- Peščanik - https://pescanik.net -

Oland predsednik, šta dalje?

 
Süddeutsche Zeitung: Doviđenja kampanjo, dobar dan realnosti. Osnovno i najvažnije pitanje sa kojim se sada suočava Fransoa Oland jeste kako očuvati francuski socijalni model. Koji put izabrati, koji kapitalizam prihvatiti? Da li Francuska može da izdrži konkurenciju iz Kine, Brazila i Indije? Stvari o kojima se nije moglo mnogo čuti tokom kampanje. Jedno je sigurno: ne može se očekivati od naroda koji je izumeo filmsku umetnost da sanja o angosaksonskom tipu kapitalizma. Francuzi se rađaju sa idealom jednakosti i ne žele da prihvate američki put ka sreći koji seje toliko nesrećnih za sobom. Zbog toga i veliko poverenje Francuza u državu. Međutim ono što ugrožava ovaj dobar život jeste negiranje realnosti, rastući dugovi i globalna konkurencija. Da li će Francuzi pronaći treći put, put između patrijarhalne države koja se brine o svemu i anglosaksonskog kapitalizma, kao što je to Nemačka učinila reformama za vreme vlade Gerharda Šredera. Zemlja će morati da se oprosti od 35-očasovne radne nedelje i odlaska u penziju u 62. godini; moraće da se reformiše zaštita od otkaza starijih radnika kako bi mladi dobili posao. Oland će morati da se izjasni da li će sa Nemačkom i ostalim narodima Evrope ići zajedničkim putem.

Što se tiče odnosa Olanda i Angele Merkel, moglo bi se pokazati da je on još bolji partner od Sarkozija, jer će Merkoland pokrivati i konzervativno-liberalnu i socijal-demokratsku Evropu, čime će se francusko-nemačke smernice učiniti prihvatljivijim za ostale zemlje u Evropi. Sporazum sa Olandom će kancelarku poštedeti uloge jedinog hegemona u Evropi. U Olandu Merkelova dobija partnera sa kojim može zajednički da se suoči sa izazovima koji stoje pred Evropom: saniranje država u nevolji i razvoj novog socijalnog modela za novu Evropu.

Spiegel: Izabran je drugi socijalistički predsednik u istoriji pete republike. Oland želi da bude „normalni predsednik“, što znači: Sarkozijeva suprotnost. Obećao je da će vratiti socijalnu pravdu i da će se brinuti o mladima. Lajt motiv njegove kampanje: otpor merama štednje. Po ovom pitanju Olandova obećanja zvučala su gotovo mesijanski – obećao je narodima Evrope da će ih osloboditi tereta štednje a time i Angele Merkel, najvećeg saveznika Sarkozija. Obraćajući se juče građanima Tule, mesta u kome je bio gradonačelnik, poručio je: „Štednja nije više sudbina, a to ću u ime prijateljstva koje nas povezuje i odgovornosti koja nam je zajednička reći i Nemačkoj.“

Ali u nedelju uveče, Oland je još uvek bio u predizbornom raspoloženju, još uvek nije preuzeo predsedničku funkciju. Njegovi govori u Tuli i pred Bastiljom nisu otvorili novo poglavlje i iz njih još uvek ne možemo da izvučemo zaključke kakav će predsednik Oland zaista biti. Uskoro ga očekuje sastanak sa Angelom Merkel, G8 samit u Kemp Dejvidu, kao i skup NATO-a u Čikagu, na kome se očekuje njegova najava povlačenja francuskih trupa iz Avganistana do kraja godine. Oland će uskoro morati da odredi i kandidata za premijera na parlamentarnim izborima u junu. Ako se odluči za šefa socijalista u sadašnjem sazivu parlamenta, Žan-Marka Ajroa, možemo očekivati tehnokratsku vladu, a ako se odluči za Martin Obri, biće to znak zauzimanja levog kursa.

Nova era počinje. Era velikih ispita i odluka. Fransoa Oland postaje najvažniji partner Angele Merkel u Evropi. A da li će mu poći za rukom da, kao Fransoa Miteran, postane ne samo legenda levice, već i veliki francuski predsednik, ostaje da vidimo.

Die Zeit: Nakon jučerašnjih izbora u Šlesvig Holštajnu, centrala SPD-a se sinoć okupila u Berlinu kako bi analizirala rezultate, što nije moglo proći bez izjava o pobedi Fransoa Olanda. Sigmar Gabriel, predsednik SPD-a, nije samo čestitao svome „prijatelju“ Olandu već je dodao: „Evropskom unijom se ne može vladati štednjom, moramo se konačno potruditi oko rasta i zapošljavanja, kako bi zaustavili dalje socijalne i društvene podele“. U ovim rečima se mogla osetiti pretnja upućena pre svega kancelarki i drugoj dvojici kandidata iz SPD-a, Franku Valteru Štajnmajeru i Peru Štajnbruku, pošto se Gabriel čini sve manje spremnim da nastavi kurs velike koalicije u evropskim pitanjima.

TAZ: Skromnost je ponovo u modi. Prvo što će Oland uraditi jeste smanjenje svoje i plata svojih ministara za 30%. Prepustiće imenovanje visokih činovnika i magistrata u pravosuđu nezavisnim odborima, i neće se pozivati na imunitet od krivičnog gonjenja za dela učinjena pre stupanja na funkciju.

Prioriteti: Plan subvencionisanja 150.000 radnih mesta za mlade. „Dogovor među generacijama“ predviđa smanjenje izdataka za poslodavce ako zapošljavaju mlade i istovremeno dalje usavršavaju starije radnike. Zapošljavanje novih 60.000 nastavnika u obrazovanju.

Porezi: Povlačenje odluke o povećanju PDV-a, uvođenje većih poreza na bogate i korporacije uz povećanje poreza za dohodke preko milion evra na 75%.

Budžet: Javne finansije dovesti u red do 2017.godine, udeo državnih rashoda smanjiti sa 56,5 na 53,9% BDP-a. Radnici koji su počeli da rade pre 18. godine života trebalo bi da idu u penziju sa 60 umesto kao do sada sa 62 godine.

Evropa: Fiskalni pakt se neće ratifikovati dok ne obuhvati i mere za rast, o čemu je Fransoa Oland već memorandumom obavestio evropske partnere. Oland će zahtevati da na sastanku šefova vlada i država EU u junu jedna od tema bude i aktivnija uloga ECB-a – u formi obveznica za tačno određene projekte i kredita za Evropsku investicionu banku.

Ovo međutim nisu tako radikalne reforme kao one koje je pre trideset godina predložio Fransoa Miteran. Iz pobedničkog tabora smatraju da će Oland bolje reagovati na krizu koja ostavlja malo prostora za velike snove. Oland je međutim obećao da će njegovim postupcima upravljati maksima „pravde“ i „socijalne jednakosti“. Oni koji su u prvom krugu izbora glasali za ostale levičarske stranke se nadaju da je pobeda Olanda samo novi početak za levicu.


Reakcije političara

Sigmar Gabriel: „Sa Olandom Evropa ide u novom pravcu: Fiskalni pakt se mora dopuniti Paktom za rast. Evropi je potreban „Savez protiv nezaposlenosti mladih“, a ne samo Merkelin kurs štednje koji je Evropu još dublje gurnuo u krizu.“

Štefan Zajbert, portparol nemačke vlade: „Novi pregovori o Fiskalnom paktu nisu mogući.“

Elmar Blok, član evropskog parlamenta (CDU): „Miteran je imao skoro dve godine da promeni svoj socijalistički kurs. Oland će to morati da učini do inauguracije za predsednika. Tek kada Oland reformiše Francusku, moći ćemo da razgovaramo o evro obveznicama.“

 
Süddeutsche Zeitung

Spiegel,

Die Zeit

TAZ:
http://www.taz.de/Hollande-als-Praesident/!92876/
http://www.taz.de/Reaktionen-auf-Frankreichwahl/!92884/
http://www.taz.de/Frankreichs-neuer-Praesident/!92879/

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 07.05.2012.