- Peščanik - https://pescanik.net -

Politički budžet

Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2007. dopušta da se egzaktno utvrde načela nove vlade i ukaže na sastave državne administracije, koju je nova vlada neznatno izmenila, na osnovama ličnih i partijskih potreba. Odrednice budžeta ukazuju na kontinuitet s prethodnom administracijom, mada dobronamerna predviđanja tragaju, u novoj administraciji, za političkim prostorom koji će omogućiti napuštanje izolacionizma, autoritarne politike i komandne ekonomije.

Formiranje nove vlade učinilo je smislenim i novo pretresanje kampanje koju je “demokratski blok” vodio protiv premijera dr Zorana Đinđića (uključujući pojedince i strujanja u njegovoj sopstvenoj stranci), koja je postala medijska i idejna uvertira njegovom ubistvu, odnosno podsećanje na opstrukciju “Sablje” i rušenje demokratske vlade, na ulogu nekolicine zapadnih ambasadora koji su zbog opstrukcije demokratskih procesa suviše kasno povučeni, a njihove karijere obustavljene, na povećanje uticaja nove, autoritarne Rusije i na čišćenje Demokratske stranke od svih koji su mogli ometati kohabitaciju s premijerom. Pripreme za prelazak s kohabitacije na koaliciju trajale su dovoljno dugo, i bile temeljite.

Pitanje je da li će međusobni ustupci, koji će možda obezbediti trajanje vlade, dovesti do obnove reformi. Štaviše, u predlogu budžeta mogu se očitati vrednosti koje nacionalni identitet Srbije vezuju za najdublji sunovrat kojim je obezvredila važna dostignuća svoje moderne istorije. Prvo pitanje je u kojoj meri država, uključujući vlasništvo nad trećinom proizvodnih dobara, opterećuje, nadzire i usporava razvoj. Republika Hrvatska s gotovo upola manje stanovnika (4,4 miliona) od Srbije (8,2) dostiže GDP od 31 milijarde evra, u odnosu na ovdašnju 21 milijardu. Hrvatska vlada ima dvoje potpredsednika, koji su i resorni ministri, i još 12 ministarstava. Vlada Srbije jednog potpredsednika, 22 ministarstva i ministra bez portfelja za NIP. Hrvatska nema ministarstva za trgovinu, vere i dijasporu koja su obesmišljena u otvorenom i sekularizovanom društvu, slobodnom tržištu i zajednici posvećenoj demokratskim integracijama. Resori prosvete i nauke, ekonomije i rada, ekologije, prostornog uređenja i građevine logično su udruženi u zajedničkim ministarstvima. Srbija nema posebno ministarstvo za evropske integracije koje je, u Hrvatskoj, vezano za Ministarstvo spoljnih poslova.

Suvišni resori odnose ogromna sredstva: Ministarstvo vera 1,17 milijardi, dijaspore 165 miliona, trgovine i usluga 688,5 miliona dinara. Uprava carina koja je, kao nedovoljno reformisana služba, jedna od kočnica prometa i ekonomskih sloboda, time i izvor korupcije i zloupotreba, čitavih pet milijardi. Na okruge, simbole autoritarne, centralističke samovolje i neposrednih pritisaka na lokalne autonomije odlazi 750 miliona. Za Kancelariju vlade za saradnju s medijima odvaja se 73,8 miliona. Od nje tek nešto više dobija Kancelarija za pridruživanje EU – 77.1 milion. S ponižavajućim budžetom ta kancelarija trebalo bi da odigra ulogu ovdašnjeg prvog partnera evropske administracije. U tom smislu Srbija se nije pomerila od tačke na kojoj su, početkom maja 2006, prekinuti pregovori o pridruživanju. Nedostatak političke volje u smislu institucionalnog približavanja Uniji, bez obzira na dinamiku obnovljenih pregovora, otkriva i nespremnost Srbije da iskoristi iskustva uspešnijih suseda, uključujući Sloveniju i Hrvatsku.

Više nego na evropske integracije, troši se na Generalni sekretarijat vlade, 312,3 miliona. Dve važne tranzicione institucije, jedna posvećena imovinskoj redistribuciji, a druga suočavanju sa zločinima iz nedavne prošlosti, dobijaju simbolična sredstva (Direkcija za restituciju 25, Tužilaštvo za ratne zločine 72 miliona). Nije dobro prošla ni SANU (241 milion). Budžet za nauku je svega 6,5 milijardi, i ne uspeva da dvostruko nadmaši budžet BIA. Nedovoljno i netransparentno reformisani nekadašnji generator ubistava, pljački i političkih kataklizmi, BIA je počašćena s 3,3 milijarde. Vojni i policijski izdaci dostižu 100 milijardi.

Budžetski deficit nije jedini razlog za osporavanje političkog i biološkog optimizma koji bi ipak trebalo da nadživi i novu administraciju. Guverner NBS već je upozorio da ovogodišnji predviđeni budžet neće približiti Srbiju novom aranžmanu sa MMF-om koji bi podstakao kredibilitet zemlje i ubrzao reforme. Deficit, po njegovom mišljenju, neće generisati inflaciju, koju će NBS obuzdavati restriktivnom monetarnom politikom. Time će, međutim, proizvoditi dodatnu nelikvidnost u privredi. Umanjena ponuda novca, povećanjem referentne kamatne stope ili prodajom zapisa, mogla bi dovesti do rasta kamatnih stopa. Ekonomista Milan Kovačević ocenio je da se “krenulo u deficit javne potrošnje”, a Miroslav Prokopijević da je predloženi budžet “inflatoran i ekspanzivan”.

Socijalnim populizmom potisnuta je razvojna i reformska supstanca. Za dve godine gotovo su udvostručene plate u predimenzioniranom državnom sektoru. Nema sredstava za 100 evra po hektaru. Prioritet je u nastavku resorne feudalizacije. Birokratskom i koruptivnom inercijom država nastavlja da reguliše sektore koji bi trebalo da pripadaju slobodnom tržištu i otvorenoj ekonomiji: nadzire trgovinu, održava barijere na granicama, nameće neosnovano visoku javnu potrošnju, određuje, na rubovima ili van zakonske procedure, partnere u procesu privatizacije. Država, u osnovi, ostaje plen političkih partija koje otkrivaju težnju da svaku budžetsku godinu istovremeno smatraju izbornom.

 
Danas, 19.06.2007.

Peščanik.net, 18.06.2007.