- Peščanik - https://pescanik.net -

Oni čine velika dela

Foto: Peščanik

Još uvek se nisu stišale reakcije u javnosti povodom dodele najvišeg crkvenog odlikovanja predsedniku Srbije, ordena Svetog Save prvog reda na proslavi 800 godina SPC, a eparhija šumadijska je uz blagoslov patrijarha odlikovala i ministra finansija Sinišu Malog. Ministar Mali je orden dobio zbog toga što je sa prethodne funkcije gradonačelnika Beograda izdvojio novčana sredstva iz budžeta grada za završetak crkve u selu Brazilovica kod Lazarevca. Vest je poražavajuća ne samo zbog uspešne saradnje SPC i političara sumnjivog morala, nego, pre svega, zbog činjenice da za osam vekova srpske crkve još uvek ne postoji dovoljan broj pravoslavnih vernika spremnih da dobrovoljnim prilozima finansiraju izgradnju hrama u svom mestu. Tako da su zahvati iz državne kase za potrebe SPC neminovni.

U okviru SPC aktuelna su najmanje dva procesa. Prvi se odvija na relaciji SPC država Srbija. Patrijarh Irinej i članovi Svetog arhijerejskog sinoda bespogovorno su stali iza sadašnje vladajuće garniture na čelu sa trenutnim predsednikom države. Njihovo zvanično obrazloženje je da se predsednik bori za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije, mada u Saboru SPC ima i suprotnih mišljenja, a koje u javnosti najglasnije zastupa mitropolit Amfilohije. Stoga je mitropolit i bio među onim episkopima koji se nisu složili sa dodelom ordena predsedniku. Ovakva podela u episkopatu se mogla i očekivati (na osnovu dobro poznatog stava Sabora SPC da je nezavisnost Kosova neprihvatljiva) ali se ona odvija u sadašnjim specifičnim okolnostima kada nije sasvim jasno u čemu se tačno sastoji politika Srbije prema Kosovu. Tako da konfuzni stavovi zvanične državne politike pogoduju obema stranama, kako patrijarhu i sinodalcima, tako i onima koji misle kao Amfilohije.

Nasuprot onim episkopima koji sumnjaju u odanost sadašnjeg srpskog vožda Kosovskom zavetu, patrijarh i članovi sinoda bi svoj stav mogli braniti time da sadašnja vlast za sedam godina zaista nije priznala Kosovo, kao i to da se nosilac ordena Svetog Save ne sme usuditi na takav potez. Patrijarh i sinodalci su dodelom ordena postigli dve stvari: pali su ničice pred kopita velike Zveri, obavezujući je ujedno na dalju borbu za Kosovo. Preciznije bi zapravo bilo reći da je orden dodeljen državi, koja u svom ustavu ima zapisan Kosovski zavet, a ne Vučiću. Budući da zavetna država treba da nastavi viševekovnu i besomučnu borbu za svoje srce, odnosno, prema učenju srpske crkve, za jedini razlog svog postojanja.

Drugi se proces odvija u samoj SPC. Da bi ga bolje razumeli, treba ukazati na jedan čudnovati i za ovu priliku sažeti opis:

On je „homo labor“. Ne napušta svoje radno mesto, niti odustaje od svojih obaveza i zaduženja u kojima istrajno dela i po cenu smrti. Njegovim saradnicima „nije lako opstati“, jer i sami, radeći zajedno sa njim, padaju s nogu od umora. Saradnici za njim jure, a opet stalno kasne, tako da ih on ipak sačekuje i dozvoljava im da ga sustignu. On svima čini dobra dela, bez ikakve koristi za sebe, ali mnogi mu uzvraćaju nezahvalnošću. Za njih on je „kriv zato što je živ, i što postoji takav kakav jeste“.

Možda su čitaoci pomislili da su u pitanju reči naratora iz nekog naprednjačkog spota o unapređenom modelu srpskog predsednika, humanog androida budućnosti, koji će čitavog veka bez prestanka vladati Srbijom (fabrička oznaka modela bila bi AV 21: Aleksandar Vučić za ceo 21. vek). Ali, na svu sreću, još uvek nisu. Radi se o nadahnutom opisu ličnosti stalnog člana sinoda episkopa bačkog Irineja Bulovića od strane episkopa kruševačkog, takođe člana sinoda. Svemoćna ličnost u državi prosto zaslužuje svoj duplikat u vrhu SPC. Opis daje slikovit uvid u preovlađujuću atmosferu u sinodu i možda bolje objašnjava skorije nesvakidašnje inokosne poteze ovog crkvenog tela. Kao što je povlačenje blagoslova episkopu Ignjatiju, dekanu Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta BU, zbog nepoštovanja protivpravnih odluka sinoda o smeni dvojice profesora sa ovog fakulteta. Takođe se čini da trenutni sastav sinoda upravlja SPC oslanjajući se isključivo na saborsku većinu, ne uzimajući u obzir drugačija mišljenja.

Nedemokratska atmosfera u zemlji, urušavanje institucija i pravnog poretka, odražava se i na način rada SPC. I u tom kontekstu se može sagledati i zadiranje sinoda u autonomiju univerziteta. Na snazi je, kod nekih episkopa, novo načelo: kako se vlada u državi, na isti način treba i u Crkvi.

Peščanik.net, 30.10.2019.