Putinova Rusija
U centru Kijeva, ispred hotela Premijer-Palas, usred bela dana ubijen je bivši poslanik ruske Dume Denis Voronjenkov, svedok u procesu protiv svrgnutog proruskog ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča.
U centru Kijeva, ispred hotela Premijer-Palas, usred bela dana ubijen je bivši poslanik ruske Dume Denis Voronjenkov, svedok u procesu protiv svrgnutog proruskog ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča.
Trajna vrednost ove poeme je u užasu koji izaziva svojom autentičnošću: kako uzdići zlo, veliko u ovom slučaju, mada se moralno i estetski taj zadatak ne razlikuje ni kada se radi o manjem zlu.
Kada se najmoćniji ljudi na planeti, Trump i Si Đinping, budu sreli u letnjoj palati američkog imperatora, neće im biti lako da utvrde koji od njih je više napregao politički sistem svoje zemlje.
Smatra se malo verovatnim da će se građani sami informisati i konstruktivno učestvovati u demokratskom procesu i da je savršeno razumno da to ne čine, jer pojedinačni glas nikada nije presudan.
Gle ti njih kako su se raskokodakali. A samo su im izbore na par meseci odložili. Jaka stvar, moš’ misliti. Nikoga nisu streljali, nikoga u okove bacili, već samo – k’o polenom po licu – glasanjem udaljili.
Ovog meseca Evropska unija slavi 60. godišnjicu potpisivanja svog utemeljujućeg akta, Rimskog ugovora, kojim je ustanovljena Evropska ekonomska zajednica. Ima mnogo razloga za slavlje.
Kako doživljavamo žene koje imaju političku moć; koje su kulturne osnove mizoginije u politici ili na radnom mestu; kako i zašto konvencionalne definicije „moći“ obično isključuju žene.
Diplomatija je najpametnije ulaganje u vojsku, ali ovaj američki predsednik to izgleda ne zna, pa je povećao budžet za vojsku. Novo naoružanje valjda treba da ojača njegov neprekidno ugroženi ego.
Intervju sa ekonomistom nobelovcem: Najveći problem sa regulatornim telima je u tome što ona ranije ili kasnije padaju pod kontrolu onih koje bi trebalo da kontrolišu.
Izjednačavanje vlada članica sa građanima pokazuje odsustvo mašte u samim osnovama EU. Do toga je došlo premeštanjem nadležnosti sa demokratski biranih tela na Evropsku komisiju.
Lukašenko i njegova vlast su dibidus dozlogrdili ljudima. Novi govornici – čistačica, seljak, penzioner – po beloruskim trgovima govore o smeni vlasti i slobodnim izborima. Toga ranije nije bilo.
Društva ulažu velike napore u neprekidno razgraničavanje rata i mira. Sprečavanje da ratna pravila zaraze naše shvatanje o moralnom ponašanju u doba mira ima suštinski značaj za održavanje civilizacije.
Potraga za vezama između Trumpa i Putina dobila je razmere teorije zavere. To ne znači da zavera ne postoji, ali njena puka mogućnost nije dovoljno opravdanje takvog načina razmišljanja.
Raspad Sovjetskog Saveza je jedan od najneobičnijih događaja u istoriji. Nikada se nije dogodilo da se moćno i veliko carstvo odrekne moći i bez borbe dopusti raspad jezgra i satelitskih država.
Da li ćemo ponovo pominjati zagarantovano uzajamno uništenje, koncept sulud kao i njegova skraćenica na engleskom MAD (mutual assured destruction)? Ludilo je isključivo naše.
Najmučniji aspekt postizbornog perioda nisu Trumpove strategije, već reakcija establišmenta Demokratske stranke na sopstveni istorijski poraz.
Dok sve kompanije grade gasovode da bi na tome zaradile, Gasprom ih izgleda gradi da bi novac trošio. Ali najzanimljivije od svega je to kako Gasprom planira da zakrpi tu ogromnu finansijsku rupu.
Ovaj koncept je suprotan ideji solidarnosti sa ugroženim članovima društva. Srednja klasa koja bi je finansirala, ovu „bezuslovnu“ redistribuciju ne prepoznaje kao socijalnu pravdu.
Trump je majstor velike igre našeg doba zvane Slavni ljudi. On živi od pažnje. Njegova realnost je virtuelna – nepostojeća – ali je on iskoristio tu „skoro stvarnost“ kako bi se dokopao stvarne moći.
Razvoj kvantne mehanike u prvim decenijama dvadesetog veka za mnoge fizičare je bio pravi šok. Uprkos njenim velikim uspesima, i danas se vode rasprave o njenom smislu i budućnosti.
Politika izolacije je velika prepreka Wildersovom dolasku na vlast. Obrti su mogući, što pokazuje i Trumpova pobeda, ali PVV je dobro poznata partija koja je već iskusila ograničenja svog programa.
Mnogi ljudi su zaćutali, u strahu od pada akcija svojih preduzeća pod rafalnom paljbom predsedničkih tvitova. Strah je glavno obeležje autoritanih režima, a po prvi put ga osećam i u Americi.
Prošlog vikenda se u bavarskoj prestonici događalo nešto što zaslužuje naslove tipa „Složno nesložni“, kakve smo već videli povodom jedne druge minhenske konferencije sredinom prošlog veka…
Znam kako izgledaju građani sveta: jednog viđam svaki put kad prođem pored ogledala. Odrastao sam u jednoj zemlji, živim u drugoj, imam pasoše obe, a zbog posla sam uvek na nekom trećem mestu.
Rossevelt je čekao priliku za rat: „Prihvatio bih gotovo bilo kakav rat, jer verujem da je on potreban našoj zemlji“, pisao je. Svaki protivnik je dobrodošao, ali „najpravedniji su ratovi protiv divljaka.“
To što demokratske i državno-administrativne institucije u SAD funkcionišu – najviše nervira ruske političare, koji su Trampovu pobedu slavili kao Dan pobede, kao avans našem 9. maju.
Pogledajte paniku u Republikanskoj partiji zbog zdravstvenog osiguranja. Mnogi od tih ljudi su u šoku, jer tek sada shvataju da će opoziv Obamakera oduzeti zdravstveno osiguranje milionima Amerikanaca.
Odlomak iz knjige „Šta je populizam“, koja uskoro izlazi u izdanju Fabrike knjiga: U takvim režimima se otvoreno sprovode kolonizacija države, masovni klijentelizam i diskriminacioni legalizam.
Bela kuća je najzad oglasila uslove pod kojima je spremna da preispita američke sankcije protiv Rusije. Od nas se ne traži nikakvo rešenje sukoba sa Ukrajinom. Samo da ne bude pucnjave.
Napravite zid od saguaro kaktusa, leptira i kostiju onih koji su stradali u pustinji. Zid od iznošenih cipela, praznih flaša za vodu. Izgradite ga od krivih ogledala, da neki vide svoje pravo lice.
1938. izveštač New York Timesa je upozorio: „Ako fašizam dođe u Ameriku on neće nositi etiketu Made in Germany, njegov simbol neće biti kukasti krst; čak se neće ni zvati fašizam već amerikanizam.“
Totalitarizam počinje s prezirom prema onom što imate. Sljedeći korak je misao: „Stvari moraju da se promijene, sve je bolje od ovog”. Totalitarni vladari organizuju ovu vrstu masovnog sentimenta.