- Peščanik - https://pescanik.net -

Održivost privredne politike

Ekseri kao ljudi, Taringa!

Novembarsko izdanje našeg najuglednijeg analitičkog ekonomskog mesečnika MAT je, ne sporeći niz trenutno povoljnih makroekonomskih indikatora i zasad vrlo povoljne rezultate prvog talasa fiskalne konsolidacije u Srbiji, iznelo generalnu ocenu da održivost tekuće privredne politike zavisi od tri grupe reformi: reformi upravljanja javnom imovinom, reformi fiskalnog sistema i reformi penzionog sistema.

Kada je reč o reformi upravljanja javnom imovinom urednici MAT-a (Stojan Stamenković, glavni urednik, te Miladin Kovačević i Vladimir Vučković) ciljaju na konstituisanje javnih fondova koji bi na ekonomski racionalan način upravljali imovinom s kojom se očigledno do sada tako nije upravljalo, pa ona nije odbacivala praktično nikakvu, a nekmoli normalnu rentu. U fiskalnom sistemu, urednici MAT-a ponavljaju stari zahtev privrede i preduzetnika da se ide u pravcu smanjivanja prevelikog fiskalnog (i parafiskalnog) pritiska na rad, što ne samo da koči legalno zapošljavanje, nego, pre svega, obeshrabruje investitore u radno intenzivne sektore. A baš u takvim sektorima Srbija ima izvesne komparativne prednosti na evropskom tržištu. U pogledu penzionog sistema, urednici MAT-a sugeriraju hrabriji korak u pravcu kapitalizacije Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja, jer drugog ozbiljnog rešenja na horizontu praktično i nema. Naime, na dugi rok neodrživo je da se iz budžeta pokriva polovina isplata PIO fonda, što je sada praksa koja direktno sužava prostor i za normalno finansiranje i razvoj svih drugih delatnosti u javnom sektoru. Dakle, PIO fond mora prestati da bude samo protočni bojler između države i penzionera i invalida, nego ga treba osposobiti za pribavljanje i drugih prihoda, osim za prihvat novca iz državnog trezora. Elem, tu se malo šta može postići samo politikom štednje i restrikcija, čije negativne posledice na planu privredne konjunkture nije potrebno (a ni logično) dokazivati.

Već i sami podaci o trendovima u srpskoj ekonomiji u ovogodišnjih devet meseci, koje donosi novembarsko izdanje MAT-a, iako sami po sebi govore o popravljanju situacije, upućuju na zaključak da zjapeći strukturni disbalansi nisu savladani, niti ima razloga da se veruje da su u pravcu njihovog zajazivanja učinjeni bitni pomaci.

Na primer, iako su procene o ovogodišnjem kretanju bruto domaćeg proizvoda Srbije (famoznog BDP-a) već nekoliko puta “poboljšavane” i od međunarodnih institucija, sve do očekivanja da će on ove godine, u odnosu na prethodnu, biti povećan “do jedan odsto” (kako oprezno kaže MAT) – to je još uvek privredni rast po stopi koja spada među najniže u Evropi, pa i u svetu. Naime, dok svetski analitičari jadikuju što će planetarna stopa privrednog rasta u 2015. godini iznositi tek 3,1 odsto (a očekivalo se više), mi bismo bili srećni da smo na tom proseku. Činjenica da se ove godine u Srbiji očekuje skok industrije “do sedam odsto”, samo ukazuje na malo učešće te (nekad) značajne privredne grane na formiranje BDP-a Srbije. Čak ni očekivana prilično visoka stopa rasta investicija od 7,8 odsto ove godine, nije uspela da pokrene stopu rasta BDP-a bitnije naviše, a najviše zabrinjava okolnost da je izvoz posle nekoliko godina rasta, polovinom ove godine “zaustavljen” – najviše zbog usporavanja privrednog rasta u Evropi, što direktno zbog pada kontinentalne konjunkture kao posledice sankcija prema Ruskoj federaciji.

Evo i drugog primera koji upućuje na zaključak da “sistemski debalansi” i dalje tište ekonomiju Srbije. Za devet meseci ove godine deficit državnog budžeta iznosio je 34,4 milijardi dinara, dok je prošle godine bio veći od 158 milijardi dinara. To je značajan uspeh politike štednje, ali ne veći od projektovanog – pošto su budžetski prihodi u prva tri kvartala ostvareni sa 75 odsto – što znači tačno onoliko koliko se planiralo (ne više, iako je zabeležen ohrabrujući porast naplate PDV poreza od 4,1 odsto). Međutim, rashodi su u prve tri četvrtine godine ostvareni tek sa 65 odsto od onoga kako je planirano – pa se otuda javio značajniji pad budžetskog deficita od zadatog smanjenja. Međutim, osim smanjivanja plata i penzija, tom uspehu značajno je doprinelo i smanjivanje kapitalnih rashoda države, koji su u prva tri kvartala godine ostvareni tek sa 30 odsto (15 milijardi dinara) od onoga što je projektovano. To je svakako izazvalo niz negativnih posledica u domenu privredne konjukture, koja i inače pati od smanjene tražnje (da ovde ne pokrećemo pitanje drugih negativnih efekata ove prakse na razvojnu politiku).

Novi magazin, 20.11.2015.

Peščanik.net, 20.11.2015.