Uvod u Istoriju političkih teorija
Glavni test je modernost. Makijaveli je moderan jer kao i svaka od naših deset ličnosti kojima ćemo se baviti tvrdi da je otkrio nešto novo. Posle Marksa niko više, ali to je i kraj političke nauke.
Glavni test je modernost. Makijaveli je moderan jer kao i svaka od naših deset ličnosti kojima ćemo se baviti tvrdi da je otkrio nešto novo. Posle Marksa niko više, ali to je i kraj političke nauke.
Velika Britanija i Francuska žele da održe američku posvećenost evropskoj odbrani i da spreče Nemačku da se prilagođava Rusiji.
Granica SAD je pomerena u Centralnu Ameriku, a granica EU na teritoriju Afrike. Evropska unija daje milione evra diktatorima i gospodarima rata da za nju obavljaju posao granične policije.
Rat u Ukrajini je u SAD i EU pokrenuo lavinu zahteva za povećanje izdataka za naoružanje. Ovaj rat je tragedija za čitav svet dok grupa ljudi iz njega izvlači korist: američki proizvođači oružja.
Rezultati izbora u Mađarskoj, prvih velikih izbora organizovanih u Evropi od počeka rata u Ukrajini, dovode u pitanje našu pretpostavku o tome da svaka autokratija na kraju pada sama od sebe.
Korisnici Tvitera nisu građani neke predstavničke demokratije, već laboratorijski pacovi kojima upravljaju podsticaji i kontrola, a Mask je naprosto prvi glodar koji je preuzeo laboratoriju.
Reizbor Makrona prikrio je njegovu zavisnost od Marin Le Pen. Njih dvoje ne podnose jedno drugo, ali opstaju u nekoj vrsti simbioze koja ukazuje na mnoge probleme u Francuskoj, Evropi i šire.
Ako ćemo ponovo slati ljude na Mesec, a potom i na Mars, kome treba dati da upravlja tim poduhvatom? Hoće li cilj biti korist za stanovnike celog sveta ili otvaranje svemira za korporativnu pohlepu?
Nastupio je žestoki rat brendova: na crnom tržištu se za jednu konzervu koka kole mogu dobiti 3 glavice kupusa, ili 5 jaja, ili 5 rolni toalet papira, ili 2 AA baterije, dok se za pepsi ne dobija ništa.
„Uspeli smo. EU je div u svetu divova kao što su Kina i SAD“. Da li će Makron ovo moći da kaže i 2027. u rezimeu svoje decenije na vlasti? Sve zavisi od toga šta podrazumeva pod tim „mi“.
Dok se rat u Ukrajini bliži trećem mesecu, Vašington i njegovi evropski saveznici smišljaju, zasad neuspešno, kako da zaustave taj strašni sukob koji izaziva globalne poremećaje.
Razvijene zemlje imaju probleme koji su dugo važili samo za ekonomije u razvoju: kako privući investicije, otvoriti nova radna mesta, podići nivo obrazovanja, podstaći preduzetništvo…
Iz veoma stare knjige: Nacionalno buđenje počinje kao kulturni pokret, sem kod Srba koji su, po običaju, prvo udarili pa onda razmišljali. Prvi simptom novog doba je strasno bavljenje istorijom…
Prva očigledna pouka koju smo izvukli iz konfiskacije bogatstva ruskih oligarha jeste to da Rusija u periodu pre 24. februara nije bila oligarhija, kao što su mnogi verovali, već autoritarna autokratija.
Predsednik Zelenski upravo pohađa ubrzani kurs o odnosu globalnog kapitalizma i demokratije. Od početka rata, Evropa je Rusiji uplatila 40 milijardi dolara u naknadama za naftu i gas.
„U Rimu 15. oktobra 1764, dok sam sedeo među ruševinama na Kapitolu i slušao večernje pojanje bosonogih fratara, u meni se začela ideja da opišem propast tog grada.“
Nemojte mi zameriti što sam danas malo rastresen – krivite za to Vladimira Putina. Nisam ja odlučio da izvršim invaziju Ukrajine, mesta s kog je moj deda pobegao pre skoro 140 godina.
U ranoj fazi Marxova misao je evrocentrična. U malobrojnim pasusima posvećenim azijskom načinu proizvodnje on pretpostavlja da su takva društva aistorijska i nepromenljiva.
Ljude u civilizovanom svetu – sve više na globalnom jugu – nije lako impresionirati moralnim gnevom zapadnih intelektualaca koji su pre samo nekoliko godina aplaudirali uspešnoj invaziji na Irak…
Beleške iz Kijeva pred ruski napad na Ukrajinu – Da li su Kijev i Donjeck i Kabul i Bagdad i Beograd zaraženi neizlečivom bolešću rata, dok su London, Melburn i Cirih postali imuni i izlečeni?
Ova pozicija podrazumeva da su zemlje istočne Evrope zemlje drugog reda u svetskoj zajednici i da treba da prihvate ulogu neutralnih tampon zona po rubovima američkog i ruskog carstva.
Iz arhive: Vođa mora biti pravi muškarac, kao Musolini. „Jakom čoveku“, kaže Iljin, „vlast sama dolazi“. Narod će mu se klanjati, a Vođa će „samoga sebe kaliti kroz pravednu i muževnu službu“.
Dok sam u nedelju uveče na ledenom trgu u centru Budimpešte slušao lidera mađarske opozicije kako priznaje izborni poraz, na telefonu sam gledao slike ubijenih ukrajinskih civila u mestu Buča.
Rizik od nuklearne katastrofe zatekao nas je u savršenoj oluji globalnih kriza koje se međusobno pothranjuju: pandemija, klimatska kriza, gubitak biodiverziteta, nestašice hrane i vode.
U razgovoru koji sledi autor iznosi svoje uvide o opcijama za okončanje rata u Ukrajini, razmatra ideju pravednog rata i pitanje da li bi rat u Ukrajini mogao dovesti do kolapsa Putinovog režima.
Ako se i milijarderi izvan Rusije mogu opisati kao oligarsi, da li insistiranje zapada na pridevu ruski znači da su „naši“ oligarsi zbog nečega bolji? Ovde zalazimo na etički nesiguran teren.
Putinovi govori, na kojima radi veliki štab sastavljača, centralna su mjesta formuliranja političkih ideologema koje se onda propagiraju u medijima.
Danas će na samitu NATO-a biti ovacija za Zelenskog, ukrajinske vojnike i bake sa semenkama suncokreta. Biće i likovanja zbog krvavog nosa ruske armije. Ali ključni problem je strateški.
Ovo nije repriza Hladnog rata. Ovo je novi sukob za postizanje globalne prednosti. Ako ima mesta poređenju, ovaj trenutak je sličniji prilikama u Evropi pre Prvog nego posle Drugog svetskog rata.
Polazimo od dve pretpostavke. Prvo, da će ovaj ruski režim potrajati još 10-20 godina. Drugo, da će zapadne sankcije ostati na snazi tokom čitavog perioda koji razmatramo – oko 50 godina.
Uobičajena sudbina novih oružja je da njihova slava biva pomračena otkrićem protivmera ili time što ih svi nabave. Ali teško je smisliti delotvornu odbranu od termonuklearnog oružja.