To su teroristi!
Terorizam je stigao u Nemačku. Političari i mediji moraju to da priznaju. Nazovimo konačno ljude koji pale izbegličke centre pravim imenom. To su teroristi!
Terorizam je stigao u Nemačku. Političari i mediji moraju to da priznaju. Nazovimo konačno ljude koji pale izbegličke centre pravim imenom. To su teroristi!
Milioni ljudi shvataju da im je prodat san koji se kosi sa onim što stvarnost nudi. Reakcija je bes – i povlačenje u nacionalne oblike kapitalizma koji mogu razoriti svet.
Leta u Americi dobijaju imena kao uragani, samo sa prezimenom: Trayvon Martin ili Michael Brown. Kao sa uraganima i njihov dolazak je očekivan, ali kada stignu, svi su zatečeni.
Oglas za escajg, koji je Nabokov nazvao “Obožavanje kašika”, izvesno je odigrao važnu ulogu u stvaranju lika prigradske udovice Šarlote Hejz. Iz dirljivog smeća rodilo se remek-delo.
Uprkos književno-kritičkoj tradiciji koja uči da je ličnost pisca nevažna za vrednovanje dela, nije li zadovoljstvo čitanja teksta i u razmišljanju o enigmi osobe koja ga je napisala.
Bild je nedavno uporedio Angelu Merkel sa Bizmarkom. Ali ona nije Bizmark. Prikladnije bi bilo poređenje sa Vilhelmom Drugim.
Ministri finansija evrozone medijima dostavljaju glasine da grčke vlasti nisu imale kredibilan i inovativan predlog. U isto vreme, naš predlog je završio na đubrištu.
Neko je pozvao na glasanje podizanjem ruku; ako je iko u sali bio na strani Angele Merkel, kamera ga nije uhvatila.
Velika američka strategija je u rasulu. Izvor problema je u neslaganju spoljnopolitičkih elita oko toga da li je naveći neprijatelj Amerike danas Rusija ili Kina.
Pukovnik Izrael Šomer pucao je i ubio mladića koji je bacao kamenje na Zapadnoj obali. Ako se istraga o tom incidentu ikad otvori, biće, naravno, brzo završena.
Ako je Međunarodni monetarni fond u pravu, ne moramo više da nagađamo kada će Kina preteći Ameriku na poziciji najveće svetske ekonmske sile. To se već dogodilo.
Strah od vere u verskoj politici kineske Partije može se razumeti zapravo kao strah od komunističke „vere“, od onih koji su ostali verni emancipatorskoj poruci komunizma.
Zastupnici sporazuma tvrde da će TPP i TTIP globalno učvrstiti i zaštititi dobra trgovinska pravila. Ali sve to nije baš tako jednostavno.
Nuklearni arsenal Izraela je dovoljan da spreči svaki napad Irana. Izraelskog premijera zapravo brine to što dobija regionalnog rivala istog kapaciteta zastrašivanja.
Hamas i Fatah pribegavaju zastrašivanju da bi gušili ogorčenost i svaku kritiku. U Gazi, opresija koju vrši Hamas je sve delotvornija zbog izraelske opsade: ljudi nemaju kuda da pobegnu.
Kako je kancelarka tešila palestinsku devojčicu čijoj porodici preti deportacija, pošto je sa Balkana za samo 7 dana u Bavarsku stiglo više od 5.000 ljudi, koje su krijumčari ljudi izbacili kraj puta.
Nedavno smo saznali da desetinama vojnika i podoficira 33. Specijalne motorizovane streljačke brigade, koji su prošle jeseni napustili svoju vojnu jedinicu, sada prete optužbe za dezerterstvo.
Iznenađeni smo kada saznamo da je ubica sa tuniske plaže igrao brejkdens i navijao za Real Madrid. Islamski ekstremisti bi ipak trebalo da budu… malo više islamski.
Zašto smo ogorčeni zbog grčkih frizera koji odlaze u penziju sa 50 godina, a ne uzbuđujemo se zbog propalih bankara koji primaju bonuse isplaćene novcem poreskih obveznika?
Da li cilj opravdava sredstvo? Da li se ukidanjem nepovredivosti evrozone osigurava budućnost zone blagostanja? Da li će ritualno samožrtvovanje jedne članice zbližiti Evropljane?
Posle 19 dana maratonskih pregovora – uz čokoladice, sladoled i štapiće mocarele – Iran i 6 velikih sila su u Beču postigli dogovor o iranskom nuklearnom programu.
Posle dva svetska rata, ne smemo dozvoliti da pitanje valute zaustavi veliki evropski projekat koji se stvara decenijama. Zato nije čudno što u borbi za evro mnogi vide bitku za dušu Evrope.
Mnogi Nemačku vide kao svetlu tačku u anemičnoj evropskoj ekonomiji – kao „pokretača rasta“, što bi rekao Šojble. Ali nemački hronični trgovinski suficit pravi probleme u Evropi.
Nemačka vlada je za jedan vikend upropastila 70 godina posleratne diplomatije. Šojble je pobedio – u skladu sa Fukoovim obrtanjem Klauzeviceve izreke: politika je nastavak rata drugim sredstvima.
Drama koja se odvija u Atini samo je vrh ledenog brega: finansijski nestabilne države širom sveta duguju kreditorima bilione dolara. Sa sličnom dužničkom krizom suočava se preko 20 zemalja.
Grčka vlada nije imala izbora. Napuštanje evrozone nije bilo opcija, jer ona za to nema mandat. Nijedan novi mladi premijer na ovom svetu ne bi smeo da na sebe preuzme tako veliku odgovornost.
Grčki građani su u pravu: poricanje Brisela da je problem grčkog duga političko pitanje je ideologija u svom najčistijem vidu, karakteristična za celinu evropskog političkog procesa.
U poslednjem intervjuu, Varufakis je članove Trojke nazvao „teroristima“: verbalnom agresijom je odgovarao na strukturno nasilje poverilaca. Uspeo je da im bar na rečima bude jednak.
U temelje Evropske zajednice ugrađen je otpis nemačkih dugova. Danas Grčkoj treba omogućiti dugoročnu otplatu smanjenog duga.
Spoj arhitekture i politike priziva sliku totalitarnog vođe koji monumentalnim građevinama i avenijama obezbeđuje sebi večnost. A ako su diktatori pomalo i arhitekti, onda su i arhitekti pomalo diktatori.
Varufakis je teoretičar igara, pa su novinari njegove postupke mesecima poredili sa pokerom. On je nedavno ponovo opovrgao ove tvrdnje: „Mi ne blefiramo. Mi se čak ni ne pravimo da blefiramo“.