- Peščanik - https://pescanik.net -

Pohod protiv prosvetiteljstva

Foto: Konstantin Novaković

Gotovo pola veka posle Drugog svetskog rata komunistički režim u Mađarskoj sprovodio je potpunu kontrolu nad svakim aspektom društva, uključujući obrazovanje i kulturu. Državna ideologija, zvanični istorijski narativ i politički podobni autori bili su promovisani u mađarskim školama, univerzitetima i kroz umetnost. U isto vreme su potiskivane oprečne ideologije, alternativni istorijski narativi i nepodobni pisci. Kao i druge komunističke vlasti po centralnoj i istočnoj Evropi i šire, režim je obrazovanje i umetnost shvatao kao neophodne instrumente za stvaranje uzornih građana.

Čini se da i aktuelni politički lideri u Mađarskoj, od kojih je većina odrastala 70-ih i 80-ih godina prošlog veka u doba komunizma, smatraju da vlast treba da diktira šta se uči u školama i univerzitetima. Tako su rodne studije nedavno skinute sa liste akreditovanih postdiplomskih programa, u skladu sa dekretom koji je potpisao mađarski premijer. Slično tome, vladajuća stranka Fides bez ikakvih probavnih smetnji utiče na uređivačku politiku većine mađarskih medija. Marijus Dragomir, direktor Centra za medije, podatke i društvo u okviru Centralnoevropskog univerziteta (CEU) procenjuje da je “oko 90 odsto svih medija u Mađarskoj pod direktnom ili indirektnom kontrolom Fidesa”.

Naravno, komunističke dogme, autori i spomenici iz komunističke ere zamenjeni su novim političkim dogmama, novim književnim herojima i novim spomenicima – kao što je kontroverzni i uistinu odvratan Memorijal žrtvama nemačke okupacije na budimpeštanskom Sabatšag trgu. Nova ortodoksija, koja uglavnom oponaša onu iz perioda između dva svetska rata, ističe hrišćanske, nacionalne, konzervativne i neliberalne vrednosti koje, tvrdi Fides, istinski odražavaju vekovni karakter mađarske nacije. Pisci iz levičarskog miljea uklonjeni su iz školskih programa, a umesto njih uvedeni su nesumnjivo reakcionarni i neretko antisemitski autori kao što su Sesil Tormaj, Jožef Njiro i Albert Vaš čije knjige su bile zabranjene u komunizmu.

Kao i pod komunizmom, ideološka podobnost – ili makar spremnost da se ne preispituju suštinske vrednosti i pretpostavke vladajućeg režima, kao i privatno i javno ponašanje njegovih ključnih figura – očekivana je i prinudna. Sankcije za neposlušnost su uskraćivanje državnih fondova, kazneno oporezivanje, nametanje složenih i restriktivnih propisa, gubitak posla ili javno sramoćenje. Fides još uvek nije posegao za surovijim metodama kakve rado koriste Putin i Erdogan u obračunu sa svojim protivnicima.

To je ambijent u kome se odvija vladina kampanja protiv budimpeštanskog CEU. Za razliku od drugih mađarskih univerziteta koji zavise od države, CEU je finansijski nezavisan zahvaljujući velikodušnoj zadužbini njegovog osnivača Džordža Sorosa, finansijera i filantropa mađarskog porekla. Dok je akademsko osoblje na drugim fakultetima u Mađarskoj moguće ućutkati strahom koji podstiču vlada ili njeni silnici, profesori na CEU uglavnom su ljudi iz drugih zemalja. Oni govore engleski, jezik na kome se odvija nastava, i većina ima impresivan naučni učinak. Mnogi predavači na CEU mogli bi naći zaposlenje na uglednim akademskim ustanovama severne Amerike ili zapadne Evrope. To svakako doprinosi njihovoj spremnosti da govore ono što misle, bez straha od rastućih reakcionarnih uverenja mađarskih vlasti.

Gresi CEU, po mišljenju vlasti, brojni su i ozbiljni. On je otporan na pritiske i manipulacije koji su vladi omogućili da preuzima kontrolu nad drugim univerzitetima. Podjednako uznemirujuće, bar za premijera Orbana, je i to što je CEU liberalna institucija. Kako je istakao kanadski profesor i nekadašnji političar Majkl Ignjatijef, aktuelni rektor i predsednik CEU, misija ovog univerziteta je “da podučava vrednostima otvorenog društva. Gradimo slobodne umove, slobodnu politiku i slobodne institucije”. Ova otvorena, pluralistička politička i intelektualna vizija je u oštrom kontrastu sa Orbanovom deklarisanom namerom da Mađarsku pretvori u neliberalnu demokratiju.

Izmeštanje većeg dela nastave CEU iz Budimpešte u Beč sada se čini neizbežnim. Upravljački odbor Univerziteta je 25. oktobra saopštio da će, ukoliko mađarska vlada ne postigne sporazum sa njujorškom državom do 1. decembra i time “omogući da CEU radi slobodno u Mađarskoj kao američka ustanova”, novi polaznici njegovih magistarskih i doktorskih studija akreditovanih u Americi studirati u Beču umesto u Budimpešti počev od akademske 2019/20. Kako se ističe, CEU je prinuđen da donese ovakvu odluku budući da bi bez bilateralnog sporazuma između Mađarske i države Njujork ovaj univerzitet prekršio odredbe zakona koji je Fides izglasao 2017.

Prinudni odlazak CEU iz Mađarske dodatno će narušiti sve goru reputaciju zemlje u svetu. Sem toga, biće to značajan gubitak za Mađarsku, naročito za njenu liberalnu inteligenciju koja je već u nezavidnom položaju. Studenti i predavači drugih univerziteta u Mađarskoj zasad uživaju neometan pristup dobro opskrbljenoj biblioteci na CEU, koja sadrži obilje vrednih monografija i stručnih časopisa. Kada se glavni nastavni programi presele u Beč s njima će otići i veći deo bibliotečke građe. Gubitak za mađarske istraživače i studente biće ogroman. Možda jedan od najvažnijih doprinosa CEU intelektualnom životu u Mađarskoj bila su redovna javna predavanja značajnih intelektualaca iz sveta. Samo prošle godine među gostujućim govornicima bili su francuski istoričar ekonomije Toma Piketi, politolog sa Prinstona Jan-Verner Miler, kanadska istoričarka Margaret Makmilan i istoričar sa Oksforda Timoti Garton Eš. Bez stimulusa svetski priznatih stručnjaka, kvalitet i vitalnost mađarskog intelektualnog života, posebno u humanistici i društvenim naukama, neizbežno će opasti.

U tekstu nedavno objavljenom u listu Népszava – jedinom dnevniku u Mađarskoj koji ima kritičku, nezavisnu poziciju u odnosu na vladu i vladajuću partiju – veteran politologije Laslo Lenđel teško je optužio autoritarni, neliberalni politički poredak uspostavljen u Mađarskoj otkako se Fides vratio na vlast. Lenđel kaže da sistem koji je Fides izgradio “poriče prosvetiteljstvo, slobodu, jednakost, bratstvo, duh revolucije ljudskih prava… stvara i brani zatvoreno društvo, podstiče diskriminaciju zasnovanu na rodu, rasi, nacionalnosti i veri… deo je kontrarevolucionarnog talasa nacionalizma i populizma, zastupajući… jednopartijski sistem, autoritarizam, neliberalizam, orijentisanost ka diktaturi, istoku i Moskvi.”

Prisiljavanje CEU da iseli većinu svog nastavnog programa iz Budimpešte u Beč značajan je korak u ovom nemilosrdnom pohodu protiv prosvetiteljskih vrednosti i modernosti.

Stephen Pogány, Social Europe, 15.11.2018.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 22.11.2018.

VIKTOR ORBAN