- Peščanik - https://pescanik.net -

Parada – hajde da kosovarimo zajedno

U moru apsurdnosti u kojima se Majka Serbia redovito valjuška jer je pod konstantnim udarom sila Novog Svetskog Poretka i nezadrživih naleta mudžahedinsko-američkih chemtrailsa, u posljednje vrijeme se sve više kristalizira sasvim posebna kategorija, naime, promašene historijske šanse. Tako je bilo kad je uhvaćen jedan Otac Zdrave Porodice, u narodu poznatiji kao Ratko M. Boris zvani Lepi je učinio sve što je mogao da, nakon što je ipak morao da uhvati istoimenog zločinca, umanji politički efekat tog čina i zapravo onemogući sasvim realan korak ka dubinskom pomirenju koje je karakterno znatno drugačije od forsiranog troprstog pomirenja. Raspored bora na Botinom licu je, svjesno oli nesvjesno, podilazio nacionalističkim strukturama svojim rasporedom. Istina, to nisu budući glasači DS-a ali Bota voli da živi u uvjerenju da jesu. Svako od nas ima svoje mušice.

I ovaj put je Predsjednik, inače miljenik regionalnih pisaca koji bi da se prodaju naveliko u zemlji Srbiji, sve u duhu kulture dijaloga, poklekao u svom konstantnom vaganju između sasvim nejasnih vizija te iste Srbije. Baš u tom što Srbija jeste u teškoj poziciji na mnogim frontovima je ležala prilika za dobro organizovanu gay paradu kojom bi se pokazalo svima kojima je stalo do ljudskih prava da kvalitet istih u postojbini Srba ipak raste. I opet ćorak. Zaglušujući. Inače, imam okorjelo srce prepuno brazda različitih veličina, ali ovaj put se to srce jednostavno rastopilo pred tužnom pričom Srbije kojoj, eto, nije do Parade. Toliko nacionalnih poniženja izazvanih, zamislite, napadima Srbije na svoje komšije i susjede, toliko pristojnosti ispod huliganskih kukuljica, koje nikako da dobiju dovoljno medijskog prostora, toliko jada koje prosječan Srbin, sa jednom ženom koju tu i tamo ošamari tek da se zna šta je to patrijarhat, i dvoje djece, koje redovno bije u svrhu utjerivanja tradicionalnih vrijednosti, mora da podnese jer su ti neki gayevi htjeli da prošetaju nekoliko stotina metara. Nekoliko stotina metara. Ako Srbija dobije prvoklasnog sprintera na kratke staze, a ovaj izađe u javnost sa svojom homoseksualnom orijentacijom, hoće li dotični smjeti trčati na 100 metara pod zastavom Srbije? Ili će to i dalje vrijeđati oči divnih, tradicionalnih, visokomoralnih glava porodica bez obzira što bi taj sprinter osvajao medalje za Majku Serbiu? Jadna je zemlja u kojoj je zabrana gay parade i njeno izjednačavanje sa šetnjama u kojima će učestvovati Bora Čorba, svjetski priznat simbol tradicionalnih vrijednosti, samo jedna predizborna strategija jedne stranke koja sa demokratskim svjetonazorom ima veze koliko je i Milošević imao sa tim da je u jednom trenutku burnih ratnih vremena proglašen faktorom mira.

Slušati Dragana Đilasa, bliskog Botinog drugara, je uvijek nesvakidašnji praznik za uši. Sad znamo da Gradonačelnik ima nekoliko drugara homosa, (sigurno ima i Roma) kojima je, eto nesreće puste, život ugrožen baš u te dane oko same Parade (inače divno žive). Ne mogu ljudi baš u te dane da izađu na ulicu jer im je Parada narušila sigurnost. Sad znamo da je iskrenost najbitnija u životu pa makar to bio i čist iskreni fašizam. Sve nam je to rečeno u maniru prvoklasne beogradske fakinerije, na način koji ne dozvoljava sumnju u ovaj utemeljeni i sasvim promišljeni stav. Kada se tome doda čitava serija Dačićevih izjava posljednjih dana, jedne luđe od druge, vjerovatno ni heteroseksualcima uskoro neće više biti do ispoljavanja bilo čega. U jednom sumanutom momentu, Pistolero Dačić tako, zasigurno beskrajno zabavljajući sam sebe, kaže: “Bilo bi lepo da se u Prištini održi gej parada, ona je trenutno najomiljeniji prostor Evrope”. Tačno, bilo bi. Isto tako bi bilo lijepo da u vladi Srbije nema poštovalaca Miloševićevog lika i djela, ali život je surov. I mnoge stvari nisu baš onakve kako bismo mi to željeli. Ali one koje su definirane zakonski, bi trebale biti takve, čisto zbog funkcioniranja države. A možda je Pistolero zapravo anarhist u duši pa ne daje puno za te tričave zakone.

Blago Srbiji sa Vladanom Glišićem, njegovom neumitno debilnom pričom o “ideologiji homoseksualizma”. Neka vlada pristojnost. Iznad masnica izazvanih porodičnim nasiljem. Glišić, koji naglašava kako ne želi diskriminirati homoseksualce, istovremeno im uskraćuje pravo na mirno okupljanje ili stvaranje bračnih/vanbračnih zajednica. Koja prava onda imaju? Da izbjegavaju kamenje koje pada po njima? Da trče cik-cak dok ih se mlati toljagama? Sad kad Parada nije održana, Srbija je uštedjela mnogo resursa. Ne bi bilo loše poslati te resurse na granicu Kosova. Da onako pristojno pocupkuju. Samo bez nasilja, kultura dijaloga i to. Začinjeno mrvom hrišćanskog habitusa. I porodičnom muzikom.

Dragane moj kad dođeš ti
kada zagrme trube i sve zadrhti
.

Peščanik.net, 04.10.2011.