- Peščanik - https://pescanik.net -

Policijska bajka

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

U Srbiji je u toku simulacija reforme policije. Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović već dve godine uspavljuje javnost bajkama da će u policiji biti uvedeno karijerno napredovanje. Buduća Vlada, ako istinski želi da reformiše i depolitizuje policiju, treba da za ministra izabere osobu koja zaista želi da zakone sprovodi u delo.

Ceo jedan odeljak novog Zakona o policiji na dobar način uređuje upravljanje ljudskim resursima, koje je na papiru zasnovano na profesionalnim zaslugama i ličnom integritetu, uz obavezno sprovođenje konkursa. Međutim, u praksi političke stranke i dalje imaju moć da biraju svoje ljude na ključne pozicije, a to čine postavljajući vršioce dužnosti i kršeći zakonske rokove.

U MUP-u postoji praksa imenovanja vršioca dužnosti na ključne pozicije već više od godinu dana. Posebno su problematična dva poslednja slučaja iz 2016. godine.

Policijom u Srbiji već 104 dana upravlja vršilac dužnosti Vladimir Rebić. Ministar je obećao raspisivanje konkursa za direktora policije nakon usvajanja novog zakona, ali to nije učinjeno iako je prošlo više od dva meseca od njegovog stupanja na snagu. U demokratskim državama taj proces ne bi trebalo da kasni, jer je reč o osobi koja je zadužena da održi i unapredi javnu bezbednost u zemlji.

Još svežiji je primer vršiteljke dužnosti pomoćnice ministra unutrašnjih poslova i načelnice Sektora za ljudske resurse Katarine Tomašević. Dovoljno je pročitati njenu biografiju dostupnu na novom sajtu MUP-a, pa zaključiti da načelnica novoformiranog Sektora za ljudske resurse nema veze ni sa policijom, ni sa ljudskim resursima.

Pomoćnica ministra policije je karijeru počela u zemunskoj pošti 2000. godine. Kasnije je napredovala od mesta rukovodioca Službe za poštansku mrežu do šefa Direkcije za poštanski saobraćaj u Sektoru za kvalitet poštanskih usluga. U MUP je došla kao direktorka Direkcije za pismonosne usluge i zamenica direktora Funkcije usluga.

Neko će pomisliti da je nova pomoćnica ministra možda tokom formalnog obrazovanja stekla znanje o policiji i upravljanju ljudskim resursima. Na to ne upućuje diploma Pravnog fakulteta i master na Fakultetu organizacionih nauka, gde joj je tema završnog rada bila unapređenje poštanskih usluga u cilju podizanja zadovoljstva korisnika.

Nameće se logično pitanje: šta pomoćnicu ministra unutrašnjih poslova kvalifikuje da vodi novoformirani Sektor za ljudske resurse, koji bi trebalo da u potpunosti promeni rad policije u Srbiji, uvede famozno karijerno napredovanje i profesionalizuje policiju?

To nije moguće saznati, jer za njeno radno mesto nije raspisan ni javni ni interni konkurs. Zakon o državnim službenicima ne obavezuje oglašavanje javnog konkursa za pozicije pomoćnika ministra, ali je u MUP-u to urađeno 2010. godine. Razumno je postaviti pitanje zašto je promenjena već uspostavljena dobra praksa?

Na ovaj način se šalje poruka da pravila zapošljavanja i napredovanja po zaslugama neće biti primenjena na sve u MUP-u, čime se potencijalni kandidati obeshrabruju da konkurišu, svesni da nemaju nikakve šanse bez političkih veza. Dok se to ne promeni, dugo očekivano karijerno napredovanje će ostati policijska bajka.

Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Peščanik.net, 15.04.2016.