Desnica na evropskim izborima
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Javne politike su kolonizovane idejama koje su univerzitete pretvorile u preduzeća, studente u potrošače, a znanje u robu. Predstava o učenju kao dobru po sebi ismeva se kao beznadežno naivna.
Priznavanje palestinske države je moralni čin i jedini način da se osigura pravičan mir na Bliskom istoku. Ali ta država ne sme biti samo odraz u ogledalu današnje izraelske države.
Saudijski ministar spoljnih poslova kaže da su Rijad i Vašington „vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
„Oni uništavaju krv naše zemlje. Eto šta rade… Ne vole kad ja to kažem. A ja nikad nisam čitao Mein Kampf.“ Kad izgovara „Kampf“, Tramp pući usne i produžava „f“ tako da ono liči na nepristojan zvuk.
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Desnica oseća nostalgiju za prošlošću. Levica je nostalgična za nestalom budućnošću.
Ako su u Gazi izvršeni ratni zločini, kako objašnjava hrabri tužilac Karim Han, onda postoje i odgovorni za zločine. A ako ima ratnih zločinaca, obaveza sveta je da im sudi.
Jan Buruma piše da je Spinozina ekskomunikacija u drugoj polovini 17. veka bila nešto poput „’otkazivanja’, kako se to danas kaže“, ali takvu odmazdu svetina sa Tvitera može samo da sanja.
Ekonomija Gaze guši se još od britanskog mandata, u procesu pogoršanom prvo egipatskom, a zatim izraelskom okupacijom. Poslednji ekser u kovčeg bila je blokada koju je Izrael uveo 2007. godine.
Potrebni su nam novi okviri za razumevanje načina na koji nova generacija autoritarnih lidera onemogućava kritičko izveštavanje, bez hapšenja ili fizičkih napada na novinare.
Pitali su me više puta zašto u novoj knjizi, Vizije nejednakosti, ne govorim o Keynesu. Mislim da nije bio zainteresovan za problem distribucije dohotka. Potpuno je zaobilazio ovo pitanje.
1968. demonstranti su se identifikovali s anti-imperijalističkom pozicijom Vijetkonga i pozitivnim socijalističkim projektom. Umesto s Hamasom, današnji demonstranti se „identifikuju s očajem“.
Samo je pitanje vremena kada će neki student biti ubijen, kao na univerzitetu Kent 1970. To je cena koju su i studenti i njihovi univerziteti, iz različitih razloga, izgleda spremni da plate.
Jednog dana će i studenti koji danas protestuju zbog genocida u Gazi biti viđeni kao oni koji su bili na pravoj strani. Do tada, vratimo diskusiju tamo gde joj je mesto: prekid rata u Gazi.
Liberali odbijaju odgovornost za svet koji su stvorili kroz podršku ratovima, sve veću nejednakost i siromaštvo, rezanje javnih usluga, odlaganje borbe protiv klimatskih promena.
Na levici danas ima i ljudi s antisemitskim teorijama zavere, koji tvrde, recimo, da je Izrael planirao 7. oktobar da bi imao izgovor za napad na Gazu.
Teško je gledati nedavne proteste na Univerzitetu Kolumbija a ne prisetiti se studentskih protesta iz 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, od kojih su se neki događali na tim istim travnjacima.
Kampovi demonstranata na američkim univerzitetima uglavnom slede primer iz „decenije trgova“. Svako je mogao videti da kamp na Kolumbiji nije mesto „vladavine rulje“, da postoje stroge smernice.
Administratore univerziteta u SAD ne imenuje Biden, niti to čini Kongres. Zašto onda šalju policiju na sopstvene studente? Jesu li to neki naopaki ljudi koji misle da omladina zaslužuje batine?
Indija više nije prijatelj Palestine. Mada se indijska vlada povukla na neutralniju poziciju, jasno je nagovestila da će odlučno postupati protiv svih propalestinskih demonstranata.
Uznemireni protestima na američkim kampusima, čelnici univerziteta u Izraelu pozvali su studente da dođu kod njih, da u srcu aparthejda na miru uče o slobodi i jednakosti.
Šta ako bi novinarstvo, u svom najuzvišenijem obliku, izgledalo tako da se novinari ne pretvaraju da je bilo ko od nas nezavisan, jer su sudbine „svih nas, ruku pod ruku“ međuzavisne?
Izraz „proletarijat“ izveden je iz latinske reči za „potomstvo“: njom su označavane one koje su suviše siromašne da bi služile državi bilo čime sem svojim matericama.
Netanjahu sada koristi frazu koja se proglašava genocidnom kada je Palestinci koriste. Formula „od reke do mora“ predstavlja ono što Izrael zapravo radi i planira da uradi, ali to nikada ne bi javno priznao.
Verzija oslobođenja u političkom cionizmu sama po sebi je profana. Od početka je nalagala masovno proterivanje Palestinaca iz njihovih domova i zemlje predaka u Nakbi.
Iz arhive, povodom 25 godina od bombardovanja i rušenja TV tornja na Avali: rakete NATO-a postavile su novo pitanje – gde je granica između vojnih i civilnih ciljeva u ratovanju?
Milioni ljudi širom sveta već mesecima demonstriraju tražeći prekid vatre u Gazi, da bi se zaustavio dalji gubitak života, okončao beskrajni ciklus nasilja i sprečila šira eskalacija.
Posle tri decenije rasta od gotovo 10 posto, ekonomski rast u Kini se naglo usporio. Da stvar bude gora, Međunarodni monetarni fond prognozira da će rast u Kini do 2028. godine opasti na 3,4 posto.
Vizija puta mira koji ujedinjenu Evropu vodi u prosperitet počela je da bledi i pre nego što je Rusija napala Ukrajinu. Ruska invazija je ubrzala transformaciju u nešto mnogo ružnije.
Minuš Šafik, predsednica univerziteta Kolumbija, dovela je policiju da sruši studentski šatorski kamp podignut u znak protesta protiv izraelskog pokolja u Gazi. Uhapšeno je više od stotinu studenata.
Desnica je spremno preuzela rečnik bezbednosti i uvređenosti kako bi ostvarila svoje ideološke ciljeve, dok istovremeno denuncira levicu kao „probuđenu“ kad se služi istim jezikom.
Izrael će uskoro morati da donese istorijske političke odluke koje će odrediti sudbinu zemlje, celog regiona i budućih generacija. Na nesreću, odluke donosi Netanjahu.