Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

U akciji „Nojeva barka“, policija je uhapsila osamdeset osoba osumnjičenih za protivzakonite, koruptivne radnje u vezi sa izgradnjom „Beograda na vodi“. Ministar policije rekao je da Srbiju neće potopiti talas korupcije na čijem se vrhu, kako pokazuje spisak uhapšenih, nalaze visoki državni zvaničnici iz redova Srpske napredne stranke.

Tako će verovatno glasiti vest pošto u Srbiji dođe do smene vlasti. Nema razloga da pretpostavimo da će se tada novi režim uzdržati od obračuna sa starim režimom. Naprotiv, sva je prilika da će u dogledno vreme neka nova vlast prema akterima tekuće vlasti postupati upravo onako kako ti akteri danas postupaju prema svojim prethodnicima.

Ili Srpska napredna stranka računa na to da će zauvek biti na vlasti i zato stalno iznova režira policijsko-medijske spektakle sa ništavnim pravosudnim učinkom. Taj učinak ništavan je u najmanje dva smisla: posle akcija masovnih hapšenja (političkih neistomišljenika) po pravilu izostaju okrivljujuće presude; posle tih akcija neće ostati ništa od vladavine prava i pravne države.

Analogija između jučerašnjih hapšenja i izjave ministra policije („Nećemo dozvoliti da nas korupcija pojede, država će se obračunati sa kriminalom i korupcijom“) – i mogućih budućih hapšenja i izjava, naravno hramlje, kao i svaka analogija. Sledeći režim moraće da se obračuna sa današnjim režimom upravo zarad uspostavljanja vladavine prava i pravne države. Zbog toga što je jedan takav obračun izostao pre deceniju i po, iz dana u dan gledamo silovitu obnovu starog režima (jednom već ogrezlog u zločine) pod izgovorom „obračuna sa kriminalom i korupcijom“. Ne treba trošiti reči i objašnjavati da je za obnovu starog režima odgovorna upravo Demokratska stranka čiji članovi, bivši državni funkcioneri, danas trpe najjače udare. Pravdati ponašanje današnjih vlasti – uzurpaciju institucija i korupciju javnog prostora u stranačke i lične svrhe – propustima njihovih prethodnika, isto je što i pravdati veće zlo manjim. Srbija treba da iskorači iz tog kontinuiteta zla.

Jučerašnja masovna hapšenja po svemu su nalik na već viđene zloupotrebe policije u propagandne svrhe zastrašivanja. Svejedno je da li će ministar kao kulise iza sebe postrojiti policajce dok daje izjavu o tome da je predsednik vlade s uspehom prošao test na poligrafu, ili će ih razaslati po Srbiji da hapse političke protivnike njegove stranke. I u jednom i u drugom slučaju policija ne radi svoj, nego partijski politički posao.

Kada se pogleda opis dela za koja se sumnjiče juče uhapšene osobe (ostavimo sad po strani osnovanost hapšenja), jasno se vidi da je reč o nizu čiji elementi nemaju veze jedni sa drugima. Istrage opisanih dela morale su teći nezavisno, pa tako nije postojao nijedan razlog da se njihovi akteri hapse kolektivno, svi u jednom danu. Pored toga, i ova hapšenja bila su najavljena u medijima par dana pre nego što su se dogodila. I jedno i drugo upućuje na zaključak da je od zaštite zakona i obračuna sa kriminalom i korupcijom, tekućim vlastima daleko važniji bio kumulativni medijski učinak u suštini nepovezanih hapšenja. Od vesti da policija radi svoj posao, daleko jače odzvanja vest da je policija uhapsila osamdeset osoba, među kojima su „i jedan bivši ministar i dvojica nekadašnjih pomoćnika ministra“. U nekim normalnijim okolnostima, za udarnu vest bilo bi dovoljno i ono što se u jučerašnjoj vesti tretira kao „pikantni“ ministarski dodatak.

Može se sada spekulisati šta se htelo postići akcijom masovnog hapšenja – da li je tu reč o već isprobanoj kampanji za nove izbore; da li treba skrenuti pažnju sa pukotina u Srpskoj naprednoj stranci (Bratislav Gašić, Saša Mirković); ili se od pogleda javnosti sklanja novi izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije? Šta god da je po sredi, mediji su (sasvim u skladu sa izveštajem Saveta) spremno izašli u susret potrebama stranke na vlasti. Pri tom, medije treba razumeti: ovakvo ponašanje vlasti samo po sebi je vest. I razlog za brigu: ne samo zato što gledamo zloupotrebu državnih organa u stranačke svrhe održavanja na vlasti; ne samo zato što vidimo zloupotrebu medija u svrhe odvraćanja pažnje od pitanja koja su znatno važnija od ovih hapšenja; ne ni samo zato što se pred našim očima uništava svaka naznaka vladavine prava i pravne države – pored svega toga, brine pitanje gde su granice ovakvog ponašanja.

Ako je juče bilo potrebno da se uhapsi osamdeset osoba da bi vest imala težinu, koliko ljudi će morati da se hapsi sledeći put?

Peščanik.net, 27.12.2015.

Srodni link: Mijat Lakićević – Farma Srbija


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)