Ovaj rat je gori od Jomkipurskog
Posle Jomkipurskog rata Izrael je ponizno pognuo glavu i razmislio. Država je bila u traumi, okrenula se sebi i žalila. Ovog puta sve je drugačije: arogancija, bahatost i obožavanje vojne sile.
Posle Jomkipurskog rata Izrael je ponizno pognuo glavu i razmislio. Država je bila u traumi, okrenula se sebi i žalila. Ovog puta sve je drugačije: arogancija, bahatost i obožavanje vojne sile.
Ratno stanje je zaustavilo, pa čak i poništilo neke od najvažnijih reformi pokrenutih posle Revolucije dostojanstva. Ljudi se odriču svoje slobode da bi mogli da se bore za nju.
Delors i Schäuble se najviše pamte po tome koliko su se razlikovali: jedan je bio oličenje noćne more Margaret Thatcher, drugi je uterivao strah u kosti rastrošnim zemljama Evrope.
Izraelske snage su namerno uništavale poljoprivredno zemljište, vodovodne i sanitarne objekte, što izgleda kao pokušaj da se Gaza učini mestom doslovno nepodobnim za život.
Čini se da ni Kongres ni Bajdenova administracija nisu skloni da ozbiljno razmotre pristup koji bi naglasak stavio na ulaganje u diplomatske i ekonomske alate, umesto na silu ili pretnju silom.
Ogroman je značaj odluke po Konvenciji o genocidu. Sada su sve države potpisnice Konvencije u obavezi da spreče rizik od genocida, uključujući proizvođače oružja koji profitiraju od pokolja.
Širom sveta, humanitarne agencije se bore sa nedostatkom sredstava u vreme kada potrebe ubrzano rastu. UN su 2023. zatražile rekordnih 51,5 milijardi dolara za pomoć. Dobile su samo trećinu.
Međunarodni sud pravde nije mogao da naredi prekid vatre samo jednoj strani, ali je mogao da zahteva od Izraela da obustavi postupanje koje dovodi do masovnog stradanja civila u Gazi. To je i učinio.
Evropska unija je ostala izvan koalicije protiv Huta, kao i Saudijska Arabija i Egipat. Iako im aktivnosti Huta direktno nanose štetu, njima je važno da ne budu poistovećeni sa Izraelom.
Često se ponavlja da je liberalizam u krizi. Ali koji liberalizam? Da li govorimo o skupu ideala ili o institucijama? Ili o politikama koje se sprovode u nekim zapadnim zemljama?
Najbolja strategija da se prekine sve krvavija okupacija Gaze je pretvaranje Izraela u metu globalnog pokreta za bojkot, sličnog onom koji je srušio aparthejd u Južnoj Africi.
Klimatske promene, rat u Ukrajini, kovid-19, imigracija i globalna ekonomska previranja – oko svakog od ovih pet pitanja formirana je značajna „izborna baza“ za predstojeće evropske izbore.
Lev Rubinštejn, koji je umro u Moskvi u nedelju, u sedamdeset sedmoj godini, izumeo je jednu novu vrstu poezije, a možda i nov način života.
Vojska nas je izneverila 7. oktobra: životi mnogih ljudi, palestinskih i izraelskih, bili bi sačuvani samo da je vojska bila tamo tog dana. Ne bi bilo ubijenih, otetih, i ne bi bilo rata.
Iz arhive, povodom 100 godina od smrti Lenjina: O jednom danu 1917. kada je voz iz Ciriha sa 32 odabrana putnika stigao u Sankt Peterburg. Oni su sa zakašnjenjem stigli u rusku revoluciju.
Samo mesec dana nakon 75. godišnjice konvencije o genocidu, Međunarodni sud pravde razmatra rat u Gazi. Presedan je stvorila Gambija tužbom protiv Mjanmara za genocid nad Rohinjama.
Kako se desilo da umesto solidarnosti zbog ubistva nevinih građana Izraela, „globalna levica“, posebno američka, pokrene burne demonstracije protiv izraelske vlade?
Negde oko četrdesete, ćutke, u svojoj glavi, okružena samo tihim, ohrabrujućim mrmljanjem feministkinja, počela sam da sumnjam i da postavljam neuljudna pitanja o Tolstoju.
Dok rat u Ukrajini traje, a izbori za Evropski parlament se bliže, Evropljani treba da odgovore na jedno jednostavno pitanje. Biće korisno podsetiti se lekcija iz zaboravljene prošlosti.
Prehrambeni i zdravstveni sistemi u Gazi su potpuno urušeni, kao i osnovna infrastruktura za čistu vodu i kanalizaciju. Ratni zločin izgladnjivanja definisan je Rimskim statutom.
Ono što me je u Kini zapanjilo, čak i u poređenju s Kinom od pre samo pet godina, jeste gotovo potpuni nestanak papira. Govorim o papiru koji se koristi kao sredstvo za prenošenje informacija.
Leva Rubinštejna su pregazila kola 8. januara ove godine. Umro je 14. januara. Ponavljamo njegov tekst iz 2014. u prevodu Haima Morena: Oni tamo imaju istopolne brakove, a mi Putina…
Sukob u Crvenom moru otkriva odsustvo ne samo pretpostavljenih „srednjih sila“, već i Kine. Na terenu, situacija je prepuštena rastućem nasilju SAD i njihovih manjih saveznika.
Divljina je neopipljiva, možda i neopisiva, ali nije imaginarna. U svom najpunijem značenju, ona mora biti velika, složena, interaktivna i ne sme biti pod ljudskom kontrolom.
Od Tomasa Mora svaka je utopija bila smeštena ne u zagrobni život, već samo izvan mape, s one strane okeana ili planina, u budućnost, na drugu planetu, u neko moguće, a ipak nedostižno drugde.
Slučaj Klodin Gej ukazuje na duboku krizu elitnih američkih univerziteta, dok u društvu besni rat koji deformiše političko rasuđivanje i diktira plemensko svrstavanje.
Više nije moguće potisnuti činjenicu da je Izrael pod sumnjom za najteže zločine. Sad više ne govorimo o okupaciji: govorimo o aparthejdu, preseljenju, etničkom čišćenju i genocidu.
Grupa istaknutih Izraelaca optužila je pravosudne vlasti u zemlji da ignorišu „rasprostranjeno i neskriveno“ podsticanje na genocid i etničko čišćenje u Gazi od strane uticajnih javnih ličnosti.
Lideri evropskih industrija tumače pretnje evropskih zvaničnika Kini kao izraz panike koja ih je obuzela kada su shvatili da Evropa gubi korak za tom zemljom u više ključnih oblasti.
Do sada, koliko se zna, od izbijanja rata u Gazi nije zabeležen nijedan slučaj odbijanja mobilizacije, izuzev jednog osamnaestogodišnjaka koji je zbog prigovora savesti odbio da služi vojni rok.
Napadi pobunjenika duž ključne međunarodne trgovinske rute preusmerili su globalni transport sa Sueckog kanala na Rt dobre nade, što produžava put za više hiljada kilometara.
Jednom sam u samousluzi u Riverdejlu bio tako opčinjen milozvučnim, zavodljivim glasom Džeremija Ajronsa koji je čitao Lolitu da sam Hambertovom monologu dodao ukuse raznih krekera.