Marks i humanizam
Na mutnoj fotografiji Lav Trocki nešto govori u kući Fride Kalo 1937. Levo od njega je njegova žena Natalija Sedova. Desno stoje Frida Kalo i iza nje napola zaklonjena sekretarica Trockog Raja Dunajevska.
Na mutnoj fotografiji Lav Trocki nešto govori u kući Fride Kalo 1937. Levo od njega je njegova žena Natalija Sedova. Desno stoje Frida Kalo i iza nje napola zaklonjena sekretarica Trockog Raja Dunajevska.
Godine 1948, posle kratkog građanskog rata, predsednik Hoze Figeres Ferer je ukinuo vojsku. Od tada je Kostarika poligon za proučavanje predupređivanja i rešavanja konflikata mirnim putem.
Prošle nedelje Tramp je povukao jedan od najopasnijih poteza od kada je postao predsednik SAD-a: izašao je iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije, poznatog i kao Iranski nuklearni sporazum.
Više godina unazad, ja s nekakvom čudnom nelagodom i strahom očekujem 9. maj, možda jedini pravi praznik Rusije. Strepim – kakvu li će svinjariju ovoga puta napraviti?
Pre šezdeset godina Hana Arent je napisala frazu koja je s vremenom postala jedna od njenih najcitiranijih i najčešće tumačenih misli: „pravo da se imaju prava“. Ova fraza je u sebi sadržala suštinu njenog skepticizma.
Okruženi kolegama, poslodavcima, klijentima, kritičarima i „prijateljima“ koji nadziru naš život, danas smo izloženi pritisku da se razvijamo kao skup aktivnosti, slika i sklonosti koje grade privlačan, profitabilan brend.
Moguće je da su uspon digitalne tehnologije i besplatna komunikacija doveli u sukob slobodu govora i stabilnost političkog sistema.
Ovde ću se osvrnuti na Marksov intelektualni uticaj – ali iz jednog drugačijeg ugla. Pitaću kakav bi bio Marksov uticaj da se nisu zbila tri impozantna događaja.
Administracija Velikog Ustjuga raspisala je licitaciju za izradu „ispiraonica“ koje će biti postavljene na obalama reke Suhone. Da li čitaoci znaju šta je to „ispiraonica“?
Nemački Spiegel je nedavno preneo izjavu Trumpovog bivšeg političkog savetnika Stevea Bannona: „Sve dok se demokrati budu držali identitetske politike, imaćemo kontrolu nad njima“. I to je tačno.
Kada kažemo da su svi ljudi jednaki, u stvari mislimo na ono što filozofi nazivaju bazičnim, apstraktnim ili moralnim smislom jednakosti. Svi mi smo u nekom fundamentalnom smislu jednako vredni…
Predstavnici centralnih banaka, ministri finansija i investitori okupili su se na prolećnoj sednici UO Međunarodnog monetarnog fonda u Vašingtonu da čuju izveštaj o stanju svetske ekonomije…
Davno pre nego što su se u SAD pojavile lažne vesti, u SSSR-u je postojao agitprop. Ali lažnim vestima nedostaje važan element koji ih razlikuje od agitpropa: za sumnju u njihovu istinitost nisu predviđene kazne.
Trideset godina predajem Šekspira na Kolumbiji. Za to vreme studenti nisu menjali mišljenje o Snu letnje noći i Magbetu, ali jesu o Hamletu. Naravno, uvek smo iznova pretresali pitanje Hamletovog oklevanja.
Gledajući „Fantomsku nit“ Pola Andersona setio sam se „Bitke na Neretvi“, filmskog spektakla o događaju iz NOB-a u kome su igrali Jul Briner, Franko Nero i Orson Vels, kao i Milena, Bata, Boris i Smoki.
Povodom 50 godina od 1968: Rođen sam u Engleskoj 1948, dovoljno kasno da za nekoliko godina izbegnem vojnu obavezu, ali na vreme za Bitlse: imao sam 14 kada su grunuli sa hitom „Love Me Do“.
Kako je kanadski profesor, koji insistira na tome da su rodna i klasna hijerarhija prirodom dane, preko noći postao najuticajniji javni intelektualac na zapadu.
Iz uvoda za novo izdanje povodom 200 godina od Marxovog rođenja: Ponovno čitanje Manifesta donelo mi je i izvesnu utehu, jer mi je potvrdilo da je to liberalan, čak libertarijanski tekst.
Zove Lavrov Šojgua: „Nemoj po Njujorku, tamo mi je ćerka“. A Šojgu će njemu: „Peskov kaže nemoj po Londonu i Parizu, Medvedev po Berlinu… Koga onda da bombardujem?“ „Udri po Voronježu, tamo nema naših.“
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Poslovni model internet kompanija može se opisati kao kapitalizam nadziranja, koji nastaje uvidom da se prateći šta ljudi unose u pretraživač mogu predvideti njihove želje.
Da li je zapad mogao da spreči gasni napad u Dumi? Možda, da nije opljačkao Rusiju 90-ih godina i da je ozbiljno shvatio pretnje Putina da će demontirati globalni poredak.
Treba obratiti pažnju na ovu dvojicu, jer bi nam detaljniji uvid u njihovo ponašanje pomogao da bolje razumemo mehanizme političkog inženjeringa, nacionalizma i uspona demagoga.
Može li američki predsednik da objavi rat preko Twittera? Trump očigledno misli da može: „Rusija se zaklinje da će oboriti svaku našu raketu. Spremi se Rusijo, jer one stižu, lepe, sjajne i pametne”.
Oligarhija i tehnokratija nisu suprotnost populizmu, već njegove bliznakinje: prva ograničava demokratiju da spase liberalizam, a druga guši liberalizam da spase demokratiju. I one jačaju jedna drugu.
Ideje kao što je osnivanje Evropskog monetarnog fonda treba da nas zabrinu. Možda u ime principa “više Evrope” nastaje jedna EU koja bitno odstupa od idealizovanog projekta proevropske imaginacije.
Broj radnih sati se podiže sa 8 na 12, a nezaposleni će morati da prihvate i poslove do kojih se putuje dva i po sata, jer se, objasnio je ministar ekonomije, život i lični odnosi danas ionako odvijaju preko interneta.
Umesto lamenta nad plimom iracionalnog populizma, levica treba da ustane u odbranu svojih temeljnih vrednosti – pre svega ideje o primatu politike u odnosu na ekonomiju, centralnog načela svoje tradicije.
Požar u tržnom centru u Kemerovu je još jedan dokaz da savremeni megapolis nije moguć u uslovima sistemske korupcije, srednjovekovnih normi u građevinarstvu i dominacije primitivnog populizma.
Venecueli preti slom bez presedana u zapadnom svetu. U periodu 2013-2017. pad njenog BDP-a bio je veći nego u SAD za vreme Velike depresije, i veći nego na Kubi ili u Rusiji i Albaniji posle pada komunizma.
Govor u crkvi Riversajd bio bi dovoljan da M. L. King dobije mesto u panteonu antiratnih aktivista iz 60-ih godina prošlog veka. Pa ipak, njegovo protivljenje Vijetnamskom ratu skoro je izbrisano iz javnog sećanja.
To nije debata o ideologiji ili ustavnim principima, već borba između mlade feminističke generacije koja predstavlja sutrašnju većinu i stare, bele muške manjine koja se očajnički trudi da očuva svoju moć.