Iranski režim: na ivici provalije
Hatami, Musavi i Rafsandžani ne predlažu ukidanje Islamske republike i njenu zamenu sekularnom demokratijom. Oni su na zadatku spasavanja Islamske republike promenom njenog stava prema svetu.
Hatami, Musavi i Rafsandžani ne predlažu ukidanje Islamske republike i njenu zamenu sekularnom demokratijom. Oni su na zadatku spasavanja Islamske republike promenom njenog stava prema svetu.
ODZB je ruski pandan NATO-u, vojno-politički savez koji čine: Jermenija, Belorusija, Kazahstan, Kirgizija, Ruska Federacija, Tadžikistan i Uzbekistan.
Iran nije sasvim zatvoreno društvo. Promena se oseća u teheranskom vazduhu, a njoj je doprinela i iskrenost američkog predsednika.
Svake novine koje ovaj proces nazivaju izborima, i koje ponekad pominju mitinge, istraživanja javnog mnjenja i prebrojavanje glasova, služe samo tome da zasmeju ajatole.
Vodeći engleski istoričari komentarišu uspeh ekstremne desnice na poslednjim evropskim izborima.
Iranski izbori održani 12. juna nisu bili ni slobodni ni pošteni, ali sama mogućnost da se glasa protiv Ahmadinedžada izazvala je ogromnu izlaznost.
Za razliku od Hitlera i Staljina, vlade zemalja izvoznica sirovina nemaju nameru da pokore moderni svet. One žele da se izoluju od njega, jer ne žele da izgube vlast i novac.
Dok se teorija po kojoj se neki u društvu uzdižu, a neki propadaju često naziva socijalnim darvinizmom, bili bismo puno bliži istorijskoj uzročnosti ako bismo darvinizam nazvali biološkim kompetitivnim kapitalizmom.
Sveti Kuran kaže: „Budi svestan boga i uvek govori istinu“. To ću danas pokušati – da govorim istinu, svestan velikog zadatka koji nas očekuje.
Pravi konzervativizam je legitiman, verovatno neminovan i sigurno široko rasprostranjen stav suprotstavljanja drastičnoj promeni. Sve do nastanka socijalizma njegova suprotnost je bio liberalizam.
Kada se previše zadužite i stvorite lažni prosperitet, vi budućnost uvodite u sadašnjost. To nije prava budućnost, već neka njena groteskna silikonska verzija. Zaduživanjem kupujete iluziju prosperiteta koji niste zaista zaradili.
Ova kriza je pokazala koliko je Putin malo učinio na poboljšanju uslova života ruskih građana. Putin nije ništa uradio da poboljša poslovno okruženje u zemlji, koje je užasno i postaje sve gore. Najšokantnija je neverovatna korupcija koja vlada u Rusiji.
Odlično se sećam kako se u sovjetsko vreme govorilo o modernizaciji. Vrlo ubedljivo, sve dok uz tu progresivnu muziku nismo stigli do konzervi humanitarne pomoći iz Holandije.
Sve je postalo pitanje časti. Da su se povukli, studenti bi pokazali da se boje. Da nije uspeo da uspostavi red, Deng bi pokazao slabost vlade.
Ovog meseca se navršava 10 godina od završetka rata na Kosovu. Posle teksta poznate nemačke novinarke Franciske Augštajn u Zidojče Cajtungu, pod naslovom Kada su ljudska prava naučila da pucaju, oglasio se albanski pisac Beća Cufaj.
Beleške Aleksandra Genisa, ruskog pisca iz Njujorka, sa književnog skupa u Novom Sadu: Ljubav sa Srbijom je kao sudbina koja mi nešto poručuje, ali ja ne znam šta.
Razumljivo je priželjkivanje povratka na sitno bankarstvo iz pedesetih. Nažalost, jedini način da se to postigne bio bi povratak na privredu iz pedesetih.
Konačno smo dobili predsednika koji zna šta treba da se uradi u Avganistanu i Pakistanu. Nevolja je u tome što mnoge od stvari koje treba uraditi nisu u nadležnosti Amerike.
Jedna od najpodlijih zamki koje vrebaju marksističke teoretičare sastoji se u potrazi za trenutkom Raspada, trenutkom kad je povijest marksizma krenula nizbrdo: je li se to desilo već kod ranog Engelsa ili je raspad započeo već kod Marxa?
Raspisuju se konkursi za upis 65.000 novih studenata, što već sada čini dve trećine ukupnog broja rođenih u 1990.
Priliv novca iz zalivskih i drugih država, urbanizacija populacije i porast broja visokoobrazovanih, kod miliona Pakistanaca stvorili su potrebu za novim identitetom.
Avganistanci imaju urođen smisao za haos. Taj haos predstavlja naročiti mentalni poredak, nedokučiv strancima.
Karači je trgovinski centar u kojem živi 16 miliona stanovnika. Naseljen je gušće od Bombaja. To je i pakistanski medijski centar – idealna pozornica za terorizam.
Ovo je jedno od svedočenja koje su The Sunday Timesu dala dvojica oficira specijalnih jedinica koje su se borile protiv Čečena.
Prošla nedelja je bila posebno zanimljiva za intervju sa Šimonom Peresom. Preskočio sam svoje pitanje, koje je trebalo da glasi – da li je istina da vam je Lorin Bekol rođaka?
Uoči 9. maja, Dana pobede nad fašizmom, a na Hitlerov rođendan, u Moskvi je izrečena kazna zatvorom zbog borbe protiv fašizma antifašisti Alekseju Olesinovu.
Ako do 2003. niste znali da SAD primenjuje torturu nad onima koji su nazvani „neprijateljskim borcima“, znači da niste obraćali pažnju.
Odgovornost za velike probleme kapitalizma ne može se u potpunosti pripisati neokonzervativnoj ideologiji.
Na početku predizborne kampanje 2006, Berluskoni je izjavio: „Ja sam Isus Hrist politike. Ja sam strpljiva žrtva, sve podnosim, žrtvujem se za svakoga.“
“Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda – srpskog naroda”, zapisuje Ćosić u svom dnevniku.
Peter Handke je prošle godine posetio srpsku enklavu Velika Hoča na Kosovu. U svojoj poslednjoj knjizi objavio je beleške sa tog putovanja.