Ukrajina u perspektivi
Nemojte mi zameriti što sam danas malo rastresen – krivite za to Vladimira Putina. Nisam ja odlučio da izvršim invaziju Ukrajine, mesta s kog je moj deda pobegao pre skoro 140 godina.
Nemojte mi zameriti što sam danas malo rastresen – krivite za to Vladimira Putina. Nisam ja odlučio da izvršim invaziju Ukrajine, mesta s kog je moj deda pobegao pre skoro 140 godina.
U ranoj fazi Marxova misao je evrocentrična. U malobrojnim pasusima posvećenim azijskom načinu proizvodnje on pretpostavlja da su takva društva aistorijska i nepromenljiva.
Ljude u civilizovanom svetu – sve više na globalnom jugu – nije lako impresionirati moralnim gnevom zapadnih intelektualaca koji su pre samo nekoliko godina aplaudirali uspešnoj invaziji na Irak…
Beleške iz Kijeva pred ruski napad na Ukrajinu – Da li su Kijev i Donjeck i Kabul i Bagdad i Beograd zaraženi neizlečivom bolešću rata, dok su London, Melburn i Cirih postali imuni i izlečeni?
Ova pozicija podrazumeva da su zemlje istočne Evrope zemlje drugog reda u svetskoj zajednici i da treba da prihvate ulogu neutralnih tampon zona po rubovima američkog i ruskog carstva.
Iz arhive: Vođa mora biti pravi muškarac, kao Musolini. „Jakom čoveku“, kaže Iljin, „vlast sama dolazi“. Narod će mu se klanjati, a Vođa će „samoga sebe kaliti kroz pravednu i muževnu službu“.
Dok sam u nedelju uveče na ledenom trgu u centru Budimpešte slušao lidera mađarske opozicije kako priznaje izborni poraz, na telefonu sam gledao slike ubijenih ukrajinskih civila u mestu Buča.
Rizik od nuklearne katastrofe zatekao nas je u savršenoj oluji globalnih kriza koje se međusobno pothranjuju: pandemija, klimatska kriza, gubitak biodiverziteta, nestašice hrane i vode.
U razgovoru koji sledi autor iznosi svoje uvide o opcijama za okončanje rata u Ukrajini, razmatra ideju pravednog rata i pitanje da li bi rat u Ukrajini mogao dovesti do kolapsa Putinovog režima.
Ako se i milijarderi izvan Rusije mogu opisati kao oligarsi, da li insistiranje zapada na pridevu ruski znači da su „naši“ oligarsi zbog nečega bolji? Ovde zalazimo na etički nesiguran teren.
Putinovi govori, na kojima radi veliki štab sastavljača, centralna su mjesta formuliranja političkih ideologema koje se onda propagiraju u medijima.
Danas će na samitu NATO-a biti ovacija za Zelenskog, ukrajinske vojnike i bake sa semenkama suncokreta. Biće i likovanja zbog krvavog nosa ruske armije. Ali ključni problem je strateški.
Ovo nije repriza Hladnog rata. Ovo je novi sukob za postizanje globalne prednosti. Ako ima mesta poređenju, ovaj trenutak je sličniji prilikama u Evropi pre Prvog nego posle Drugog svetskog rata.
Polazimo od dve pretpostavke. Prvo, da će ovaj ruski režim potrajati još 10-20 godina. Drugo, da će zapadne sankcije ostati na snazi tokom čitavog perioda koji razmatramo – oko 50 godina.
Uobičajena sudbina novih oružja je da njihova slava biva pomračena otkrićem protivmera ili time što ih svi nabave. Ali teško je smisliti delotvornu odbranu od termonuklearnog oružja.
Polazim od pretpostavke da će se ratna dejstva u Ukrajini okončati u nekoliko narednih meseci i da u Rusiji neće biti drastičnih unutrašnjih promena u obliku državnog udara, revolucije i tako dalje.
Nismo primili izbeglice iz Eritreje, Sudana i Etiopije, a sada izbeglicama iz Ukrajine uskraćujemo azil, jer bi to ugrozilo jevrejski identitet Izraela. Judaizam nam je važniji od humanosti.
Aktuelni prekid odnosa između Rusije i Evrope zaista je dramatičan primer. Američkoj vladi je mnogo lakše da nametne sankcije Rusiji. One se neće odraziti na SAD na neki značajan način…
Olaf Šolc je u Bundestagu predložio fond od 100 milijardi evra za nemačku vojsku. Poslanici su na to ustali i aplauzom pozdravili najveće naoružavanje Nemačke posle Drugog svetskog rata.
Ruskom invazijom na Ukrajinu, tim flagrantnim kršenjem međunarodnog prava koje vodi u humanitarnu katastrofu, zakucan je poslednji ekser u kovčeg liberalnog poretka građenog od 1989.
Evropljani danas prihvataju Ukrajince kao svoje, ali nije uvek bilo tako. Iza nas je duga istorija bigoterije u odnosima sa slovenskim narodima koji su često bili opisivani kao primitivni i azijatski.
Analiza sa sajta mirovnog projekta bivšeg američkog predsednika Džimija Kartera: Kina što pre treba da se distancira od Putina. Za taj manevar Kina ima na raspolaganju jednu do dve nedelje.
„Pitanje: Da li smo u ratu sa Ukrajinom? Odgovor: Nismo. Sprovodimo mirovnu misiju sa ciljem da obuzdamo nacionaliste koji sprovode represiju nad stanovništvom koje govori ruski.“
Hermann Hesse je bolje od drugih sačuvao književnost od rata. „Igru staklenim perlama“ ponovo čitam svaki put kada me – kao sada – nijedna druga knjiga ne može spasiti od očaja.
Zapadna levica nastavlja da radi ono u čemu je najbolja, a to su analize američkog neoimperijalizma. Ali tako se ne može objasniti svet koji nastaje na ruševinama Donbasa i Harkova.
Nešto je krenulo po zlu u specijalnoj mirovnoj operaciji u Ukrajini. To uspeva da promakne jedino gluvim i slepim ali lajavim idiotima, poznatijim kao propagandisti federalnih TV kanala.
Opcije posle invazije su iste kao i pre nje: neutralni status Ukrajine po austrijskom modelu, uz federalizam iz sporazuma Minsk II. Sada je to teže ostvarivo i još dalje od pravednog rešenja.
Bio sam u osnovnoj školi kada je izbila Kubanska kriza i pamtim osećaj samrtnog straha koji nas je sve obuzeo, iako je Jugoslavija bila nesvrstana i nismo očekivali da će prve bombe pasti baš na nas.
Ovo je najveća eskalacija u 2. hladnom ratu kojim 4 revizionističke sile – Kina, Rusija, Iran i Severna Koreja – pokušavaju da okončaju dominaciju zapada ustanovljenu posle 2. svetskog rata.
„Ruska istina“ je samo prikladan mit koji želi zasnovati Putinovu imperijalističku viziju, a Evropa se tome najbolje može suprotstaviti tako da gradi mostove prema državama u razvoju…
Mnogo toga dugujemo ukrajinskoj odlučnosti da se odupre Putinovom ratu za rekolonizaciju. To je dakle Ukrajina učinila za Evropu. Postavlja se pitanje šta će Evropa učiniti za Ukrajinu.