Svaki puta kada izgovorimo imena naselja My Lai, Oradour sur Glane, Sabra i Šatila, Lipa, Škabrnja ili Ahmići zadrhtimo i zastanemo od straha. Ova mjesta pripadaju predugoj listi zaselaka koja bi vjerojatno ostala nepoznata da u njima nisu počinjeni jedva zamislivi zločini nad njihovim stanovništvom. Toj listi nažalost treba pridodati i tri mala lička sela Počitelj, Lički Čitluk i Divoselo koja su prije 33 godine bila meta operacije Hrvatske vojske i Specijalne policije, nazvane Džep 93.
Službena državna obilježavanja i ljubitelji hrvatskog ratovanja ovih dana neće se sjetiti tih sela i njihovih stanovnika već će pamtiti samo razornu silu hrvatskih snaga, rezultate njihovog djelovanja opisivat će kao vojni uspjeh, a civilne žrtve će predstaviti kao agresore i zločince. Ta praksa uporno zaboravlja i negira kriminalni aspekt operacije Džep 93.
Trenutno su prostori ovih gospićkih sela potpuno ispražnjeni, a radi se o rijetkim mjestima u kojima se nakon ratnog razaranja nije provela nikakva obnova niti se bilo tko tu doselio što je rezultat agresivne i dugoročne politike brisanja koju je provodila hrvatska država na čelu s trenutno vladajućom političkom strankom.
Ako ne znaš šta je bilo, nek ti kaže Lika
Činjenice i okolnosti akcije Džep 93 koja je provedena od 9. do 17.9.1993. su danas poprilično poznate. Vojni cilj operacije uključivao je zauzimanje taktički važnoga područja Medačkoga džepa iz kojeg je postojala topnička ugroza Gospića, deblokadu jugoistočne strane grada i sprječavanje snaga Republike Srpske Krajine u presijecanju prometnice Gospić–Karlobag. Na tom području se nalaze sela Lički Čitluk, Počitelj, Divoselo i Medak. Srpsko stanovništvo činilo je veliku većinu naseljenih u ovom predjelu.
Operacija je i imala i drugi cilj koji je u provedbi, ali i javnom diskursu uvijek ostao prešućen. Taj cilj je etničko čišćenje izvršen počinjenjem ratnih zločina. Cijela zona podvrgnuta je sustavnom i nemilosrdnom uništenju imovine i infrastrukture koje su provele snage Hrvatske vojske i specijalne policije uz vršenje polukontroliranih ubojstava i pljačke. Povod ostvarenja ovoga cilja bio je stjecanje osobne koristi kroz pljačku te osveta motivirana mržnjom.
Procjenjuje se da je u akciji ubijeno gotovo 100 osoba, a posebno se ističe brutalnost izvršenja i iživljavanja nad žrtvama. Civili su između ostalog bili živi spaljivani i gađani hladnim oružjem. Svi objekti na području ova tri sela su uništeni. U provedbi kampanje „spaljene zemlje“ nije preživio niti jedan. Konačni izvještaj o operacijama u Medačkome džepu koji je izradio Kanadski bataljun u službi Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) na tom području navodi da su „u zoni ukupno uništene 164 stambene kuće i 148 gospodarskih zgrada na imanjima. Time je bila obuhvaćena svaka pojedina zgrada u Medačkome džepu. Pošteđeno nije ništa“.
Ova operacija predstavlja početni brutalni korak politike brisanja u dugom periodu uništavanja i zanemarivanja ličkog i gospićkog kraja čiji su rezultati očigledni i danas. Gospić koji je 1991. brojio gotovo 30 000 stanovnika danas je spao na 11 500 prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. Od nekadašnjeg udjela hrvatskog stanovništva od 64 posto i srpskog od 30 posto došlo se na 94,3 posto hrvatskog i 3,5 posto srpskog. Divoselo, Čitluk i Počitelj koji su prije operacije Džep 93 brojili zajedno između 800 i gotovo 1000 stanovnika danas po službenim podacima broje 8 stanovnika, iako je pravi broj vjerojatno i manji.
Tiho nasilje
Politika brisanja se nastavila kroz spore, dugotrajne i manje primjetne metode poput negiranja i prešućivanja u politikama povijesti i sjećanja, kroz utišavanje žrtava i pokušaje sprječavanja javnog govora i istraživanja o temi kršenja ljudskih prava za vrijeme operacije Džep 93.
Iako za ratne zločine postoji nekoliko pravomoćnih sudskih presuda kojima su odgovornima izrečene zatvorske kazne te su utvrđene okolnosti i činjenice, na službenim obilježavanjima ove akcije u posljednjih 15 godina svi koji u njima sudjeluju potpuno ignoriraju ono što je utvrđeno u sudskim postupcima. Žrtve se ne spominju se niti jednom riječju, a ne postoji niti pokušaj kompenzacije njihove patnje bilo kroz simboličke ili materijalne reparacije. Štoviše kada su obitelji žrtava pokušale tražiti naknadu ili prijaviti počinitelje bili su odbačeni i time dodatno ušutkani. Dobar primjer je obitelj ubijene Boje Pjevač koja je podnijela Državnom odvjetništvu RH kaznenu prijavu protiv Mladena Markača i Željka Sačića, koji su zapovijedali jedinicama Specijalne policije u akciji Džep 93. Ta je prijava odbačena, a istraga o zločinima navodno još traje. Obitelj je 2014. i 2017. godine podnijela i ustavne tužbe u kojima se žalila na nedostatak učinkovite istrage o ubojstvu koje su također odbačene.
S obzirom na razmjere uništenja stanovništva u Divoselu, Čitluku i Počitelju više nije ostao gotovo nitko da komemorira ubijene. Oni malobrojni iz srpske zajednice u Hrvatskoj koji to i pokušaju obeshrabreni su i uplašeni zbog povećanog govora mržnje koji je prema njima upućen kroz zadnje dvije godine, a u javnom prostoru ih se proglašava agresorima. Prošle godine se upravo iz tih razloga odustalo od obilježavanja godišnjice stradanja civila u Medačkom džepu.
Svaki javni govor ili istraživanje o kršenjima ljudskih prava za vrijeme operacije Džep 93 državne institucije obeshrabruju, a on je posebno ugrožen Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. On omogućuje da „počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen ili je oslobođen kazne ima pravo nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo“. Mirko Norac koji je predvodio jedinice HV-a u Medačkom džepu u ovoj godini stiče pravo na sudsku rehabilitaciju. To mu omogućava da može posegnuti za zaštitom svog dostojanstva putem tužbe za klevetu ako se o njemu govori ili ga se dovodi u vezu sa zločinima za koje je osuđen. Ove odredbe zakona predstavljaju veliku opasnost za istraživače, povjesničare i medijske radnike koji se u budućnosti planiraju baviti temom kršenja ljudskih prava tokom rata u Hrvatskoj jer postoji opasnost da zbog preciznog navođenja počinitelja budu tuženi pred sudom.
Ispražnjeni prostor kao poligon za daljnje uništenje
Kod provedbe akcije u Medačkom džepu 1993. vojnici su uz ubojstva i uništenje imovine otrovali bunare u svakom od tri uništena sela. To su činili ulijevajući naftu ili bacajući životinjske leševe u bunar kako bi se zagadila pitka voda. Razlog ovih nedjela bio je sprječavanje bilo kakvog povratka ili obnove života.
U 2026. godini u Gospiću na katastarskoj čestici u Divoselu otkriveno je divlje odlagalište na kojem je ilegalno zakopano više desetaka tisuća tona opasnog otpada. Zbog njegovog prodiranja u tlo prema zadnjim testiranjima blizu odlagališta u vodi se nalaze vrlo visoke koncentracije mikroplastike što ugrožava živote stanovnika šireg područja Like. Zbog toga je u Zagrebu 5. rujna održan jedan od najvećih prosvjeda u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina. Više od 50 000 ljudi okupilo se u centru grada protestirajući zbog trovanja vode uz pozivanje vladajućih na odgovornost.
Nakon što su gospićka sela u Medačkom džepu za vrijeme rata etnički očišćena i infrastrukturno devastirana pristupilo se dugoročnom zanemarivanju ovog kraja. Upravo je to stvorilo fizički, društveni i politički prazan prostor pogodan da ga vladajuća elita iskoristi za vlastiti profit, a pri tom prouzrokuje daljnju devastaciju okoliša što u opasnost dovodi sadašnjost i budućnost života na ionako rijetko naseljenom ličkom području. To pokazuje glavnu svrhu ovih ispražnjenih prostora.
Ipak, trovanje vode nije jedino što povezuje 1993. i 2026. godinu. Ono što spaja glavne organizatore operacije Džep 93 iz vrha države i odgovorne iz Vlade RH, županije i državnog inspektorata koji su dopustili da se ilegalno doveze i zakopa otpad koji truje građane Gospića je članstvo u istoj stranci.
Da se povijest ponavlja dokazuje i završni čin politike brisanja.
Autor je rođen 1990. godine, diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao savjetnik u odjelu za kulturu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu.
DwP, 09.09.2026.
Peščanik.net, 12.09.2026.
Srodni link: VIDEO – Medački džep