- Peščanik - https://pescanik.net -

Pakistan – udar na pravosuđe

Ono što se zbiva u Pakistanu je bez presedana. To je prvi slučaj državnog udara – kako u Pakistanu tako i u svetu – koji je usmeren protiv pravosuđa i nezavisnosti koju je ono počelo da stiče. Proglašavanje vanrednog stanja 3. novembra pogodilo je sve pakistanske građane – a mnoge od njih i na najdirektniji mogući način. Recimo, ja sam odmah sutradan uhapšen, a iz zatvora sam, uz plaćanje kaucije, izašao tek 8. novembra.

Ustav je sada van snage i više ne važe osnovna prava koja on garantuje. Napetost između režima i pravosuđa gomilala se tokom godinu dana, i kulminirala kad su se pravnici usprotivili pokušaju generala Perveza Mušarafa da 9. marta 2007. smeni predsednika Vrhovnog suda Iftihara Mohameda Čodrija. Vojna hunta nije mogla da trpi to što je počeo da pokazuje znake nezavisnog razmišljanja i postupanja. 

Sjedinjene Države i EU su zatražile obnovu ustavnosti i održavanja slobodnih izbora u najkraćem mogućem roku. Ali, to nije dovoljno – mora se naglasiti da svaki poziv na održavanje izbora, koji ne uključuje i istovremeni zahtev da se sudije vrate na svoja radna mesta, ide direktno na ruku generalu Mušarafu. Dvanaest od sedamnaest sudija Vrhovnog suda, uključujući i predsednika, smenjeni su na osnovu privremene ustavne naredbe koju je 3. novembra izdao general Mušaraf u svojstvu komandanta oružanih snaga. To naređenje nema ustavnu snagu i predstavlja samo demonstraciju moći kojom raspolaže vojska. Samo su sudije koje imaju jake veze sa vojnom huntom pristale da polože novu zakletvu pod režimom ustavne naredbe, kršeći time svoju izvornu zakletvu da će biti verni Ustavu. Nezavisno mislećim sudijama nije ponuđeno da polože novu zakletvu, a čak i da im je ponuđeno, oni bi odbili.

Tako je desetkovan Vrhovni sud, a oterana je i gotovo polovina sudija iz pokrajinskih viših sudova. Pravosuđe u Pakistanu je praktično uništeno. Ali, SAD i EU sve to uopšte ni ne pominju. Izbori bez vraćanja najurenih sudija neće značiti ništa drugo do ozakonjenje generalovog nasilja. Ako se drže svojih demokratskih ideala, strane zemlje bi morale da zahtevaju da se izbori ne održe pre nego što se stvari u pravosuđu ne vrate na staro stanje. Jasno je da izbori neće biti slobodni dok se održavaju pod nadzorom generala Mušarafa, i dok postoji probrano, poslušno pravosuđe koje ne reaguje na nepravilnosti.

Potrebno je razumeti pravni – i stoga politički – kontekst u kome je vanredno stanje uvedeno. Akcija od 3. novembra je pokrenuta zbog tri slučaja koja se nalaze pred vrhovnim sudom, i o kojima je vrlo skoro trebalo da bude donesena konačna odluka.

Prvi slučaj se tiče ustavnosti izbora generala Mušarafa koji je 6. oktobra dobio još jedan petogodišnji mandat iako je u vreme takozvanih izbora bio, kao što je i danas, komandant vojske. A Ustav jasno zabranjuje da se vojni oficiri bave politikom. Sve je govorilo u prilog očekivanju da će Vrhovni sud te izbore proglasiti ništavnim.

Drugi slučaj se tiče valjanosti amnestije koju je general dao Zakonom o amnestiji, a od čega je najviše koristi imala Benazir Buto. Ova amnestija se odnosi ne samo na one optužbe za korupciju, o kojima se raspravlja na pakistanskim sudovima (a njih Benazir Buto izbegava već 8 godina), već i na slučajeve pred sudovima u Švajcarskoj i Španiji. Švajcarski sudski zvaničnici su već optužili Benazir Buto da je u vreme dok je bila premijer od švajcarskih kompanija primala poklone kao uzvratnu uslugu za ugovore koje je tim kompanijama dala njena vlada.

Podneta je žalba i odluka o amnestiji je automatski suspendovana. Švajcarske vlasti su krajem oktobra odlučile da ne odustanu od optužbe za “pranje novca” protiv Benazir Buto. Ali pakistanske vlasti su posle Zakona o amnestiji objavile da neće učestvovati u istrazi koja se vodi u Švajcarskoj. To će, naravno, veoma otežati posao švajcarskih pravnicima.

Jedan od uvaženih starijih političara u Pakistanu, bivši ministar finansija i jedan od prvih članova Pakistanske narodne partije (koju je osnovao otac Benazir Buto, Zufikar Ali Buto), osporio je Zakon o amnestiji pred Vrhovnim sudom. Nepotrebno je naglašavati da je on iz Narodne partije istupio zbog neslaganja sa politikom koju je vodila Benazir Buto.

(Napomena o mojoj uključenosti u čitav slučaj: ja sam glavni pravni savetnik u ovom slučaju i 12. oktobra sam dva sata učestvovao u raspravi pred Vrhovnim sudom. Odlučeno je da se slučaj razmotri na redovnom zasedanju 5. novembra i sud je izdao naredbu da će svi postupci u vezi sa amnestijom zavisiti od konačne odluke suda. Benazir Buto je oštro i pretećim tonom kritikovala ovu naredbu i energičnost sa kojom je Vrhovni sud preuzeo stvar u svoje ruke).

Treći slučaj se tiče tužbe zbog nepoštovanja suda, koju je podneo bivši premijer Navaz Šarif zato što mu general Mušaraf ne dozvoljava da se vrati u Pakistan iako je sud jasno rekao da on ima pravo da to učini. Na poslednjem saslušanju, održanom nekoliko dana pre uvođenja vanrednog stanja, sud je najavio da će kazniti sve umešane – uključujući i predsednikovog marionetskog premijera Šokata Aziza – zato što su otvoreno ignorisali odluke suda koji je naložio da se ne sprečava Šarifov povratak u Pakistan.

Pošto je sada na snazi vanredno stanje, u ova tri slučaja se neće daleko stići. Što se tiče osporavanja naredbe o amnestiji, ona se pozivala prevashodno na član 25 Ustava, u kome se postulira jednakost svih građana. Ovaj član Ustava je sada van snage. Opšti utisak je da je to učinjeno uz odobravanje Benazir Buto.

I u tome je zapravo glavni zaplet. Koliko god Buto osuđivala vanredno stanje, ona, čak i ako se uzme u obzir kućni pritvor u kome se našla 9. novembra, ima od njega najviše koristi. Zbog toga nije mnogo glasna u zahtevima da se sudije vrate na svoj posao, iako se pridružuje svakodnevnim američkim zahtevima za nove izbore. General Mušaraf se velikodušno slaže, takođe svakodnevno, da će izbori biti skoro održani. Ali zato niko ne pominje povratak na prethodno stanje u pravosuđu.

Slučaj Navaza Šarifa zavisi od člana 15 Ustava, u kome se svim građanima garantuje sloboda kretanja i pravo boravka u zemlji. Taj član je takođe sada suspendovan. Što se tiče generalove kandidature na izborima, prekomponovani Vrhovni sud će verovatno uskoro zakazati saslušanje i odbaciti žalbu.

Za Pakistan, i čitav taj nestabilni region, od ključnog je značaja da svet shvati šta se događa. U srcu ove krize je nezavisnost i obnova pakistanskog pravosuđa. Takođe je važno da se Benazir Buto ne doživljava – što je često slučaj u SAD i EU – kao glavni predstavnik pro-demokratskog sekularnog civilnog društva u Pakistanu. Pakistanska advokatska komora i druga udruženja pravnika ujedinjena su u protivljenju izborima bez vraćanja stvari na prethodno stanje u pravosuđu. Njihov glas se mora čuti.

Salman Radža je pakistanski pravnik. Diplomirao je na pravnom fakultetu na Harvardu. Bio je zatvoren na osnovu naredbe o vanrednom stanju 3. novembra 2007, i zadržan 5 dana pre nego što je pušten uz kauciju.

 
Salman Raja, “Pakistan: Inside the Storm”, openDemocracy, 9. 11. 2007.

Peščanik.net, 08.11.2007.