Jedan knjižar i mnogo novinara
Pošto ne mogu da uđu u razoreni Pojas Gaze, novinari se oslanjaju na tri izvora: od izraelske Službe za informisanje dobijaju „najnovije podatke“, od taksista mišljenje, a od knjižara sve ostalo.
Pošto ne mogu da uđu u razoreni Pojas Gaze, novinari se oslanjaju na tri izvora: od izraelske Službe za informisanje dobijaju „najnovije podatke“, od taksista mišljenje, a od knjižara sve ostalo.
Preteća katastrofa pokazuje kako su, i pored sve panike na Zapadu zbog „poplave“ tražilaca azila, najsiromašnije zemlje Afrike i Azije već ugostile ogromnu većinu izbeglica u svetu.
Društvene mreže utiču na naše odluke i izbore i tako presudno oblikuju našu stvarnost. Njihovi vlasnici i politički saveznici čine sve da ometaju razumevanje tih procesa.
Najbogatijeg čoveka na svetu odlikuje poletni katastrofizam – ne samo zato što će se najzad pokazati da je bio u pravu, nego i zato što je dolazak kraja sveta odlična prilika da se dobro zaradi.
Ako je rat produžetak politike drugim sredstvima, onda je rat u Gazi produžetak odsustva bilo kakve politike. Nema odgovora na ključno moralno i strateško pitanje: Kada će biti dosta?
Nemačka refleksna odbrana Izraela i uzdržavanje od kritike njegove vlade ili njegove okupacije Palestine može izazvati samo ogorčenost. Većina političara će pak privatno priznati da je to zaista problem.
Izrael nije tražio politička rešenja za konflikt, već je hteo da njime upravlja. Bila je to cinična pomoć u razvoju Hamasa, a posebno ga je Netanjahu podupirao kao prepreku nezavisnoj Palestini.
Zabranjeno je uznemiriti se zbog ubijanja u Gazi, čak i ako ginu deca o čijoj dobronamernosti i nevinosti ne može biti rasprave. Protest protiv njihovog ubijanja je izdaja. U Izraelu ih ne smatraju decom.
Kako god da se sukob završi, sa Hamasom ili bez, Izrael neće moći da izbegne pregovore o razmeni zarobljenika. U izraelskim zatvorima nalazi se oko 6.000 Palestinaca.
Reakcionarna je ideja da je svaka osoba niskog statusa koja nije buntovnik – koja nije spremna da ugrabi slobodu smelim i nasilnim činovima – ili dostojna prezira ili prosto nebitna.
Svoj ekonomski uspeh reklamna industrija duguje neograničenoj monetizaciji digitalnog nadzora potrošača. San o uticaju na ponašanje i stavove ljudi pretvorio se u noćnu moru.
Ljudi mahnito razgrću ruševine, u pokušaju da izvuku žive ljude ili tela svojih suseda. Na rukama nose decu i trče ka bolnici, u kojoj više nema mesta ni na podu. U Izraelu se o tome ne govori.
Proterivanje Palestinaca sa područja istočno od Ramale, u dolini Jordana i južnom Hebronu, priprema se već godinama. Život im se zagorčava sve dok naprosto ne odu. Nasilje sada eskalira.
Kada zaista imaju glas, obični građani neće nužno biti „protiv sveta“, a kamoli tražiti novo doba autarkije. Njihovi izbori, naravno, zavise od toga kakva im se globalizacija nudi.
Evo šta je pred nama: katastrofalan gubitak kredibiliteta kolektivnog zapada i šansa za Rusiju, Kinu i Iran da destabilizuju zapadne demokratije koristeći bes ljudi koje sistem rutinski ignoriše.
Velike tehnološke kompanije ne treba mešati s visokotehnološkim kompanijama koje čine neviđena tehnološka čuda, ali nemaju moć koju velike tehnološke kompanije imaju nad nama.
Izraelska krv vri, a kolektivna duša traži sebi oduška. Samo što masovno ubijanje kako bi se stiglo do Hamasovog rukovodstva nije način. Sadašnje vođe će biti zamenjene, taj film smo već gledali.
Moguće je da je katastrofa koja se upravo odvija posledica povratka kolonijalnom načelu kojim se čovečanstvo deli na ljude vredne zaštite pravilima morala i zakona i one koji to ne zavređuju.
Šta ako naša moralnost i naša politika ne prestaju činom osude? Šta ako bismo, pored osude bezobzirnih zločina, poželeli izgradnju budućnosti u kojoj je nasilju ove vrste došao kraj?
Reporteri i voditelji nazivaju Hamas nacistima u odvratnoj demonstraciji trivijalizacije i poricanja Šoe, a publika kliče. Hamas je učinio užasne stvari, ali oni nisu nacisti.
Nisam videla paralele između masovnog ubijanja Jevreja u Nemačkoj i užasnog masakra nad Jevrejima počinjenog 7. oktobra. Građani Izraela nisu ljudi bez države koje nema ko da zaštiti.
Unutrašnji rat konzervativaca iznedrio je dramatičnu liberalizaciju poljskog društva. Utišali su se čak i protivnici evropskih vrednosti iz opozicije, da ne bi time podržali omraženu partiju.
Pre samo nekoliko decenija, razgovor o Izraelu vodio se u okvirima sporazuma „zemlja za mir“ i dvodržavnog rešenja. Bila bi šteta prepustiti Putinu i Kini ulogu posrednika koji sluša obe strane.
Tri greške koje je Christine Lagarde učinila obavljajući funkciju predsednice Evropske centralne banke svakako nisu glavni uzrok jačanja desničarskog populizma u Evropi, ali su mu značajno doprinele.
Nije li odvratno slaviti prakse koje siromašne čine još siromašnijim i gladnijim, samo da bi se prikupilo više novca da se siromašnima pomogne da prežive siromaštvo i glad?
Svako ko želi oslobađanje 210 otetih mora hrabro da ustane protiv kopnene invazije na Gazu i da svom snagom pritisne izraelsku vladu da oslobodi palestinske zatvorenike.
Uprkos tome što su na više načina bili nepošteni, ovi izbori bi mogli da zaustave i preokrenu potonuće Poljske u izborni autoritarizam kakav Viktor Orbán primenjuje u Mađarskoj.
Mnogi su prigrlili krajnje uprošćeno shvatanje odnosa dominantnih i marginalizovanih grupa, koje nameće američku koncepciju rase u situacijama gde ona zapravo zamagljuje realnost.
Reći da Hamasov napad predstavlja palestinsku borbu znači omalovažiti palestinski narod i borbu za slobodu i prava. Hamas predstavlja izdaju palestinskih nada, koliko i pretnju Jevrejima.
Za razliku od većine Izraelaca, oni istovremeno upijaju dva toka traumatičnih vesti: brutalnost i razmere Hamasovih napada i protok informacija u realnom vremenu o bombardovanju i opsadi Gaze.
Ako izraelska vlada misli da iskoristi pobedu da pripaja teritorije, silom menja granice, proteruje stanovništvo, ukida prava, ispunjava svoje mesijanske fantazije – moramo to odmah da znamo.
U poređenju sa ratom u Ukrajini i širenjem sukoba na Bliskom istoku, 30 muškaraca i trećerazredni političar u panciru ne deluju naročito bitno. Ali učili smo istoriju nebitnih sukoba na Balkanu.