četiri osobe: Jerkovićem, Štrpcem, nepoznatim ‘svjedokom’ i još jednim neimenovanim licem (čaršija je odmah uskliknula ‘Dačić!’, što je donekle preuranjeno jer ovisi o ishodu izbora 16. ožujka). Sama okolnost da su toliko dugo razgovarali, da nije određen pritvor i da je izrečena samo zabrana općenja ukazuje da bi od Branka Lazarevića mogao nastati i svjedok-suradnik (pokajnik), samo dok vidimo kako stojimo sa Dačićem i njegovom Socijalističkom partijom Srbije. Nije ni to tako jednostavno: afera je već razvikana i neki – pretpostavimo – visok rezultat Dačićeve SPS na izborima teško da bi doveo do bezbolnog vraćanja perja u jastuk, osim da kazneni postupak ostane na do sada okrivljenima, bez širenja. U svakom slučaju, Dačić je uredno upozoren da neka vodi računa s kim će i kako.
T-portal, 22.02.2014.
Peščanik.net, 22.02.2014.