- Peščanik - https://pescanik.net -

Pogrešan izbor

Samo kad je već prekasno, kad su sve druge opcije odbijene, tek tada nam daju izbor između zla i još goreg zla. Devet dana posle napada 11. septembra, predsednik Džordž Buš već je pretio da „ili ste sa nama, ili sa teroristima“. Zatim su usledila dva rata, prvo u Avganistanu pa u Iraku, sa poznatim rezultatima. U Maliju, ponovo nas teraju da izaberemo jednu od dve podjednako gadne alternative. Kako da se solidarišemo sa naoružanim bandama koje šire opskurantsku ideologiju i običaje, terorišu ljude na severu, pa zatim prete onima na jugu? Ali isto tako, kako da ignorišemo činjenicu da su humanitarni motivi i kriminalizacija političkih neprijatelja (avganistanski talibani povezuju se sa trgovinom opijumom, Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC) sa švercom kokaina i otmicama) često izgovor za vojne operacije Zapada koje zaudaraju na neokolonijalizam.

Ima skoro dve godine otkad je Osama bin Laden ubijen, ali Al Kaida još uvek živi. Talibanima ide bolje nego ikad. Kao što objašnjava bivši francuski premijer Dominik de Vilpen, „otvorene terorističke rane – Avganistan, Irak, Libija, Mali – obično se šire i međusobno povezuju, udružuju, sarađuju u brojnim akcijama“.[1] Tako svaka zapadna intervencija ide na ruku najradikalnijim džihadističkim grupama, koje uvlače svoje protivnike u beskrajne, iscrpljujuće sukobe. Libijsko oružje korišćeno je u ratu u Maliju, a možda će se ponovo otkriti i iskoristiti za druge frontove u Africi.

Pravdajući intervenciju svoje zemlje, Fransoa Oland je izjavio da će „Francuska uvek biti tu kada je reč o pravima građana Malija, koji žele da žive u slobodi i demokratiji“. Takav ekstravagantan plan previđa da problem nije toliko u „zauzimanju“ severnog Malija, koliko u obezbeđivanju trajnog mira, uvažavajući legitimna prava Tuarega.

A to je samo početak. Kasnije ćemo morati da brinemo o raznim tajnim vojnim savezima i tobožnjem nestanku afričkih granica. I da priznamo kako su to bila (i još uvek su) neoliberalna rešenja koja su uništila kredibilitet država, dovela njihove seljake i vojnike do prosjačkog štapa, i do nerazumnog iscrpljivanja afričkih rudnih resursa od strane zapadnih (ili kineskih) kompanija. Moraćemo da priznamo da međunarodna trgovina drgom, oružjem i ljudima u potpunosti zavisi od neafričkih trgovaca i potrošača. I da priznamo kako je pad cene pamuka uništio seljake u Maliju, i da je globalno zagrevanje pogoršalo sušu u Sahelu.

Ovaj (nepotpuni) spisak tema koje obično nikog ne zanimaju nagoveštava da će svako „oslobođenje“ Malija koje budu izvele strane sile ostaviti netaknute prave uzroke predstojećeg sukoba. Kad na taj sukob dođe red, ponovo će od nas tražiti da „izaberemo“ – naravno, nakon što nas obaveste da više nemamo nikakvog izbora.

 
Le Monde diplomatique, 01.02.2013.

Sa francuskog prevela Barbara Wilson

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 06.02.2013.

———–    

  1. Intervju u France Inter, 18.01.2013.