Kraj kraja istorije
Verovali smo da kraj istorije znači ne samo da je jedne novembarske noći 1989. otkriven savršen sistem, već i da se za međunarodne obračune više neće koristiti staromodna sredstva.
Verovali smo da kraj istorije znači ne samo da je jedne novembarske noći 1989. otkriven savršen sistem, već i da se za međunarodne obračune više neće koristiti staromodna sredstva.
Ovo je kraj posleratnog svetskog poretka. Putin to ne krije. Ako je rat u Iraku po međunarodnom pravu bio protivzakonit, rat u Ukrajini ide korak dalje i urušava samo međunarodno pravo.
Saopštenje uredništva ruskog portala Meduza, koji se više ne otvara iz Rusije, kao ni većina ruskih nezavisnih sajtova. Blokiran je i pristup BBC-u, DW-u, RFE-u, tviteru, fejsbuku, vikipediji…
Ne može se razumeti kako je „miroljubiva Rusija“ napala „fašističku Ukrajinu“ sa ciljem da je „denacifikuje“, sem u slučaju da prihvatimo rečnik zvanične Rusije gde reči imaju suprotna značenja.
Govor koji je Putin održao 21. februara jedan je od najneobičnijih govora našega doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja, bez beležaka i telepromptera.
U sredu uveče, 23. februara, moji prijatelji i ja smo otišli u bioskop u Kijevu da vidimo novi film ukrajinskog reditelja, lepo smo večerali i popili flašu dobrog vina, a zatim otišli u krevet.
Putina koji sa zadovoljstvom rukuje nuklearnim koferčetom izgleda nimalo ne plaši pomisao da će, ukoliko se steknu nepovoljne okolnosti, odlučivati o sudbini čovečanstva u nepunih pola sata.
Nakon ruske okupacije Krima 2014. Merkel je Obami rekla da je Putin izgubio dodir sa realnošću, da živi „u drugom svetu“. Danas svi živimo u tom svetu gde slabi trpe, a jaki rade šta hoće.
Ja sam Rus. U ime mog naroda, države i u moje ime Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija oseća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime molim Ukrajince za oproštaj.
Ovo nije treći svetski rat, ali jeste ozbiljnije od invazije Mađarske 1956. i Čehoslovačke 1968. Ratovi u Jugoslaviji su bili užasni, ali se međunarodni rizici proizašli iz njih ne mogu porediti sa ovim.
Na dan prvih napada na SRJ Primakov leti u Ameriku da moli zajmove od MMF-a. Al Gor odbija molbu za odlaganje rata i on okreće avion nad Atlantikom i vraća se u Moskvu. Tako je počelo.
Delo – Naspram raspada Jugoslavije raspad SSSR-a bio je razmjerno miran proces, ali napetosti koje povremeno prerastaju u oružane konflikte pokazuju da taj proces još nije okončan.
Poslednje akcije ruskih trupa nisu ostavile nikakvu sumnju da je zadatak „borbene operacije“ uspostavljanje ruske kontrole ili nad celom teritorijom Ukrajine, ili nad njenim najvećim delom.
„Slušaš li Putina?“, pitala me je prijateljice iz Moskve. Da, baš sam slušala kako govori da Ukrajina nema istoriju legitimne državnosti. Posle njegovog govora ona je napisala: „Ne mogu da dišem“.
Država koja je spremna da koristi nasilje bez zazora ima ogromnu prednost nad onima koje se odriču upotrebe sile. Kako stara poljska poslovica kaže: „Mi s njima igramo šah, a oni s nama čvrge.“
Kao i u većini sunčanih popodneva, sedim na rasklopivoj stolici na plaži severne obale ostrva Oahu, s pogledom na udaljeni Kaena Point, koji je kao ispružena mačja šapa, a iza njega je Tihi okean…
50.000 ukrajinskih civila bi izgubilo život, milioni izbeglica bi preplavili susedne zemlje u najvećem sukobu u Evropi posle 2. svetskog rata. Bilo bi i hiljade mrtvih u ukrajinskoj i ruskoj vojsci…
Ukrajina neće biti primljena u Nato u skorijoj budućnosti, pa ako bi javno i formalno saopštavanje te činjenice pomoglo u sprečavanju katastrofalnog rata, onda to možda ima smisla reći.
S vremena na vreme nailazim na članke u kojima autori oštro kritikuju ekonomske reforme u nekoliko istočnoevropskih zemalja i Rusiji početkom 90-ih godina prošlog veka, tzv. Veliki prasak.
Komentatori aktuelne krize u odnosima između Rusije i zapada pre svega se bave Ukrajinom. To je razumljivo, ali skreće pažnju sa američke strateške greške učinjene 90-ih godina prošlog veka.
Invazija susedne zemlje u 21. veku ne bi samo ugušila njene težnje ka nezavisnosti. Ona bi poništila glavno dostignuće poslednjih generacija sveta, ono što istraživači nazivaju „novim mirom“.
Imamo bogatu zemlju sa demokratskom vladom i siromašnu sa autoritarnim režimom koja želi da dostigne bogatu. Koja će od njih pre uvesti opšti karantin da bi zaustavila širenje zaraze?
U nekim delovima desnice javilo se poštovanje za Fukoa. Tokom pandemije kovida 19 njegova kritika biopolitike poslužila je kao zgodno oružje protiv liberalnog priznanja naučne ekspertize.
Istoričar Tyler Stovall je pokazao da je rasizam bio motivisan i strahom od socijalnih nemira i težnjom zaštite privatne imovine. Ideja rase je poslužila i kao opravdanje za ograničenja prava radnika.
Prošlo je 50 godina od objavljivanja romana Nebeski strug Ursule K. Le Guin, svedočanstva o snovima 60-ih, u početku punih nade, a na kraju zgrušanih u noćnu moru liberalnog kapitalizma.
Tokom zatvaranja zbog pandemije Tom Henks je primetio da „više nema subote, uvek je danas“. Ljudi su preimenovali sedmični ciklus u „ovajdan, onajdan, drugidan, nekidan, juče, danas i sutra“.
Dok Rusija gomila trupe na granici sa Ukrajinom, svi se bave pogađanjem Putinovih namera, iako pitanje na koje zemlje Evrope i severne Amerike treba da odgovore glasi: koje su naše namere?
Svi se pitaju da li će predsednik Vladimir Putin ući u rat sa Ukrajinom. Sudeći po ruskoj propagandi koja predviđa pobedu u roku od 48 sati, odgovor je nedvosmisleno da. Istina je nešto složenija.
Osvajanje je i dalje najveći problem međunarodne politike, samo je postalo manje. Osvajanje cele zemlje je retka pojava od 2. svetskog rata, ali imamo 70 pokušaja zauzimanja dela teritorije.
Na antiratnom skupu aktivista za ljudska prava iz Rusije i Ukrajine zahtevano je da Putinove žrtve stanu u njegovu odbranu, uz optužbe zapada koji steže „imperijalistički obruč“ oko Rusije.
Dvadeset godina posle nastajanja, evro je konstrukcija koja dobro funkcioniše samo u dobra vremena, dok u međuvremenu doprinosi rastu nejednakosti umesto da je smanjuje.