Međugeneracijska nepravda
Za mlade ljude rođene posle Hladnog rata, reč socijalizam nema značenje koje je imala za njihove roditelje. Njima je socijalizam društvo zasnovano na opštem dobru, gde ljudi brinu jedni o drugima.
Za mlade ljude rođene posle Hladnog rata, reč socijalizam nema značenje koje je imala za njihove roditelje. Njima je socijalizam društvo zasnovano na opštem dobru, gde ljudi brinu jedni o drugima.
Panamska afera 2016. još jednom je pokazala koliko je praksa prikrivanja imovine raširena među elitama severa i juga. Novinari su pokazali da rade svoj posao, za razliku od država.
Među panamskim papirima se zatekao i naš violončelista Sergej Pavlovič Roldugin, s jednim od Putinovih buđelara koji su tokom višegodišnje podele plena uredno punili Putinovi pajtaši.
Populisti lako nalaze krivce. Jedva sastavljate kraj sa krajem? Kinezi uzimaju poslove. Uznemirava vas kriminal? Meksikanci. Terorizam? Muslimani. Politička korupcija? Banke.
Širom sveta prevladalo je osećanje kraja jedne epohe. Ljudi žive u dubokoj strepnji od mogućeg sloma svojih nekada stabilnih društava, kao u Jejtsovoj besmrtnoj pesmi „Drugi dolazak“.
Dvesta kontejnera putuje ka ostrvima Lezbos, Samos i Kos, kao kancelarijski prostor za 600 evropskih službenika zaduženih za rešavanje azilantske krize, to jest vraćanje izbeglica iz Grčke u Tursku.
Radi se o jednom od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5 miliona dokumenata. 2,6 miliona terabajta podataka kancelarije specijalizovane za skrivanje novca u ofšor zonama.
Evropu – u grob. Tu joj je mesto. Multikulturalizam – na đubrište. Evropske granice – bodljikavom žicom opasati. Šengen – ukinuti. Sankcije protiv Rusije – ukinuti. I prestanite da slušate Ameriku.
Sudije su utvrdile da je cilj Šešeljevih ratno huškačkih govora bila motivacija sopstvenih trupa. Ako pođete od toga da nije bilo sukoba i da zločini nisu zločini, onda je naravno veoma teško utvrditi nečiju odgovornost.
Kad njegov mandat ističe i kad se ogoljuje prevrtljiva priroda američke izborne politike, Amerikanci shvataju da je Obama bio odrasla, zrela osoba na položaju predsednika.
Činjenicu da je transatlantski demokratski kapitalizam, nekadašnji pokretač posleratnog prosperiteta, u krizi – ne osporava gotovo niko ko još ima hrabrosti da prelista dnevne novine.
Milošević je pri izboru marioneta bio maštovitiji i romantičniji od Putina. Karadžić je bio poznati društveni radnik i pisac, što mu je i omogućilo da 1993. zasluži našu čuvenu nagradu Šolohova.
Opsednutost medija terorističkim napadima hrani nove cikluse nasilja. Cilj terorizma nije ubijanje, već slanje političke poruke. Mediji, političke elite i građani su postali „korisni idioti“ terorista.
Po Lavrovu, cela ruska istorija je krajnje uprošćena slika beskonačnog praznika pravednosti i poštenja s naše strane, i neprestanih podmuklih i pohotnih nitkovluka od strane Evrope.
Iz razgovora o novoj knjizi: globalno gledano, pobednici su dobili više od onog što su gubitnici izgubili, tako da imamo opšti pozitivni rezultat, prema kome je prosečni dohodak porastao.
Ishod Karadžićevog suđenja je izvestan – biće osuđen. Jedino je pitanje za šta. Dobiće i dugu zatvorsku kaznu, koja će zbog njegovih godina biti jednaka doživotnoj robiji, čak i ako ona to ne bude formalno.
Jedno od mesta gde se možete uveriti da globalni poredak nastao posle Drugog svetskog rata polako propada jeste Savet bezbednosti UN-a – ako vas puste da tamo uđete, a neće.
Iz razgovora za poljski časopis: Ima mnogo razloga za očajanje. Jedan je slom očekivanog sistema vrednosti. Zahvaljujući tzv. demokratiji, na vlast je došao ološ: to je počelo s Miloševićem i Tuđmanom.
Nemačka je politički i ekonomski centar Evrope. Njena vlada velike koalicije CDU i SPD je u centru Nemačke, a Angela Merkel je u središtu ove centrističke vlade. Angela Merkel jeste centar Evrope.
On zna da je za njegovu partiju presudno da se ponovo nauči socijaldemokratiji. Podacima o globalnoj nejednakosti potreban je neko ko će ih predstaviti na način koji pokreće i inspiriše ljude.
Prava pobednica nemačke super nedelje je kancelarka. Ovo su bili njeni izbori, jer se glasalo o njenoj izbegličkoj politici. I uspela je nemoguće: njena partija je poražena, ali je njena politika pobedila.
Nedavno su ga uporedili sa čovekom koji se glasno olakšava na mondenskoj zabavi, kao u Bunjuelovom filmu „Fantom slobode“, gde se jede tajno, a u wc ide javno.
Iz Brisela je stigla vest da se Kipar vratio ekonomskom rastu, a Grčka u recesiju. To je laž: Grčka se nije oporavljala 2014, a kiparski BDP se još uvek nije oporavio.
Među prezrenim humanističkim naukama filozofija se posebno loše kotira – zato što je stalna pretnja tradicionalnim vrednostima.
Odluka o povlačenju ruske vojske iz Sirije je bila prava senzacija. Putin, Lavrov i Šojgu su izgledali kao ljudi pod velikim stresom. Ponašali su se krajnje čudno, sasvim zbunjeno i govorili sve same gluposti.
Kad god čujem poslovicu „Kakav pop – takva parohija“, setim se Putina i Gasproma. Putinovim dolaskom na vlast Gasprom je postao prinudno oruđe za priznavanje veličine Rusije u svetu.
Jučerašnji izbori u tri nemačke pokrajine su istorijski. Opasnost koja nam preti je AfD. Ali pokazalo se i da ne važi pravilo da sigurno gubite izbore ako podržavate izbegličku politiku Angele Merkel.
Pred Obaminu posetu Kubi: Sve ostarele revolucije liče jedna na drugu. Retorika je prkosna, ali javni žar je atrofirao. Izbledeli su grafiti po zidovima oronulih zgrada.
Zašto se republikanski establišment toliko boji Trampa? On jeste prevarant, ali to su i ostali njihovi kandidati. Problem kao da nije u tome što je on smislio neke nove prevare, već u tome što raskrinkava postojeće.
Ćutanje je nespojivo sa akademskim slobodama, sa pravom univerzitetskog nastavnika da predaje i istražuje onako kako misli da treba. Ali ja sam ćutala, u neprekidnom strahu da ću izgubiti ugovor.
I meni je važno da jesenji izbori prođu po ustaljenoj šemu. Da se opoziciji uredno otkazuju predizborna okupljanja, jer je baš tu i u to vreme još pre godinu dana zakazan sastanak Kluba ljubitelja goblena.
Među izazovima sa kojima će se ove godine suočiti Evropska unija – izbeglice, populističke vlade, politika štednje, bankrot vlada u Grčkoj i možda u Portugaliji – jedna kriza će imati povoljan ishod.