Austrija i uspon desnice
Uspon krajnje desnice u Austriji i njena moć da ospori izborne rezultate u zemlji koja nema većih ekonomskih ili socijalnih problema, govore o novom stanju politike u Evropi isto koliko i brexit.
Uspon krajnje desnice u Austriji i njena moć da ospori izborne rezultate u zemlji koja nema većih ekonomskih ili socijalnih problema, govore o novom stanju politike u Evropi isto koliko i brexit.
Peticija za ostavku Dmitrija Medvedeva dobila je očekivanu podršku: dok čitate ovaj tekst, nju je već potpisalo preko 230 hiljada ljudi. Autor peticije je naveo tri primedbe na njegov račun.
Za razliku od sajdžija, pesnici popravljaju svoje pesme tako što iza sebe ostavljaju one delove koji su se posle više vekova upotrebe pokazali nepotrebnima za njihovo funkcionisanje.
Hüzün je posebna melanholija Istanbula koju izazivaju zvuci brodskih sirena sa Bosfora, nezaposleni ljudi u čajdžinicama, pokrivene žene koje u sumrak čekaju autobuse koji ne dolaze.
Ruski doping skandal je MOK doveo u veoma težak položaj. Istraživanja pokazuju da je čak i NATO transparentniji od MOK-a. Zato su MOK i autoritarni režimi prosto kao stvoreni jedno za drugo.
Neke zemlje izlaze u susret investitorima tako što u zonama suspenduju važenje državnih zakona o radu. U takvim enklavama radnicima je zabranjeno da štrajkuju.
Priča o američkom naftnom tajkunu iz tridesetih godina XX veka, koji je velikodušno pomagao jednom mračnom diktatoru, prošla je gotovo nezapaženo. A vrlo je poučna.
U 2016. godini izgledi za stabilizaciju u Avganistanu tako su obeshrabrujući da je Bela kuća odložila planirano povlačenje američkih snaga i odlučila da ostavi oko 10.000 vojnika.
Ulogu glavnog svetskog zla je dobila Svetska antidoping agencija. U juriš protiv ovog đavoljeg gnezda bacila se avangarda ruskog novinarstva koju predvode prankeri Vovan i Leksus.
U jesen 2014. Time je objavio spisak reči koje bi trebalo zabraniti, koji obuhvata niz reči i fraza, takozvanih link-mamaca, tako pomodnih da su od preterane upotrebe postali otrcani.
Ako ne želite da stvorite još generacija terorista među onima koje više ne sputavaju granice normalnog života, treba da napravite Marshallov plan za Bliski istok.
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Širom sveta zbiva se seizmički pomak koji prenosi težnje i odgovornosti sa šireg društva u naše sopstvene pojedinačne svetove. (tekst iz 2016, tema Rasprava o neoliberalizmu)
Paradoks ruskog diskursa je u tome što apelujući na „tradicionalne vrednosti“, savremena ruska propaganda reanimira duh evropskog bunta iz ’68, ali u formi radikalnog nihilizma.
Baton ruž, Nica, Istanbul, Vircburg, Minhen. Sve se dešava istovremeno. Sve iziskuje saosećanje, razmišljanje, odlučnost i – pažnju. Previše. Ali stvarnost ne zna za milost.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Na trenutak sam se dragi moji ruski sugrađani zapitao zašto li nam je ovaj neuspeli turski državni udar uopšte poslat? A onda se setih: on nam je direktno iz naše budućnosti poslat kao nauk.
Ima onih što znaju šta je trebalo uraditi da bi se izbegla drama u Nici. Ne verujte im. Svi smo mi zatečeni. Priznati to, znači postaviti se u istu ravan sa drugima, da bismo zajedno razmišljali.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Državni udar u Turskoj je sprečen, a sada su na redu čistke. U visoko rizičnom svetu turske politike, nominalno demokratskom a u stvari žestoko autoritarnom, gubitnike čeka brza i brutalna kazna.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
Nadam se da će naš napad agresivnog i nedoličnog ponašanja proći, da ćemo prestati da zveckamo oružjem i da ćemo uploviti u mirne vode međunarodnih odnosa civilizovanih zemalja na planeti.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Evropsku uniju su osnovali muškarci i žene kojima su ratne strahote iz ’30-ih i ’40-ih godina prošlog veka bile u svežem i bolnom sećanju. I oni su napravili pakt protiv svake moguće netolerancije i ksenofobije.
Verujem da će Francuska, Italija i Španija izneti predlog za stvaranje političke unije. Potreban nam je parlament evrozone koji odlučuje o visini deficita i restrukturiranju dugova.
U „info-kapitalizmu“ cenu ne diktiraju rad, degradacija materijalne baze, troškovi proizvodnje. Zbog dostupnosti „besplatnih stvari“ cene se određuju arbitrarno.
Na nacionalnom nivou, ekonomski neuspeh i pad popularnosti bi doveli do izbornog poraza vladajuće partije, ali na nivou EU to je dovelo do diskreditovanja cele institucionalne strukture Unije.
Britanci se hvale da su veliki šereti. Ustupimo im to preimućstvo, pa recimo da je možda u Engleskoj dozvoljeno glupiranje, ali da kod nas nije zabranjeno mudrovanje, a ono često bude smešnije.
Svako ko drži do sebe u Rusiji želi da bude doktor nauka. Ruski Donald Tramp bi svakako imao dva tri doktorata. Broj odbranjenih disertacija je porastao sa 15.000 u 1993. na 30.000 u 2005.