Do izbora su ostale još dvije nedjelje. Centralni birački spisak je zaključen, ali tenzije oko registracijskog procesa ne prolaze. Prošle sedmice je u Višegradu poništeno dvadeset prijava prebivališta bošnjačkih povratnika, a tek danas na vidjelo izlaze i opstrukcije policijskih organa RS-a pri pokušaju registracije u Foči, Bratuncu, Zvorniku, Vlasenici i drugim mjestima Podrinja. U Srebrenici je završena kampanja građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu”, zahvaljujući kojoj je u ovom gradu registrirano novih 4.500 glasača, od čega oko 2.000 redovnih, a ostatak spada na lica sa privremenim ličnim kartama u Federaciji i građane Srebrenice u dijaspori.
Podijeljeni grad
Grad je i dalje podijeljen, kako između političkih elita, tako i među građanima bošnjačke i srpske nacionalnosti. Srebrenica ostaje poligon za širenje govora mržnje, negiranje zločina i podizanje međuetničkih tenzija. Sa jedne strane nalazi se kandidat Koalicije za Republiku Srpsku, Vesna Kočević, dok s druge strane se kao neovisni kandidat, podržan od SDP-a, SDA, SBB-a i Stranke za BiH, pojavljuje Ćamil Duraković. Treći kandidat je Radojica Ratkovac, prnjavorski biznismen, koji je nakon raskola sa SNSD-om i otvorenim sukobom sa Vladom Republike Srpske, odlučio krenuti u kontrakampanju, boreći se za ostvarivanje privatnih poslovnih ambicija vezanih za banju Guber u Srebrenici.
Političke stranke koje pretenduju na glasove građana srpske nacionalnosti pokušavaju i dalje nametnuti temu borbe za jednakopravnost i odbranu srpstva kao elementarni argument protiv Durakovića. Činjenica da je Duraković iz Srebrenice otišao poslije njenog pada sa šesnaest godina, a da se u nju vratio 2005. godine, otvara vrlo malo prostora da bi se moglo povezati bošnjačkog kandidata sa bilo kakvom mogućom aferom, što predstavlja problem pri mobilizaciji srpskog stanovništva, a suštinski ide u prilog aktivnom odgovoru bošnjačkog biračkog tijela.
Također, Duraković suštinski nije pripadao redu donosioca odluka u Srebrenici do današnjeg dana, te ga je vrlo teško staviti u poziciju odgovornog lica za sve ono što se bošnjačka vlast u ovom gradu sumnjiči da je učinila na polju nenamjenske potrošnje, netransparentne podjele donacija i neodgovornog raspolaganja budžetom.
Referendum
Stoga, SNSD je odlučio zadržati staru retoriku, vodeći se manje problemima lokalne politike, a više napadima na pojedine skupine, proizvodeći tako samo povod za nove reakcije bošnjačkih predstavnika i otvarajući priliku za držanje teme Srebrenice u žiži domaće javnosti.
To potvrđuju i izjave sa centralnog skupa SNSD-a u Domu kulture Srebrenica, održanog u nedjelju (23. septembra), koji je Radomir Pavlović, predsjednik Skupštine opštine Srebrenica, otvorio sa riječima “ovi izbori su referendum srpskog naroda”.
Činjenica je da se Pavlović i dalje smatra svojevrsnim liderom iz sjene, koji je Kočevićevu imenovao kandidatom, prije svega zbog toga što sam sebi ne može dopustiti luksuz da izgubi izbore i ostane bez zvaničnog položaja u općinskim strukturama. Dok je Pavlović tokom svog govora tražio “zaustavljanje tretiranja srpskog naroda kao građana drugog reda”, ključno pitanje koje mi je išlo kroz glavu jeste ono o široj perspektivi Podrinja. Naime, premda je Srebrenica već duži niz godina pod navodnom dominacijom bošnjačkih političkih subjekata, u istoj se uvijek moralo voditi računa o međuetničkom balansu, s ciljem stabilizacije stanja, ali i zbog smirivanja tenzija koje su se preko ovog gradila vodile između Sarajeva i Banje Luke.
S druge strane, etnički disbalans u drugim gradovima Podrinja pri zapošljavanju Bošnjaka-povratnika, već je i predmetom istrage Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, ali i u samoj Srebrenici, gdje o strukturi zaposlenih odluke donose centralne vlasti Republike Srpske – kao što je slučaj sa javnim entitetskim preduzećima. Sijanje straha od bošnjačke dominacije, zapravo je zasjenio činjenicu da se upravo na “specijalnom statusu” Srebrenice i danas osjeti snažnija podrška federalnih vlasti prema ovoj općini, u odnosu na druge općine RS-a gdje su Bošnjaci činili većinu prije rata, te da je trenutna korist od toga mnogo veća od onoga što centralna vlast RS-a nudi kao alternativu.
Svjestan je toga i Milorad Dodik, koji je zadržao sličnu strukturu govora onoj iz 2010. godine, ponovno posvetivši posebnu pažnju nastojanju da redefinira pojam genocida, te dajući prisutnim opsežan pregled mogućih neprijatelja Republike Srpske u zemlji i svijetu. No, jedinstvo unutar srpske zajednice nije onoliko čvrsto koliko se čini ljudima izvan Srebrenice. Naime, premda je Vesna Kočević zvanično kandidat Koalicije za Republiku Srpsku, koja između ostalih okuplja i SDS, PDP, DNS, sa prvim danom kampanje su u Srebrenici osvanuli plakati Kočevićeve kao kandidata SNSD-a. Isto je naišlo kolebanja u drugim strankama, pa se dan nakon centralnog skupa PDP-a i posjete Mladena Ivanića Srebrenici, u centru Srebrenice pojavio plakat Vesne Kočević sa predstavnicima drugih stranaka koje stoje iza njene kandidature.
Faktor – nezavisni kandidat
Uz sve to dolazi i Radojica Ratkovac, protiv koga na adresu Okružnog tužilaštva Bijeljina u trenutku predizborne kampanje stižu krivične prijave. Da su Ratkovčevu kandidaturu SNSD-ovci shvatili ozbiljno, govori i kontra-kampanja, pa je na centralnom skupu u Srebrenici optužen i za “kupovinu glasova”, te saradnju sa Bošnjacima. Kada je grad konačno utihnuo, jedino što je moglo da se vidi kao posljedica Dodikovog izleta u Srebrenicu, jesu pokidani plakati Ćamila Durakovića, te nova tišina koja je najavljivala oluju.
Kao i svakog puta kada Srebrenicu napuste “veliki”, napustili su je i mali, pa je grad ostao pust, čekajući neki novi centralni skup. Nakon što je Duraković ispraćen aplauzima sa SDP-ovog skupa od prije par dana, ostaju mu još ispiti kod SBB-a i SDA. U samoj platformi njegove kandidature “Srebrenica 2020” osjeti se odstupanje od ranijih politika, te nastojanje da se insistira na transparentnom i programskom finansiranju. Njegova rješenja, ako ništa, barem nude mjerljivost rezultata, te će bez sumnje, građani Srebrenice za četiri godine biti vrlo svjesni rezultata čitave mobilizacije koja se dogodila ovog vrućeg srebreničkog ljeta.
Da li će nezavisni kandidat na svakom od tih zadovoljiti birače i pokazati se kao kandidat vrijedan napora svih aktivista i mobilizacije čitavog Podrinja i Federacije, ostaje da vidimo. Činjenica jeste, da Srebrenica poslije sedmog oktobra neće biti isti grad. Neko će izgubiti 7. oktobra. Možda će 2012. otvoriti prostor da 2016. stvorimo šanse za neke zajedničke pobjede. Dok čekamo “Dobri petak” u Srebrenici, brojimo se do kraja. “Srebrenica je naša posljednja tvrđava”, rekao je Duraković. Kakvi će joj biti stražari, ostaje da vidimo.
BH Dani, 28.09.2012.
Peščanik.net, 28.09.2012.