- Peščanik - https://pescanik.net -

Odštete

Prvi osnovni sud u Beogradu doneo je presudu kojom je obavezao Republiku Srbiju da isplati odštetu u ukupnom iznosu od 1,3 miliona dinara petorici Albanaca sa Kosova zbog nezakonitog pritvora od osam do 17 meseci tokom 1999. i 2000. godine, i zlostavljanja koje su trpeli od pripadnika MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije, saopštio je Fond za humanitarno pravo.

Tokom postupka koji je Fond u ime žrtava pokrenuo 2010, nepobitno je utvrđeno da su policija i vojska lišila slobode Tahira Bytyqija, Smajla Gashija, Rrahmana Elshanija, Hysnije Podrmiçakua i Bekima Istogua bez pravnog osnova, te da su tokom pritvora bili izloženi torturi zbog čega im je zdravlje trajno narušeno. Uprkos utvrđenim činjenicama, dosuđena je ponižavajuća i nepravična novčana kompenzacija koja je postala uobičajena sudska praksa kada je reč o nesrpskim žrtvama.

Tahir Bytyqi i Smajl Gashi uhapšeni su u odvojenim progonima civila maja, odnosno aprila 1999. godine u mestu Novo Čikatovo. Tokom “ispitivanja” Bytyqija je jedan policajac ubo nožem u stomak. Držan je u zatvoru u Lipljanu da bi posle potpisivanja Kumanovskog sporazuma bio prebačen u Požarevac gde je, u samici, proveo dva meseca. Oslobođen je posredstvom Međunarodnog komiteta crvenog krsta. Gashi je iz Novog Čikatova sproveden u prištinski a zatim lipljanski zatvor gde je svakodnevno mučen. I on je prebačen u Požarevac posle povlačenja srpskih snaga sa Kosova, gde je bio optužen za terorizam. Sud u Nišu ga je oslobodio optužbe.

Rrahman Elshani i Hysni Podrmiçaku su uhapšeni u maju 1999. u selu Štrbulovo, gde su sa porodicama izbegli iz svojih naselja. Elshani je u policijskoj stanici u Glogovcu pretučen kada je zatražio da pročita papir koji su mu policajaci dali da potpiše. Iz zatvora u Lipljanu prebačen je u Požarevac, zajedno sa drugim albanskim zatvorenicima. Podrmiçaku je batinan u prištinskom zatvoru a zatim i u zatvoru u Lipljanu, gde je zadobio težu povredu glave. Po povlačenju sa Kosova, prebačen je u zatvor u Sremskoj Mitrovici, sa optužbom za terorizam, da bi ga sud u Nišu oslobodio.

Najmlađi u ovoj grupi, tada šesnaestogodišnji Bekim Istogu uhapšen je dok je sa porodicom bežao iz sela Vrbovac. Vojska i policija su zaustavile kolonu civila i razdvojili muškarce od žena. Iako je bio maloletan, Bekima su izdvojili sa ostalim muškarcima. Policajci su ih tukli ceo dan. Ujutro je došlo još vojnika i policajaca. Udarali su zatvorenike i gađali ih kamenicama. Nakon nekog vremena, stigao je kamion. Bekimu i ostalima je naređeno da se popnu a vojnici i policajci napravili su “špalir” kroz koji su prolazili pre ulaska u kamion. Od udaraca koje je dobio u “špaliru”, Bekimu je ostao ožiljak na čelu. Po dolasku u prištinski zatvor, Bekim je tučen i isleđivan. Kasnije je prebačen u zatvor u Sremskoj Mitrovici. U njegovom paviljonu bilo je oko 90 ljudi. Nije bilo kreveta. Svi su spavali na betonu, jedan uz drugog. Higijena i medicinska nega su bili loši. Protiv Bekima nikada nije vođen krivični postupak. Oslobođen je u oktobru 2000. godine, posredstvom Međunarodnog komiteta crvenog krsta, navodi se u izveštaju Fonda za humanitarno pravo.

Najviša odštetna suma zabeležena u novijoj pravosudnoj praksi Srbije dosuđena je nedavno u Novom Sadu nepravosnažnom odlukom u korist vlasnika “alternativnog” gradskog prevoza, kome su bivše novosadske vlasti velikodušno dozvolile da se igra tržišne utakmice. Po ovoj presudi, grad Novi Sad oštećenom privredniku treba da isplati milijardu i 333 miliona dinara.

 
Peščanik.net, 18.06.2012.