Vladimir Makedonski
Čitalac se s čuđenjem može zapitati šta će Putinu tamo neki Gruevski? Zemlja je mala, bez zajedničkih granica s Rusijom… A ja se pitam šta će Putinu jedan Dodon? Ili Hadžimba? Ili Bibilov?
Čitalac se s čuđenjem može zapitati šta će Putinu tamo neki Gruevski? Zemlja je mala, bez zajedničkih granica s Rusijom… A ja se pitam šta će Putinu jedan Dodon? Ili Hadžimba? Ili Bibilov?
On je meni poručio da ne želi da njegova generacija bude odgovorna za odlazak Grčke iz Evrope. Ja odbijam da budem deo levice koja je dozvolila da jedna rasistkinja postane predsednica Francuske.
Očekuje se da Macron pobedi Marinu Le Pen, belu nacionalistkinju – molim vas da prestanemo da uzdižemo to opredeljenje nazivajući ga „populizam“. Njena pobeda bi bila katastrofa za ceo svet.
Jedan od zadataka vlasti je privikavanje omladine na to kako je rat zabavan i veseo događaj. To je veseli spektakl koji se, uz veliko interesovanje publike, uvek završava našom ubedljivom pobedom.
Ogromna zastupljenost verskih tema na ruskoj TV navodi na zaključak da je Rusija tokom svog „pridizanja s kolena“ postala pravoslavni kalifat.
Najava ministarstva pravde SAD da će podići optužnicu i krivično goniti WikiLeaks i možda uhapsiti Juliana Assangea nečuven je potez koji preti da ugrozi slobodu medija.
Mnogi glasaju za one koje obećavaju povratak u prošlost, kada su vlade branile nacionalne ekonomije, kada se političarima moglo verovati i kada roboti i stranci nisu otimali poslove belim muškarcima.
Özcan Mutlu iz Stranke zelenih je posle glasanja na turskom referendumu u Nemačkoj izjavio: „Ne znam kako čovek može da bude za ukidanje demokratije u Turskoj, a da u Nemačkoj uživa sve njene prednosti“.
Pred francuske izbore: Mélenchon je u osnovi nacionalista koji gaji simpatije prema Putinu i Hugo Chávezu. Ako mislite da je evropski projekat vredan spasavanja, Mélenchon nije vaš izbor.
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Američkim predsednicima je često lakše da bombarduju nego da razmišljaju. A kada složno hvale predsednika koji je naredio bombardovanje, američki političari i novinari nemaju šta da izgube.
Do sada je samo Rusija mogla da bude nepredvidiva i da, uverena u predvidive reakcije Amerike, zbraja svoje taktičke pobede. A sada sve snage troši na oprezno praćenje Trampovih lupinga.
Ljudi biraju izvore informacija prema svom pogledu na svet. Važno je iskoračiti van svoje zone komfora. Lako je sesti sa prijateljima, popiti piće i smejati se tome kakav je krelac Donald Tramp.
Posle terorističkog napada u metrou u Sankt Peterburgu, Dumi je na razmatranje predat Zakon o patriotskom vaspitanju, gde nam profesionalni ljubitelji otadžbine objašnjavaju šta je to patriotizam.
Trump je preko noći okrenuo svoj stav prema Asadovom režimu i njegovim ruskim saveznicima za 180 stepeni i naredio lansiranje raketa na sirijsku vazdušnu bazu. Dobrodošli u novi rat bez kraja.
Nešto se može uraditi i odlaskom na glasanje, ali postavljanje sopstvenog tela na ulicu, na miting ili njegovo izlaganje ubacivanju u policijski kombi proizvodi moć koje se političari užasavaju.
U centru Kijeva, ispred hotela Premijer-Palas, usred bela dana ubijen je bivši poslanik ruske Dume Denis Voronjenkov, svedok u procesu protiv svrgnutog proruskog ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča.
Trajna vrednost ove poeme je u užasu koji izaziva svojom autentičnošću: kako uzdići zlo, veliko u ovom slučaju, mada se moralno i estetski taj zadatak ne razlikuje ni kada se radi o manjem zlu.
Kada se najmoćniji ljudi na planeti, Trump i Si Đinping, budu sreli u letnjoj palati američkog imperatora, neće im biti lako da utvrde koji od njih je više napregao politički sistem svoje zemlje.
Smatra se malo verovatnim da će se građani sami informisati i konstruktivno učestvovati u demokratskom procesu i da je savršeno razumno da to ne čine, jer pojedinačni glas nikada nije presudan.
Gle ti njih kako su se raskokodakali. A samo su im izbore na par meseci odložili. Jaka stvar, moš’ misliti. Nikoga nisu streljali, nikoga u okove bacili, već samo – k’o polenom po licu – glasanjem udaljili.
Ovog meseca Evropska unija slavi 60. godišnjicu potpisivanja svog utemeljujućeg akta, Rimskog ugovora, kojim je ustanovljena Evropska ekonomska zajednica. Ima mnogo razloga za slavlje.
Kako doživljavamo žene koje imaju političku moć; koje su kulturne osnove mizoginije u politici ili na radnom mestu; kako i zašto konvencionalne definicije „moći“ obično isključuju žene.
Diplomatija je najpametnije ulaganje u vojsku, ali ovaj američki predsednik to izgleda ne zna, pa je povećao budžet za vojsku. Novo naoružanje valjda treba da ojača njegov neprekidno ugroženi ego.
Intervju sa ekonomistom nobelovcem: Najveći problem sa regulatornim telima je u tome što ona ranije ili kasnije padaju pod kontrolu onih koje bi trebalo da kontrolišu.
Izjednačavanje vlada članica sa građanima pokazuje odsustvo mašte u samim osnovama EU. Do toga je došlo premeštanjem nadležnosti sa demokratski biranih tela na Evropsku komisiju.
Lukašenko i njegova vlast su dibidus dozlogrdili ljudima. Novi govornici – čistačica, seljak, penzioner – po beloruskim trgovima govore o smeni vlasti i slobodnim izborima. Toga ranije nije bilo.
Društva ulažu velike napore u neprekidno razgraničavanje rata i mira. Sprečavanje da ratna pravila zaraze naše shvatanje o moralnom ponašanju u doba mira ima suštinski značaj za održavanje civilizacije.
Potraga za vezama između Trumpa i Putina dobila je razmere teorije zavere. To ne znači da zavera ne postoji, ali njena puka mogućnost nije dovoljno opravdanje takvog načina razmišljanja.
Raspad Sovjetskog Saveza je jedan od najneobičnijih događaja u istoriji. Nikada se nije dogodilo da se moćno i veliko carstvo odrekne moći i bez borbe dopusti raspad jezgra i satelitskih država.
Da li ćemo ponovo pominjati zagarantovano uzajamno uništenje, koncept sulud kao i njegova skraćenica na engleskom MAD (mutual assured destruction)? Ludilo je isključivo naše.
Najmučniji aspekt postizbornog perioda nisu Trumpove strategije, već reakcija establišmenta Demokratske stranke na sopstveni istorijski poraz.