Postavilo se ovih dana pitanje zašto bi se netko ozbiljan, ambiciozan, još uvijek prilično mlad, s međunarodnom diplomatskom karijerom i zavidnom političkom biografijom, upustio u utrku za predsjednika države?
A onda smo vidjeli fotografije.
Najprije poziranje pred barikadom u uzavreloj Ukrajini, a onda poziranje s fotoaparatom u ratom poharanom Afganistanu.
To je valjda ta “pomalo neobična kampanja” Kolinde Grabar Kitarović, o kojoj je ovih dana govorio predsjednik Ivo Josipović.
Neobična ne samo po tome što se sadašnja tajnica NATO saveza mjesecima nećka oko kandidature, pa je stranački šef Tomislav Karamarko mora jako nagovarati i pritom se znakovito smješkati, niti samo zbog toga što se rejting Kolinde Grabar Kitarović u medijima napuhava do neslućenih proporcija, pa se ovoga tjedna navodno približila Josipoviću na samo 11 posto razlike.
Neobična je i zbog onoga što bi se moglo kolokvijalno nazvati “poziranjem po zgarištima”.
Jer, baš kao u nekom reality showu kabelske televizije, Kolinda Grabar Kitarović obilazi svjetska krizna žarišta i šalje nam razglednice s barikada, iz vojničkih šatora, s bojišnica i razrušenih gradova. Naravno, putovanja u Ukrajinu, pa u Afganistan dio su njezina svakodnevnog posla u NATO savezu, ali prizori koji se objavljuju u hrvatskim medijima odaju dojam istinske turističke bezbrižnosti.
Turisti se slikaju pred spomenicima, a Kolinda pred barikadama. Neki su zabrinuti zbog onoga što se događa u Afganistanu, a prpošna Kolinda brine u tome kako će namjestiti pozu za slikanje. Ne baš odveć državničku.
To već poprima razmjene istinskog poziranja: na zgarištima, u anketama, u politici, diplomaciji, medijima.
I daje nam odgovor na početno pitanje što mladu, ambicioznu, obrazovanu političarku tjera da napusti poziciju u NATO savezu i upusti se u bitku za mjesto ustavno osakaćenog i politički nerelevantnog predsjednika Republike.
Naravno, i Josipović dobrim dijelom pozira. Recimo, pozirao je na nedavnom humanitarnom koncertu za žrtve poplave, gdje je zajedno s Goranom Baretom izveo upravo pjesmu iz njegova predizbornog spota “Put ka sreći”. A pozira i u hrvatskoj politici, gdje se pune četiri godine nije želio previše miješati ni u svoj, a kamoli u tuđi posao, osim kad se trebalo obračunati s drznicima koji su dirnuli u njegovu nedodirljivost.
Uglavnom, Kolinda Grabar ne želi uoči kampanje ostaviti dojam angažirane, zabrinute profesionalke – kao što ga, uostalom, nije ostavljala ni kao ministrica i veleposlanica – nego upravo osobe koja bi se savršeno uklopila u ustavne ovlasti hrvatskog predsjednika. U predstavljanje, zastupanje i – nastupanje.
Međutim, kod Kolinde je zanimljivo nešto drugo. Njezino poziranje po zgarištima po svojoj simbolici savršeno se uklapa u njezinu kampanju za šefa države koja sve više počinje ličiti na zgarište. Na gospodarsko zgarište, političko zgarište, etičko, svjetonazorsko, moralno, kakvo god hoćete.
Pa kako se potrudila uklopiti u kadar katastrofične ukrajinske barikade ili u žutu afganistansku prašinu, tako će se idealno uklopiti u ovu najdepresivniju od svih članica Europske unije.
Kolindi su rekli da mora što prije stvoriti sliku predsjedničke kandidatkinje. I ona je to ozbiljno shvatila.
24 sata, 02.06.2014.
Peščanik.net, 04.06.2014.