Ne želimo podelu Evrope
Govori nemački ministar finansija, Wolfgang Schäuble.
Filozofsko nasleđe Ivana Iljina, ruskog Nikolaja, godinama se propagira iz Kremlja.
Njemačka je nova novcijata od glave do pete. Prilično neprijatno. Sve zastrto nekom navodnom restauracijom.
Jedan od boljih prikaza večite italijanske nezrelosti je Felinijev Amarkord
Postoje razlozi zašto Francuska i Nemačka Italiju smatraju gotovo ravnopravnim partnerom.
Čudno je da naša ekonomija uopće još diše i da preduzetnici nisu postali izumrla vrsta.
Ako Evropljani ne naprave korak ka federalizaciji, uskoro će shvatiti šta zaista znači gubitak suvereniteta.
Komični aspekat američke politike je ushićenje sa kojim ljudi biraju princa, a onda padnu u očaj kad se on pretvori u žabu.
Grčka kriza je posledica članstva Grčke u evrozoni. Ona plaća cenu stare zablude da posedovanje „čvrstog“ novca izjednačava slabu i jaku privredu.
Čovek koji će uskoro biti proglašen za sledećeg predsednika Egipta nije onaj koga Egipćani žele.
Merkel se ponaša kao da mi možemo da biramo između nemačkog i evropskog puta. Ali nemački put ne postoji.
Posle eliminacije ruske fudbalske reprezentacije s Evropskog prvenstva, u nekim medijima počela je da promiče reč – „sramota“.
Kriza koja je pogodila Grčku rezultat je viševekovne dekadencije obeležene propadanjem države i gubitkom osećanja za moral.
Samaras će održati Grčku na kursu štednje i sprečiti dalju eskalaciju evro krize.
Evropa će imati budućnost ako se Nemačka odrekne velikog dela svog nacionalnog suvereniteta.
Egipat je ponovo na početku – ponovo je 11. februar 2011, dan kada je Mubarak otišao.
Razgovor sa Štefanom Heselom, koji je sa 93 godine napisao slavni pamflet Pobunite se.
Pošto su ministri unutrašnjih poslova EU doneli odluku o reformi Šengena, EU parlament je prekinuo saradnju sa Evropskim savetom.
Politički akcioni komiteti, takozvani super pakovi, idealna su poluga za promenu vlasti.
Na izborima u nedelju će se odlučivati o daljem putu Grčke, to jest o njenom ostanku u evro zoni.
Nekoliko dana pre samita G-20 u Meksiku, kancelarka ponovo brani svoj sporni evro kurs.
Zemlje EU su usvojile mehanizam prema kome se unutrašnje granice mogu uvesti na period do dve godine.
Čudna odlika situacije u evrozoni jeste u tome što je rešenje ekonomski očigledno: federalizacija duga.
Nezaposlenost raste, banke zapadaju u nevolju, država hita da ih izbavi – ali nekim čudom, spasavaju se samo banke, a ne ljudi bez posla.
Putin nam se sveti za preživljeni strah, za svoj „uplaš“ kako je govorila moja baka. I tako je Rusija postala policijska država.
Naseljenici traže saosećanje od Izraelaca, ali nisu ga zaslužili.
Averzija prema utopijskom mišljenu potiče iz mog odrastanja u komunističkoj Jugoslaviji.
Ako nadvlada dinamika dezintegracije, kolaps Unije će više ličiti na pljačku banke nego na revoluciju.
Govor mržnje je pokušaj da se stvori svet u kome je njegovim metama mnogo teže da žive.
Pre svega, mi ćemo 12. juna naravno izaći. Biće to mirna protestna šetnja.