Svi su, vidim, skočili na stražnje noge zato što je u saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina bez nepotrebnog otpora ušla HSS-ova zastupnica Marijana Petir, glasovita Donna Quijotte hrvatske katoličke desnice u borbi protiv svakog pojedinačnog ljudskog prava. Skočila, rekoh, hrvatska javnost na stražnje noge, kao da je to neko strahovito iznenađenje, i kao da je drugačiji izbor u Republici Hrvatskoj uopće moguć.
Žena koja je više puta javno, kratko i jasno poručila kako “manjina ne može nametati sustav vrijednosti većini” sjedit će u odboru za prava manjina; žena koja je više puta javno, kratko i jasno poručila da “homoseksualne osobe ne treba štititi, jer nisu žrtve diskriminacije”, formulirat će u jednoj sobici Sabora službene državne stavove o zaštiti diskriminiranih; pravima diskriminiranih bavit će se dakle žena koja je onomad jedina od svih stotinu i četrdeset glava u parlamentu glasala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije! Uopće, teško da postoji pogodnija i kvalificiranija osoba za odgovornu i lijepo honoriranu dužnost člana saborskog Odbora za mlaćenje prazne slame i pripadnika manjinskih zajednica.
Osim ukoliko, sad mi pada na pamet, niste mislili kako bi se taj odbor trebao baviti zaštitom njihovih prava. Ili – još gore – zaštitom prava čovjeka, dakle pojedinca, dakle najmanje, najagresivnije i najopasnije od sviju manjina. Zaštitom, ukratko, njegova prava da “nameće svoj sustav vrijednosti” zdravoj hrvatskoj heteroseksualnoj katoličkoj većini. Što bi svakako bilo nešto najgluplje i najsmješnije što je Marijana Petir čula u cijelom svom životu. Da je dragi Bog htio da čovjek ima nekakva prava, dao bi mu ih On, a ne nekakvi štatijaznam saborski odbori jel tako tako je. Teško stoga da u Hrvatskoj, kažem, postoji pogodnija i kvalificiranija osoba za dužnost člana saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. I to je, braćo i sestre, problem.
To na što je spalo slavno kraljevstvo hrvatskih muževa kad nema u njemu pogodnije i kvalificiranije osobe da se uhvati u koštac s ljudskim pravima i manjinama, od jedne metiljave božeprosti žene. A di je nama Glavaš. Nije, gospodo, Odbor za ljudska prava folklorno društvo niti udruga vezilja, mjesto je to gdje se hrvatska domovina suočava s najgorim i najizopačenijim šljamom ovoga društva, kojekakvim homoseksualcima, lezbijkama, Srbima, Crncima, muslimanima, beskućnicima, azilantima, Romima, ovima, onima.
Ne tako davno, sjetit ćete se, u saborskom Odboru za ljudska prava i nacionalne manjine sjedili su takvi gorostasni hrvatski muževi kao što je Branimir Glavaš: 2008. godine, usred sudskog procesa Glavašu zbog ratnih zločina u Osijeku, čestiti je hrvatski Sabor imao snage i poštenja jednoglasno ga imenovati u saborski Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine!
O da, gospodo: Hrvatska je jedina zemlja na svijetu u kojoj je član parlamentarnog odbora za ljudska prava i nacionalne manjine morao odstupiti s dužnosti zbog pravomoćne sudske presude i desetogodišnje zatvorske kazne za organizirana odvođenja, mučenja i likvidacije pripadnika nacionalnih manjina!
Danas, tri godine kasnije, slavna Hrvatska ne može za Glavaševo upražnjeno mjesto naći ništa bolje od Marijane Petir! Sedam dana lomila glavu slavna Hrvatska biskupska konferencija da nađe nekoga tko bi stao na branik domovine u ovom strašnom času sveopće agresije ljudskih, manjinskih, seksualnih, rodnih i kojekakvih drugih tih, kako se reče, prava, i koga su na kraju našli? Ženu koja izgleda kao da je sad ispala u četvrtfinalu Đakovečkih vezova!
Da se razumijemo, svaka Marijani Petir čast i slava, ali da joj se, recimo, u garaži pojavi Srbin ili homoseksualac, nisam siguran da bi mu znala pročitati i ljudska prava, a kamoli rastaviti akumulator i ponuditi čovjeka kiselinom. Nije, brate, ženi mjesto u garaži. Da je, uostalom, dragi Bog htio da žensko umjesto kod kuće sjedi u parlamentarnom odboru za ljudska prava, dao bi joj za početak jedno takvo ljudsko pravo jel tako tako je. Kako da nas, uostalom, itko ozbiljno shvati kad u odboru za ljudska prava sjedi žena? Mislim, ove sufržakt…
Jer šta? Žene same prve grakću da su ugrožene, ne smije ih čovjek, muž i vitez čestito ni ošamariti a da ne skoče razne organizacije za ženska prava, kojekakve feministice i sufržakt… sufražeknjt… kojekakve feministice, i što smo mi napravili? Stavili u odbor za ljudska prava jednu ženu!
E pa, dame i gospodo – pardon, gospodo – ja se u ovom trenutku teško mogu sjetiti eklatantnijeg primjera sukoba interesa: to kad se pravima žena u saborskom odboru bavi žena isto je kao da smo u saborski Odbor za prava nacionalnih manjina stavili nekog, štajaznam, homoseksualca, ili – daleko bilo – Srbina. Gdje su, da skratim priču, slavni hrvatski muževi? Ili su – nakon što nam se general Gotovina vratio kao mirotvorna pičkica – zaista svi u zatvoru?
Slobodna Dalmacija, 17.12.2012.
Peščanik.net, 18.12.2012.