- Peščanik - https://pescanik.net -

Otac u šoping molu

Fenomen sigurno zaslužuje dublju i ozbiljniju analizu, u nastavcima. Sigurna sam da bismo iz uvida u dati fenomen shvatili mnogo toga što nije jasno čak ni onim najupućenijim. Posmatranje, čak i onda kad nije izuzetno pažljivo, često je ravno imanju informacija. Događa se i da se informacije poklope sa onim što se golim okom vidi, i čuje. Kako su “priče”, a primetićete da je “priča” jedna veoma upotrebljavana reč, često i isfabrikovane u različite svrhe, ponekad se možete osloniti i na sopstveno zapažanje. Jer sve se, ili mnogo toga, ipak vidi.

Mene zaista iskreno zanima kako i zašto je “otac nacije” Dobrica Ćosić prisustvovao, kako se to već kaže, otvaranju najvećeg šoping mola u regionu. Naravno, Dobrica Ćosić ima pravo da ide kuda god hoće i sa kim god hoće i da prisustvuje čemu god hoće. No, ipak je zanimljiv njegov izbor. To je taj fenomen.

Nekako mi se čini da bi Dobrica Ćosić, na osnovu toga kako je vodio svoju bibliografiju i biografiju, trebalo da bude na strani predsednice Saveta za borbu protiv korupcije, gospođe Verice Barać.

Čini mi se da bi to trebalo da bude u duhu naroda. Ali, verovatno se varam, to su samo moje zablude, a možda i nekakvi dogmatični i crno-beli stavovi. Jednom, dok sam bila mlađa, učinila mi se začudnom “platforma” koegzistiranja, sada bi rekli kohabitiranja, nacionalističkih i novolevičarskih elita. Sigurno da je jedna ovakva začuđenost plod nedovoljne upućenosti u fenomen, no kako sam zbog takvog zapažanja dosta “dobila po nosu”, neću na tome insistirati kako bih pokazala da čovek uvek nešto uči i da se menja. To smo, uostalom, konstatovali i za mnoge članove partija. Prvo komunističke, a onda svih redom, onda kada su “učili” tako što su progradirali, usavršavali se, pa prelazilili iz partije u partiju, sve učeći.

E, kako se vremena menjaju. Eto sada, posle svega, pravoga tranzicionog držanja. Dakle, potpuno u skladu sa vremenom. Kakva vitalnost, kakvo razumevanje svega što se događa. Grad je postao siti, a radnja mol, a sve je to holding. Nema tu nikakvog zagovaranja ćirilice, nikakvog carstva nebeskog. Čini mi se da je Pasternak jednom rekao kako je zanimljivo da je iz tolikog revolucionarnog idealizma napravljeno toliko materijalne štete. Ali, Pasternak nije video tranziciju.

Zamislite kako su se bitke, narodne i nacionalne, stvarne i imaginarne, pretvorile u holding. A Kosovka devojka u Milku Forcan. Ozbiljno pitam je li to istorijski kontinuitet ili diskontinuitet. I koja je priroda tog kulturnog fenomena. Naime, to je najozbiljnija kulturna politika.

Bez vrednosnih sudova, kako bi to rekli predstavnici politike Ministarstva kulture.

Pitam se da li je pojavljivanje Dobrice Ćosića na otvaranju Deltinog šoping mola, grada, kako sam to videla u “Utisku” kod Olje Bećković, zakonomerno ili incidentalno? Jer, nije pisac u toj meri “slikan” na Sajmu knjiga, već na otvaranju najvećeg, mola, radnje, robne kuće, na Balkanu. Je li to istorijsko pomirenje i rekoncilijacija?

U svakom slučaju, to je pokazna politika, i to kulturna politika. To je najbolji put ka trećoj Srbiji, to je čisti konstruktivizam, za razliku od razornih ekstremizama. U toj tački sreću se prošlost i budućnost, to je naša stvarnost.

Šta ste imali da pišete Bitef ćirilicom kada je holding, Delta siti, univerzalno mesto pomirenja? Kako je nacionalizam i očevanje nacijom i “u ime naroda” i narodne radinosti tako fascinantan put u kolonijalizam, ili postkolonijalizam, u isfabrikovano etnoselo. Porušiš prava sela, pa sazidaš etnoselo, etnograd, pa ga nazoveš trendom, brendom i holdingom.

Odsečeš građane od puta i od reke, i od mora, pa ih potrpaš u sitije sa vodoskocima, veštačkim palmama i nadasve međunarodnom robom, robom i robom, markiranom robom, brendiranom robom.

Ne znam da li je uvaženi Dobrica Ćosić došao na otvaranje najvećeg šoping mola na Balkanu onim istim taksijem kojim je svojevremeno, kao predsednik došao pred Narodnu skupštinu, sada Dom Narodne skupštine, nekad jugoslovenski, sada srpski. I ne znam šta su republički debeovci uzeli od saveznih debeovaca, onda kada su, bez reči prekora od institucija države u koju spada i predsednik, upali u jugoslovenski MUP, u zgradu koja će, kako saznajemo, jednom postati hotel.

Tako, sve se to završava u molovima i hotelima, pa i crkvama. Kakav kulturni program, kakvo očuvanje svih nacionalnih vrednosti, kakvo autorstvo.

“Kultura i prosveta biće naša osveta”, kako se lepo seća Dušan Makavejev. Onda “Kulturom protiv kiča”, onda…

Nemojte da gubimo vreme na Guču, pa to je autentični, samizdat događaj. Pa to jer tužni zbor, zbeg, i narodno veselje.

A sada svi u holding, na radne zadatke.

Danas, 07.11.2007.

Pescanik.net, 06.11.2007.

ODLAZAK DOBRICE ĆOSIĆA (1921-2014)